Koja vaša pjesma sve generacije uvijek iznova baca u delirij?

– Pa možda je "delirij" prejaka riječ, ali publika odlično reagira na desetak naših pjesama. Evo nekih: "Stavi pravu stvar na pravo mjesto", "Fratello", "Obična ljubavna pjesma", "24 sata", "Otkazani let", "Što si u kavu stavila", "Digni me visoko", "Divljakuša", "Odma mi je zapela za oko", "Suzama". Obzirom da sam svirao i u Parnom valjku i Azri, koncertni repertoar smo obogatili i s nekoliko njihovih pjesama.

Postoji li životna lekcija koju ste naučili kroz godine na sceni?

– Da, a to je da će se publika zabaviti ako se i bend zabavlja na bini, što nama jako dobro uspijeva, jer smo opušteni i jako nas veseli to što radimo. Naprosto, igramo se…

Tko vam je najveća životna podrška?

- Moja obitelj.

Kako je izgledao vaš "after party" ritual nakon koncerta prije 30 godina, a kako danas?

– Nekad smo znali baciti televizor kroz prozor hotelske sobe, a sada ga gledamo.

Kakvo je vaše mišljenje o trap glazbi?

– Mislim da ima ekipe koja vrlo dobro artikulira svoj bunt kroz taj pravac, a oko tog izraza postoji i izvjestan paradoks – jer je to u stvari underground koji je postao komercijalan. U svakom slučaju, to je zvuk koji je obilježio nove generacije.

Kako biste se opisali u tri riječi?

– Dečko iz kvarta.

Što biste rekli sebi mlađem 30 godina?

- Rekao bih si: "Nikad nemoj gubiti vjeru, vjeruj u sebe i u to što radiš, slušaj intuiciju i budi ustrajan. Ne odustaj i ne daj da te neuspjeh obeshrabri, jer iz njega učiš i zato je dobro i kad ti je teško. Tako da je, zapravo, uvijek dobro."

Kako ste proslavili 70. rođendan?

– Moram priznati, rijetko slavim rođendane.

Koje kućanske poslove obavljate?

– Od svih kućanskih poslova, najdraže mi je svirati gitaru i klavir.

Kada ste posljednji put zaplakali i zašto?

– Na koncertu Paula McCartneyja u Parizu, prošle godine u prosincu – u jednom trenutku mi se učinilo da ću puknuti od emocija.

Što prvo primijetite kod ljudi?

– Prvo kod ljudi primijetim kakvu energiju oko sebe šire.

Kakvi ste kad se naljutite?

– Narastu mi očnjaci, a oči postanu krvave...

Vaša slabost?

– Ako vam otkrijem, mogao bi to netko zloupotrijebiti...

Čime vas je osvojila 24 godine mlađa supruga Ana?

– Kombinacijom puno kvaliteta… i osmijehom…

Koju pjesmu ste posvetili supruzi?

– Dovela si me u red, i – ja te jednostavno volim... Ne mogu sakriti koliko mi značiš ti, koliko mi, draga, značiš ti, nema više skitanja, ni ruženja do svitanja...

Zajedno ste dobili sina Vita i kći Milu, čime se bave, što ih zanima?

– Oni ne vole da se o njima piše, ali reći ću da se bave učenjem, glazbom i sportom.

Koji je najbolji savjet za preživjeti tinejdžerske dane klinaca?

– Ostati kul – što je ponekad jako, jako teško…

Kako biste opisali svoje prve dojmove kada ste se pridružili Azri i surađivali s Johnnyjem Štulićem?

– Sada kad promislim, mogao bih reći da je to bilo kao vožnja roller coasterom…

Što je najluđe što pamtite iz tog perioda?

– Velika je konkurencija svakakvih ludosti koje su se događale. Jedna koja mi je, eto, sad pala na pamet, je da je bubnjar Boris Leiner u to vrijeme bio makrobiotičar. Obroke si je morao sam pripremati u hotelskim sobama, tako da je s nama putovala cijela kolekcija lonaca i zdjela koje su prilikom ulaska u hotele lupale kao da dolazi vojska zajedno s vojnom kuhinjom.

Žalite li za čime?

– Žao mi je što sam bio premali da čujem Beatlese uživo…