Danijela Trbović
 Matea Smolcic Sencar
razotkrivanje

Daniela Trbović: 'Zašto bih vam lagala, život počinje kad djeca odu od kuće!'

Zagrebačka TV voditeljica kojoj je početak listopada prošao u znaku novog voditeljskog projekta 5.com s Danijelom, otkriva gdje je u rujnu proslavila 56. rođendan, što najviše pamti iz djetinjstva provedenog u Karlovcu te kako danas gleda na svoje voditeljske početke, ali i što je savjetovala sinu Lovri (19) prilikom upisa na fakultet.

Kako se pripremate za novi projekt 5.com s Danielom - format koji u svijetu uglavnom vode muškarci?

- Ženski i ženstveno. Dogovaramo se, pregovaramo, sastančimo, razmišljamo, pišemo, brišemo, vjerujemo, nadamo se... I onda kod kuće muški zapnem. Emisija ima karakteristike late night showa.

Pratite li inače strane verzije takvih emisija?

- Gledam HTV, a mi vrtimo sjajnog Grahama Nortona kojem je svijet na dlanu. Poznati su mi i američki late night showovi. Gosti glazbenici imat će prilike i zapjevati.

Možemo li očekivati neki vaš nastup?

- To je tužna priča. Ako nešto ne znam, ne znam pjevati. Ali zato sam lijepa, seksepilna... nastavite niz.

Jeste li i po čemu tipična horoskopska Vaga?

- Očekivano neodlučna. Iako, Djevica mi je podznak i sve više dominira. Živim život Djevice.

Kako ste 27. rujna proslaviti rođendan?

- Na pedesetom rođendanu bilo nas je šestero, a na 56. nekoliko stotina. Hvala Gloriji na proslavi svojeg 25. i mojeg 56.!

Što biste danas savjetovali 25-godišnjoj Danieli?

- Da više vjeruje u sebe, da bude sigurnija, samosvjesnija. Ali lako je sad biti pametan.

Predstavljaju li vam godine problem?

- Moram stati, udahnuti i sjetiti se koliko ih imam. I to, vjerojatno, ima veze s godinama.

20.09.2019.zagreb
danijela trbovic
snimila-matea smolcic sencar
Matea Smolcic Sencar
Danijela Trbović

Gdje biste voljeli dočekati starost?

- Ne čekam je! Jurim kroz život i možda joj uteknem.

Kako održavate vitku liniju?

- Ne održavam je. Imam sreće da mogu jesti što želim i kad želim. Doduše, drukčije se slaže sad nego prije deset godina, ali koga briga, ionako lošije vidim.

Koje ste najvažnije vrijednosti usadili svome sinu Lovri?

- Ne znam jesam li mu ih usadila ili ucijepila, jer cijepila sam ga za sve što mu može naškoditi, a nadam se da nije imun na poštenje i čovjekoljublje.

Rastužuje li vas što je već odrastao?

- Joj, zašto bih vam lagala?! Život počinje kad djeca odu od kuće!

Što ste mu savjetovali pri upisu na fakultet politologije?

- Da uči. Rekla sam mu - nije ti život pjesma Havaja.

Čime bi se on želio baviti?

- On je društvenjak, u svakom slučaju. Doviđenja, STEM!

A vi? Čime biste vi voljeli da se bavi?

- Voljela bih da radi ono što voli, ono u čemu će se tek pronaći, otkriti i bilo bi sjajno da od toga može živjeti.

Možemo li i njega očekivati na malim ekranima?

- Mislite da mu sredim nešto preko veze? Probitačnost mi je drugo ime.

Što se dogodilo s vašim medicinskim pozivom?

- Moja medicina je umrla od duge i teške bolesti. Skoro sam se razboljela od učenja o zdravlju.

Koji vam je od televizijskih formata u kojem ste se dosad okušali najdraži?

- Sve su to moja djeca pa mi je teško izdvojiti neku emisiju. Uzbudljivo je jer često krećem iznova, mijenjam timove, formate. Samo Daniela stalna jest.

Kako danas gledate na svoje voditeljske početke?

- Aaaa... Bilo je to davno! Nevino, naivno, zaigrano. I danas sam zaigrana.

Što na televiziji najviše volite pogledati?

- Volim Britance, njihov humor, kostimirane serije, krimi serije.

Što vam pomaže da se opustite?

- Izlasci sa sestrom, šetnja sa psom kad nisam u vremenskoj stisci, kad zagrlim sina.

Čitate li?

- Volim Philipa Rotha, Hanifa Kureishija, a sad čitam kratke priče Etgara Kereta. Godinama sam govorila da mi je “Majstor i Margarita” najdraža knjiga. Valjalo bi to ponovno provjeriti.

Imate li posebnih uspomena iz djetinjstva provedenog u Karlovcu?

- Ljeta na Korani. Neopisivo! A ja sam generacija koja se igrala oko kuće, vani, bilo nas je posvuda. Akcija i samo akcija.

A iz studentskih dana?

- Domove, podstanarske stanove, ispite, tulume i kad je taj veliki grad postao moj.

Koje biste tri stvari sa sobom ponijeli na pusti otok?

- Vodu, upaljač i signalnu raketu, s pištoljem, naravno.

Jeste li ovisni o internetu?

- Voljela bih misliti da nisam, ali kad mi pametni telefon isporuči tjedni izvještaj, malo me zazebe oko srca.

Možete li zamisliti tjedan dana bez mobitela?

- Nekoliko puta sam se slučajno otisnula u svijet bez priraslog nam uređaja. Nesposobna za život, više ni jedan telefonski broj ne znam, raspored obaveza, banka, računi... sve je unutra.

A vaš sin Lovro?

- Nema šanse! Ni sekunde nije bez mobitela.

Gdje biste drugdje na svijetu voljeli živjeti?

- Još biram. Berlin, možda?

Biste li zbog ljubavi napustili Hrvatsku?

- Ljubav prema domovini koju su mi usadili i ugradili je bez konkurencije.

Linker
22. travanj 2024 05:57