Prošlo je više od trideset godina otkako je legendarni hajdukovac i dugogodišnji trener Ivan Gudelj (59) naprasno prekinuo igračku karijeru, no njegova zla kob zbog koje je u 26. godini morao odustati od svojih snova i danas intrigira ljubitelje nogometa. O svom životnom putu, i o tome kako je 1986. obolio od hepatitisa B te zauvijek skinuo kopačke, prije devet godina napisao je knjigu, a sada je o njemu snimljen dokumentarac “Ivanova igra”, koji je premijerno prikazan u nedjelju u splitskom HNK-u.
Na premijeru dokumentarnog filma o Ivanu Gudelju stigla je i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović
Pedesetominutni dokumentarac presjek je njegova privatnog i profesionalnog života, a u njemu sudjeluju brojne sportske zvijezde, poput trenera i izbornika Ćire Blaževića te bivšeg reprezentativca Zvonimira Bobana - koji je bio dijete kad je Gudelj započinjao karijeru. Bilo mu je petnaest godina kada se zbog Hajduka iz rodnih Zmijavaca u Imotskoj krajini preselio u Split, a već sa sedamnaest je postao prvotimac u dresu “bilih”, u kojem je igrao do kraja. Osamdesetih je bio jedan od naših najboljih nogometaša, a u trenutku kad ga je svladala bolest iza sebe je imao nekoliko klupskih naslova u bivšoj državi i brojne nastupe za tadašnju reprezentaciju te bajoslovnu ponudu iz španjolskog Real Madrida u kojem, nažalost, nikad nije zaigrao.
- Moja karijera je završila u trenu. Pozlilo mi je na utakmici između Hajduka i Crvene zvezde na Poljudu i nakon toga više nikad nisam zaigrao. Nekoliko dana kasnije čuo sam dijagnozu i saznao da hepatitis B u teškim slučajevima, kao što je bio moj, može izazvati zatajenje jetre. U početku sam vjerovao da ću se oporaviti te sam vrlo brzo nastavio trenirati, zbog čega mi se stanje dodatno pogoršalo. Poraz sam samome sebi priznao nakon tri godine, koje su me iscrpile i fizički i psihički. Tada sam shvatio da mi nitko i ništa ne može pomoći da ozdravim i vratim se nogometu te sam se okrenuo trenerskoj karijeri - prisjeća se Gudelj, koji je u međuvremenu diplomirao kineziologiju, a kao trener bio je veoma uspješan.
Sa suprugom Mirjanom, koja je preminula 2015.
Punih devetnaest godina vodio je nacionalnu reprezentaciju mladih, tako da je njegovu “školu“ prošla većina Vatrenih, dok od ovoga svibnja radi kao područni instruktor HNS-a za Dalmaciju. Premijera dokumentarca o Gudelju poklopila se s njemu još jednim važnim događajem - njegova starija kći, glumica Ivana Gudelj Tešija, početkom rujna ponovno je postala majka. Mala Greta druga je unučica u obitelji bivšeg nogometaša, koji kaže da njegov život sada ima novi smisao. Do prije dvije i pol godine, kad je dobio prvu unučicu Noemi, mislio je da se više nikad neće moći veseliti jer mu je 2015. umrla supruga Mirjana, s kojom je u braku proveo dvadeset i sedam godina. Djevojčice obožava i Gudeljeva mlađa kći Đana, studentica splitskog Pravnog fakulteta, koja s njim živi u Splitu. Ivana i njezina obitelj imaju dvije adrese - u Stobreču i Osijeku, jer je ona članica drame tamošnjeg HNK.
Ivan Gudelj s kćerima Ivanom i Đanom te unučicama Noemi i Gretom
- Moje četiri djevojke su mi sve na svijetu, a ništa me toliko ne veseli kao unučice. Nikad nisam žalio što nemam sina koji bi možda ostvario moje snove. Djevojčice su nježnije i privrženije roditeljima, pogotovo očevima. Na kćeri sam silno ponosan jer su divne osobe, a nakon smrti supruge još smo se više zbližili te mi povjeravaju i svoje najveće tajne. Tako sam prvi doznao da se Ivana zaručila - kaže Ivan Gudelj, ne skrivajući tugu što na svečanosti u splitskom HNK uz njega i kćeri nije bila i njegova Mirjana. I u svom dokumentarcu se s mnogo emocija prisjeća pokojne supruge, u koju se zaljubio one godine kada se razbolio.
Mirjana je tada imala šesnaest godina, deset manje nego ja, a zbog mene je odustala od karijere pjevačice, o čemu je oduvijek sanjala. Moja mi je supruga bila najveći oslonac u životu. Da nije bilo njezina vedrog i optimističnog duha, ne znam kako bih se izvukao iz pakla koji sam proživljavao nakon što sam doznao za žuticu. Ja njoj, žalost, nisam mogao pomoći. Kad je završila u bolnici zbog infekcije, od koje se već uspješno liječila, nitko od nas nije ni slutio da ćemo se samo mjesec i pol dana kasnije od nje zauvijek oprostiti - govori. Gudelj ističe da njegov dokumentarac nije samo tužna priča o jednom prekinutom snu nego i poruka da se i najgori životni udarci mogu prebroditi. Njemu su najviše pomogli ljubav obitelji, vjera i pozitivan stav pa je, unatoč profesionalnoj i osobnoj tragediji, danas ispunjen čovjek. Blagoslovljen je s četiri prekrasne cure, i dalje je u nogometu, a prije tri godine konačno je i pobijedio svoju bolest.
- Zdravlje mi je odlično, tako da sam počeo pomalo trčati po Marjanu - otkriva Gudelj. - Moja bolest je za mene bila golemi šok. Kao mlad nisam ni pušio, ni pio alkohol, čak nisam ni pretjerano izlazio s društvom. Unatoč tome što sam bio prvi poznati nogometaš koji je obolio od hepatitisa B, pa samim time i stigmatiziran, o svojim sam tegobama uvijek otvoreno govorio. Zato sam 2010. objavio knjigu “Ivan Gudelj - Hajdučka priča”, a ovaj je dokumentarac njezino drugo poluvrijeme.
