O čemu je riječ u filmu "Utrka života"?

Riječ je o snažnoj, emotivnoj obiteljskoj priči koja govori o jedinoj utrci u kojoj morate pobijediti. Godinu dana od završetka konačno je krenula i distribucija po festivalima. Prikazan je na njih četiri, a osvojio je tri nagrade. Trenutačno ga se može vidjeti na festivalima u Los Angelesu i New Yorku, nadam se do kraja godine i u Hrvatskoj.

Ovih dana imate 50. izvedbu predstave "Ništa bez reklame", što ste naučili o marketingu tijekom tog projekta?

Kao što bi rekao jedan od likova iz predstave, Jozo Orkan: "Najlošija reklama je najbolja reklama." I zaista ima puno istine u tome. Danas bez loše, a i dobre reklame nema ničega. U agenciji Orkan d.o.o. to najbolje znaju - od influencera i wannabe celebrityja do genijalnih slogana, vizuala i billboarda - sve je to bitno...

Koji bi bio idealan slogan za vas kao kao glumca?

"Ako ginemo, ginemo skupa" i "Kaj je najgore kaj se može dogoditi!?"

Koji vam je ritual prije premijere?

Nemam neki poseban ritual, ali recimo da gotovo uvijek dobro razgibam i zagrijem govorni aparat. Malo ugrijem tijelo onako kao pred borbu i spreman sam.

Gledaju li vas djeca u kazalištu?

Naravno, otkako su prohodali. Gledali su sve moje predstave za djecu, ali i neke večernje za odrasle. Za neke su ipak još premali.

Što njih zanima?

Eleni je 10 godina i ide na dramsku, glumu voli i zanima je. Nastupala je na Lidranu, a igra i jednu od važnijih uloga u mojem kratkom igranom filmu. Radi puno sinkronizacija crtića i filmova za djecu. Dino ima 13 godina i on je skroz u sportu, iako također ima glumačkog iskustva - glumio je u reklamama, posuđivao glasove u crtićima. Oboje snimaju glasove za "Pričalicu"...

Kakav ste tata?

Uh, mogu reći da sam prilično strog, stara škola. Neki red se mora znati. Najviše popustim kćeri, kao i svi očevi. Što ću, ona je moja slabost... Ali nastojim biti maksimalno pravedan. Najviše me izbaci iz takta kada se njih dvoje svađaju.

Čemu vas je očinstvo naučilo?

Strpljenju, odricanju i stavljanju sebe na drugo mjesto.

Glumac Zoran Pribicević sa suprugom i djecom prije tri godine

MARKO TODOROV CROPIX

Kada ste prvi put osjetili da vas je očinstvo promijenilo?

Ja sam to zapravo odmah osjetio po rođenju svoga sina, jer je dio mene bio u tom živom biću koje ovisi isključivo o tebi. Očinstvo i roditeljstvo te promijeni neopisivo - jednostavno sazriješ preko noći i kao da postaneš potpuno nova osoba.

Što vas je brak naučio o kompromisu?

Pa brak se može svesti na tri temeljne stvari - kompromis, kompromis i kompromis

Čime vas je osvojila supruga, a čime vi nju?

Osvojila me osobnošću i energijom - odmah smo kliknuli i shvatili da imamo puno zajedničkih tema i interesa. A da budem iskren, pomogla je i njezina duga crna kosa.

Imate li neku strast ili hobi?

Šah! Obožavam ga, igrao sam ga kao mali. Čak sam bio i na županijskom natjecanju i osvojio grupno 3. mjesto, ali najviše sam naučio igrajući se s tatom. Sada igram gotovo svaki dan online.

Što vas najbrže vrati u ravnotežu kad se sve zakomplicira?

Prije svega odmor i san, obiteljsko druženje i igra s djecom. Obitelj mi daje snagu i sigurnost, volim ih uspavljivati, a i volim nekad prespavati stvari i ne donositi prenagle odluke.

Postoji li neka uloga koju ste odbili, a danas vam je drago zbog toga - ili žao?

Ne volim gledati na taj način jer mislim da se sve dogodi s nekim razlogom. Ne žalim ni za čim, ali, recimo, jedna uloga koju spletom okolnosti nisam dobio bila je u nagrađivanoj, sjajnoj i genijalnoj predstavi "Mrzim istinu" u režiji Olivera Frljića. Gledao sam je dvaput i kolege su zaista sjajni.

Kad biste mogli poslati poruku mlađem sebi, što biste mu rekli?

Ništa, jer znam da ne bih slušao!

Koji vam je bio najteži trenutak u karijeri, a koji najljepši?

Najteži je bio kada sam morao donijeti odluku - ostati u angažmanu i na plaći ili otići u samostalne vode. Lijepih je bilo mnogo više, a jedan od najljepših je bila izvedba predstave "Sutra (ni)je novi dan" Teatra Exit u HNK-u Osijek - prepuno gledalište i publika koja je disala s nama od početka do kraja i pljesak koji je trajao i trajao. Zahvalan sam da sam to doživio.

Koju ulogu biste rado "posudili" od nekog kolege?

Bilo koju ulogu negativca.

Što danas prvo pomislite kada se sjetite serije "Zabranjena ljubav", s kojom ste započeli glumačku karijeru?

Pjesme "Srce nije kamen" i sjajne atmosfere na setu i izvan njega. Danas mi je uvijek drago kada sretnem nekoga od ekipe koja je radila na tom projektu - to govori da smo bili dobra ekipa.

Aplikacija "Pričalica" jedan je od vaših najnježnijih projekata. Jeste li vi u kući glavni pripovjedač prije spavanja?

Bio sam dok se nisam umorio, zato sam i napravio "Pričalicu". Koliko god se trudiš, nekad si jednostavno iscrpljen. Rekao sam: "Ako Pričalica ‘radi‘ na mojoj djeci, ‘radit‘ će kod svih!"

Postoji li bajka koju ste toliko puta pročitali da je znate napamet?

Ah, bilo ih je više: "Crvenkapica", "Tri praščića", "Vuk i sedam kozlića"... Ali najviše sam volio dodavati neke nove elemente u sve već poznate priče, a pogotovo izmišljati svoje vlastite.

Koji je vaš "guilty pleasure"?

Čokoladne napolitanke s mlijekom.

Na što vam nikada nije žao potrošiti novac?

Na dobru hranu i putovanja.