Između snimanja popularne serije "Kumovi" i proba u matičnom kazalištu HNK Zagreb, gdje su trajale intenzivne probe za premijeru nove predstave "Trilogija o Agamemnonu 2.0", Olga Pakalović (47) posljednjih tjedana gotovo da nije imala slobodnog vremena. Nakon posla čekale su je druge obaveze i briga o trinaestogodišnjoj kćeri Gali, koju odgaja kao samohrana majka, pa dramska prvakinja u šali konstatira kako je navikla na to da joj je kaos stalni partner.

"Nema predaje, improvizacija i crni humor su jedini način da preživim kaos, a da pritom izgledam kao da sve imam pod kontrolom, što, naravno, nije istina. Navečer napravim ručak za drugi dan, pročitam scenarij za snimanje koje me čeka i molim se da se ne budim po noći jer mi je san najveća potpora imunitetu", kaže Olga, dodajući da je prava čarolija kad u tako intenzivnim razdobljima uspije pronaći dragocjeno vrijeme i za samu sebe i za sve Galine izvanškolske obaveze, od jahanja pa do taekwondoa, u kojem je talentirana djevojčica počela osvajati i nagrade.

No, kad poput nje uživate u svom poslu, onda nijedna proba, snimanje ili predstava nisu teret, već - užitak. Na poziv Drame HNK-a u Zagrebu Lada Kaštelan, u suradnji s redateljicom Livijom Pandur, vratila se svojoj "Trilogiji o Agamemnonu", praizvedenoj na sceni toga kazališta 1995. i objavljenoj u knjizi "Pred vratima Hada", s novim pitanjima i odgovorima, a Olga u novoj predstavi, čija je premijera održana 6. veljače, tumači lik Klitemnestre, žene kralja Agamemnona koja se pojavljuje u prvom dijelu trilogije. Energija na probama je bila sjajna, a redateljica Livia Pandur i cijeli njezin autorski tim došli su joj, šali se, kao apaurin. Nježni, strpljivi, a opet promišljeni i kreativni.

Što danas propituje i koje odgovore traži "Trilogija o Agamemnonu"?

"Prva verzija "Trilogije" nastala je na samom kraju Domovinskog rata, dok su rane i trauma još bile svježe. Propitivala je pobjedu, njezinu okrutniju stranu i nasilje, govorila je odmah i bez distance, tu je još bila prisutna jalova, ali ipak nada u novi početak nakon pobjede. Ova verzija dolazi trideset godina poslije i znamo da pobjeda nije kraj, da rat nikad ne završava, trauma više nije svježa, ali je ostala u nama i očito se i dalje prenosi. Zapravo nalazimo se u neprekinutom lancu transgeneracijske traume, koja se samo prenosi i prenosi. Trilogiju radimo baš u trenutku kada možda više nego ikada u zadnjih trideset godina vidimo svijet koji je prepun nasilja, razoren podjelama i razdorima...".

Kakva je žena koju glumite?

"Igram Klitemnestru, ženu kralja Agamemnona iz prvog dijela trilogije u kojoj je ona prije svega majka. Žena koju je kasnije oblikovala krajnja bol zbog gubitka djeteta. U njoj se isprepliću majčinska tuga, bijes, povrijeđenost i potreba za pravdom. Lik koji nas tjera da se zapitamo gdje završava žrtva, a gdje počinje osveta i koliko daleko čovjek može otići kada mu je oduzeto ono najdragocjenije. Tu je i motiv izdaje kao spoznaje da je najsvetije bilo prihvatljivo žrtvovati."

U predstavi glumi kraljevu ženu Klitemnestru

MARKO ERCEGOVIć

Uz ulogu u kazališnoj predstavi, paralelno snimate i novu sezonu "Kumova". Kako vam izgledaju dani posljednjih mjeseci?

"Izgledaju kao da ih je netko dobro promiješao i bacio u blender. Jedan trenutak sam na probi, sljedeći trčim na snimanje "Kumova", dok istovremeno pokušavam pratiti što kći Gala radi kod kuće, strepeći da dom ne izgleda kao bojno polje. Navečer se srušim u krevet kao da me netko bacio kroz dimnjak, a mozak još pravi popis stvari koje nisam stigla sastaviti."

