Tko je Dinko Pandža kojeg igrate u TV noveli ‘Slučajna obitelj?

- Jedan dosta kompliciran i mutan lik. Još ne mogu razriješiti tko je, još ga otkrivam.

Kakva je atmosfera na setu?

- Baš uživam na snimanju. Pomiješala se mladost i zrelost pa učim i od jednih i od drugih. Moram pohvaliti izvrsne glumice - od Romine Tonković do Lene Medar, a tu su i sjajne Barbara Nola, Sandra Lončarić, Nives Celzijus... Od mlađih glumaca to su Lovro Juraga i Tit Emanuel Medvešek. Svi su super. U pauzama se smijemo i uvijek je veselo.

Kako ste kao inženjer elektrotehnike završili u glumi?

- Prvi posao bio mi je na HRT-u, bio sam tonac s pokojnim Tigranom kalebotom iz Psihomodo POpa. Dotad sam imao svoju tvrtku za prodaju kompjutora i razvio jednu kompaniju. Nakon što sam snimio prvu seriju, a "Večernja škola" postala popularna, kad bih negdje došao instalirati softver, pitali bi me je li to skrivena kamera?

"Kako sam odrastao na Črnomercu, iza nas je bila ciglana, i ondje smo se igrali s raznim ciglama. Radili bismo svoje male kućice, gradove, a čuvari bi nas naganjali", prisjeća se

NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX CROPIX

Zašto ste upisali baš elektrotehniku?

- Otac mi je bio strojarski inženjer, a završio sam V. zagrebačku gimnaziju u kojoj sam se odlučio za prirodnoznanstveni, matematički smjer. Nakon toga većina nas iz generacije odlučila se za strojarstvo ili elektrotehniku.

Je li vam žao što ste se odrekli struke?

- Ne, jer se dogodilo spontano. Iako za mog oca gluma nije bila pravi posao. Zato sam danas neopterećen slavom, kamerom. Taj moj posao ne donosi mi neko bogatstvo: nema jahti, luksuza, ali možeš živjeti komotno.

"Nakon što sam snimio prvu seriju, a ‘Večernja škola‘ postala popularna, kad bih došao instalirati neki softver u neku firmu, klijent bi me pitao što sam došao, je li to skrivena kamera?", otkriva kako je završio u glumi

PRESS

Imate li poroke?

- Zapravo ne. Alkohol me nikad nije privlačio, a prije dva mjeseca prestao sam pušiti. Osjetio sam da me tlak stisnuo, taj sam dan popušio previše. Zacrnilo mi se pred očima i jednostavno mi se zgadilo. Srećom, nisam imao velikih kriza nakon prestanka.

Posljednjih godina izgubili ste dosta kilograma, kako održavate kilažu?

- To razdoblje s viškom kilograma zvao sam tuljan faza. Prije par godina zvono za uzbunu upalila mi je gušterača. otada vodim računa o iću i piću.

Kako ste regulirali jelovnik?

- Ne jedem slatko i kad pretjeram, smanjim ugljikohidrate. Ako mi dođe želja za tjesteninom ili slatkim, pojedem i sljedeći se dan vratim laganoj hrani. Nakon toga osjećam se kao da mi je tijelo oprostilo taj grijeh. Zanimljivo, u restoranu obrok uvijek volim završiti desertom, a jedna od najvećih slabosti mi je čokoladni souffle.

"Danas znam oscilirati 4, 5 kilograma gore-dolje, ali to više nije kao nekad. A kako održavam? Ne jedem slatko, pijem vodu i smanjim na minimum tjesteninu, kruh i druge ugljikohidrate", govori kroz smijeh

NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX CROPIX

Kakvo ste imali djetinjstvo?

- Odrastao sam u građanskoj obitelji, mama je radila kao tajnica u Đuri Đakoviću. Živjeli smo na Črnomercu, a iza nas je bila ciglana gdje smo mi djeca gradili kućice, a čuvari bi nas naganjali.

Kakvi ste bili kao klinac?

- Mama mi je znala u pubertetu reći: ‘Gdje je nestalo ono dobro dijete?‘. Zapravo, uvijek sam bio dobar, samo što su me u pubertetu pucali hormoni.

Jeste li bili zavodnik?

- Nisam. Bio sam Medo Brundo... Ranije sam išao u školu, pa dok su dečki iz razreda već dobili dlake, ja sam još bio ćosav. Još sam imao princ Valiant frizuru. Mislio sam da nikad neću naći curu. Ali onda sam u prvom razredu naglo narastao, izdužio se kao glista. I lice mi se promijenilo. Trenirao sam vaterpolo i stolni tenis, a kako sam od treninga sve više postajao atletski tip, tako sam počeo dobivati ceduljice od cura i pozive na tulume. Isprva nisam shvaćao te signale. Cure su mi znale reći: "Dobro, jesi li ti glup?" Da danas barem imam ono tijelo i ovu pamet, bio bih Bog i batina.

Zlatan i Monika Rogić, ljubav iz mladosti s kojom se vjenčao prije četiri godine

MAJA JUROVIĆ

Na što ste padali kod cura?

- Brzo sam shvatio koliko je važno kakva je netko osoba. Da je netko dobar i da ti se javi kad ti je teško. Ako me pitate za izgled, prvo primijetim oči na ženi. A možda će čudno zvučati, najslađe mi je kad se probudim usred noći i svoju dragu vidim raščupanu, pospanu, krmeljavu. Pogledam je i pomislim kako je divna.

Pravi ste romantik?

- Jesam. U horoskopu sam Bik, volim se praviti da sam alfa mužjak, ali sam medo.

Dogodila vam se prava filmska priča s Monikom Rogić, s kojom ste posljednjih godina ponovno u vezi, 25 godina nakon vaše mladenačke ljubavi. Kako se to desilo?

- To je prava filmska priča. Zajedno smo devet, u braku posljednje četiri godine, a vjenčali smo se kad sam napunio 60.

Iz bivšeg braka imate sina Vjeku.

- Ponosan sam na njega, živi s curom, obožava glazbu i bubnjar je u metal bendu Gray noise.

"Godinama po cijeloj Hrvatskoj s Tinom Sedlarom igramo ‘Ocat i sin‘ i ‘Kad u vojsku pođem‘, putujemo i zabavljamo sebe i druge", ispričao je glumac i komičar

NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX CROPIX

Igrate i u kazalištu?

- Godinama po Hrvatskoj s Tinom Sedlarom igramo "Ocat i sin" i "Kad u vojsku pođem". Publika voli te predstave, a mi putujemo, zabavljajući i sebe i druge.