Proslavljeni regionalni glumac Vladimir Posavec Tušek posljednjih mjeseci osvaja srca ulogom moralno ukorijenjenog generala Ranka Badurine u seriji koja donosi kompleksnu priču o grijehu. Ususret svojem 52. rođendanu, koji će proslaviti početkom lipnja, za Gloriju je govorio o svojoj partnerici, glumici Mini Lazarević i njihovom zajedničkom projektu, predstavi "Ljubavi iza kulisa", radu na setu serije "Divlje pčele" te o promjeni koju je donijelo digitalno doba.

Ranko je, među ostalim, i jedan od omiljenih likova među ženama, nedavno ste i službeno pobijedili u anketi RTL-a. Kako vaša partnerica, glumica Mina Lazarević, reagira na takve natpise?

- Ne znam, u šali mogu konstatirati da je valjda ponosna. Postoji taj trenutak u kojem ja uskoro punim 52 godine i više ne gledam na to kao što bih vjerojatno gledao da imam 25 ili 30 godina. Sa sobom sam na "ti" odavno u tom smislu - znam kako izgledam i kako zračim. Ali ne mogu reći da mi ne godi, pogotovo zato što takva titula u pedesetima sigurno nije samo zbog estetskog minimuma nego ima nešto više, što netko vidi ili osjeti. Mislim da se u ovom slučaju to može osjetiti.

Posebno je dirljiv Rankov odnos s Rajkom Vukas, koju igra Jelena Perčin - svi su željno iščekivali i onaj njihov jedini poljubac.

- To sam ja tražio od produkcije da se dogodi, makar nešto. U grčkom originalu nema poljupca, ali mislim da su Rajka i Ranko zaslužili taj trenutak. Mislim da smo općenito kao ljudi malo zaboravili na ljepotu čekanja. Ima ona pjesma Desanke Maksimović, "Strepnja", u kojoj kaže "Jer sreća je lepa samo dok se čeka". Nekada su se pisala pisma, pa su se odgovori čekali po sedam, deset dana. Ili si čekao da odeš u školu sutradan samo da je vidiš na velikom odmoru na sat vremena, u nadi da ćete se pogledati. I onda ti živiš od tog jednog pogleda sljedećih sedam dana. Danas je to sve potpuno drugačije, dolazi do potpunog preskakanja cijelog jednog procesa. Analogno vrijeme nije samo analogno u odnosu na digitalno, nego je analogno u smislu "onoga što slijedi". Bilo je to puno romantičnije vrijeme koje je pružalo osobi da stvari proživi i da zaista živi od nečijeg pogleda sedam dana. Zato su se nekada i pisale pjesme, danas ih više nitko ne piše - o čemu bi trebali pisati?

Snimljeno u Narcissus baru

BORIS KOVAČEV CROPIX

Došlo je do velike promjene, čini li vam se da je zbog dostupnosti svega došlo do manjka želje za bilo čime?

- Ovo nije vrijeme znanja, ovo je vrijeme informacija. U filmu "Dobri Will Hunting" psihijatar u jednom trenu kaže: "Znaš sve o Sikstinskoj kapeli, ali ne znaš kako ona miriši. Kad sam bio u Parizu, otišao sam u muzej d‘Orsay gdje se nalazi slika koju jako volim i tamo sam proveo četiri sata ispred nje. Izašao sam, popio kavu i vratio se na isto mjesto. Shvatio sam tada da dok god živiš u Parizu, ti si vlasnik te slike dok si živ - možeš svaki dan ući u muzej i gledati je. Ne samo tu sliku, nego bilo što što želiš. Ti moraš pustiti da nešto traje da bi mogao nešto i saznati. Isto je i s ljubavlju. Danas je došlo neko novo vrijeme koje nije dobro.

S Minom glumite i u predstavi "Ljubavi iza kulisa". Kakva je kao partnerica na sceni?

- Predivna je, divna. I taj naš prvi susret na sceni bio je vrlo jednostavan, kao da glumimo zajedno već 100 godina. Ali drugačije je kad igraš s nekime tko je tvoj. Svi smo mi inače malo uključeni na ego, borimo se za svoj prostor na sceni i pritom pazimo da ne povrijedimo partnera, ali ovo je nešto potpuno drugačije. Ti želiš da druga osoba bude najbolja moguća i raduješ se svakom njezinom uspjehu. Dogodi mi se da se zagledam u nju kako glumi i u trenutku zaboravim na sebe. Nikad dosad nisam imao takvo iskustvo na sceni. Igrali smo i u Zagrebu prošle godine na Gumbekovim danima kad je Mina dobila nagradu za najbolju glumicu, a na jesen ćemo imati opet mini turneju, pa ćemo i u Zagrebu nastupati u Scenoteci 27. rujna.

Kada je odlučio postati glumac, kojim životnim vještinama ga je naučilo mačevanje i zašto uživa u pedesetima, pročitajte u novom broju Glorije!

GLORIA PRODUKCIJA