Kako "uskačete" iz uloge u ulogu?

"Moja kći bi rekla: "Mama, jesi li se resetirala?" Zapravo, najzahtjevnije mi je fizički biti na dva projekta, ali se trudim da niti jedan ne pada na kvaliteti. To su dvije potpuno različite uloge i dva različita medija i moram priznati da me brzina i praktičnost snimanja pogura i oslobađa u kazalištu, dok kazalište vraća podsjetnik na vještinu, izloženost, proces…".

"Kumovi" su jedan od najgledanijih sadržaja na Novoj TV. Što mislite, u čemu je tajna?

"Mislim da je trik u spajanju smijeha i ljudskosti. Likovi su autentični, situacije prepoznatljive, a humor ležeran. Publika se osjeća uključenom u priču. Pisci sjajno rade svoj posao, a cijela ekipa je, rekla bih, nezamjenjiva!"

Koliko vam je humor važan? Gdje ga pronalazite?

"Obožavam dobar humor. Suptilan, direktan, crn, sve. Nalazim ga u svakodnevnim neočekivanim trenucima i ljudima koji se ne boje biti iskreni. Najviše me nasmijava spontanost i ona mala apsurdna stvarnost koja nas okružuje. Nasmijavaju me ljudi koji se znaju smijati na svoj račun, lapsusi, kolege, moji doma. Sve što nije forsirano, nego prirodno. Mislim da je generalno publiku teže nasmijati nego rasplakati, jer smijeh traži suživot srca i mozga."

Jeste li vi pronašli glumu ili je ona pronašla vas?

"Taj susret nije bio slučajan, nego prirodan. Nisam nužno željela postati glumica, ali nisam mogla prestati maštati, stvarati predstave sa svojim prijateljima i istraživati različite uloge. Dok sam odrastala uz takvu kondiciju, pokazalo se da gluma nije samo igra ili zabava, postala je dio mog života."

Da nije bilo glume, koji bi bio vaš drugi životni odabir?

"Da nije bilo glume čini mi se da bih opet bila negdje u blizini kazališta. Kao plesač, pedagog, ili bih pronašla svoj put u nečemu što uključuje ljude i priče. Možda pisanje ili psihologija. A sve to omogućila mi je gluma na svoj poseban način. Naravno, bilo je i ima trenutaka sumnje i nesigurnosti, ali me nerijetko učine još upornijom i sigurnijom u svoj poziv. Vrate me onome što stvarno volim."

Jednom ste rekli da najviše cijenite autentične ljude. Koliko ih danas vidite oko sebe?

"Vidim! Ne pristajem da ih nema. U ovom ludom svijetu uvijek će me inspirirati, raznježiti, razveseliti, zaljubiti i ponijeti autentični ljudi. Ljudi povezani sa sobom. Nespretni, sramežljivi, glasni, tihi, spretni, daroviti. Njihova prisutnost čini dan ljepšima i razgovore smislenijima."

Znači li to da sami nikad ne glumite u privatnom životu?

"U prijateljskim i ljubavnim odnosima ne. Vjerujem da se bliskost gradi na iskrenosti, povjerenju i međusobnom poštivanju, a ne na ulogama koje preuzimamo kako bismo se svidjeli ili zaštitili. Naravno, lako je reći. Osobno teško svjesno pristajem na laž. Ona razara, boli i udaljava ljude. Autentičnost, i u lijepim i u zahtjevnim trenucima, smatram temeljem svakog stvarnog odnosa. Tako odgajam i svoje dijete."

Glumica otkriva da prijateljskim i ljubavnim odnosima nikada ne glumi

MARKO ERCEGOVIć

Kakva je vaša Gala djevojčica?

"Gala je znatiželjna, emotivna i vrlo svoja djevojčica, s jasnim stavom o svijetu: često jasnijim nego što je moj. Karakterno smo slične u osjetljivosti i potrebi za autentičnošću, ali ona ima onu lakoću i spontanost koju ja ponekad moram svjesno prizivati. Rekla bih da je ona mene oblikovala barem jednako koliko i ja nju, samo što to radi brže, hrabrije i bez puno pregovora, i uglavnom s pravom. Obožava konje, sjajna je jahačica, a odnedavno je zaljubljena i u taekwondo, gdje je već počela nizati medalje na natjecanjima. U školi je odgovorna odlikašica i jako cijenim njezin trud. Sama traži dodatnu pomoć tamo gdje zapinje."

Budući da je u 13. godini, je li je već "uhvatio" pubertet? Kako se nosite s time?

"S više pitanja, emocija i promjena raspoloženja. Trudim se to doživljavati kao fazu rasta, a ne kao problem. Puno razgovaramo, ponekad ozbiljno, ponekad uz smijeh, a ponekad i u hodu - kad se najmanje očekuje. Važno mi je da zna da sam tu i da može pitati sve, čak i onda kad nijedna od nas nema odmah odgovor. Znam joj ići beskrajno na živce jer svaku moju pogrešku prepozna prije nego što ja i sama shvatim, i onda mi se s osmijehom naslađuje kad ona pogriješi."

Kako izgledaju vaši zajednički trenuci?

"Ne gledamo baš televiziju, volimo zajedničke šetnje po prirodi ili po gradu, odlaske u šoping... Najvažniji su nam trenuci prije spavanja, kada su razgovori i otvaranje na vrhuncu, jer tada dijelimo sve, smijemo se, prepričavamo dan i jednostavno uživamo u bliskosti. Prozvali smo ih Curovanje."

Što volite raditi u slobodno vrijeme?

"Šetati, pogledati neku dobru seriju, razmišljati... Mozak mi noću najbolje radi pa dolazim do nekih zaključaka, tražim rješenja, padaju mi na pamet ideje, a sve to plaćam gubitkom sna."

Što vam je najvažnije u ljubavnom odnosu?

"Za razliku od prioriteta u mojim prštavim dvadesetima, danas su mi najvažniji stabilnost, povjerenje, komunikacija i međusobno poštivanje. Volim odnose u kojima mogu biti nesavršena i sigurna da će to biti prihvaćeno. Volim duhovitost, živost, slobodu i želju za rastom..."

Jeste li u takvoj vezi?

"Jesam."

Kako se najbolje opuštate?

"Kad si dopustim usporiti i ne raditi ništa spektakularno. To mi je najveći luksuz. Volim masaže, vježbanje, kuhanje, mir i tišinu."

Kako se nosite sa starenjem?

"Poštujem ga. Donosi promjene, ali i jasnoću, iskustvo i mir koji s godinama dolazi. Strah mi je bliži gubitku radoznalosti nego prolasku vremena. Trenutno sam u fazi velikih promjena za ženu, ali čini mi se da sam još više zainteresirana za sebe. I to bez pritiska. Želim si osloboditi ono najbolje u sebi."

U ovoj fazi života, glumici je najveći luksuz kad si dopusti da uspori i napravi nešto za sebe

VEDRAN PETEH CROPIX

Čemu zahvaljujete svoj savršeni ten?

"Prije svega genetici, ali i dosljednoj osnovnoj njezi. Uz puno vode i dobar san - kad uspijem. A za dubinsku njegu primjerenu mojoj dobi, i uz divne savjete i stručnost, brine se dr. Vivian Jurković."

Čemu se veselite, poslovno i privatno, u godinama koje dolaze?

­"Veselim se mogućnosti da dovoljno zaradim da mogu putovati, da osjećam egzistencijalnu stabilnost, zadržim dobru volju i još bolje zdravlje za sebe i svoju obitelj."

Može li umjetnost spasiti svijet?

"Doslovno ne, ali umjetnost može dati nešto jednako važno: probuditi svijest, empatiju i odgovornost. Bez toga nijedna društvena promjena ne bi mogla trajati dugo."