U Venezueli postoji poslovica 'Neka svako dijete pod pazuhom ima jednu arepu', jer - nikada neće biti gladno. Upravo te tradicionalne, zasitne pogačice, spravljene od skuhanog brašna bijelog kukuruza, a potom napunjene mesom, povrćem ili morskim plodovima, odnedavno se mogu probati u prvoj hrvatskoj areperi - restoranu glazbenika Ricarda Luquea (60). U rad restorana u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici, nazvanog po Ricardovu rodnom gradu Maracayu, uključena je čitava obitelj - a iako rade zajedno u samo 20 kvadrata, funkcioniraju poput švicarskog sata, kaže glazbenik.
Objašnjavate li gostima u svojem restoranu kakva su venezuelanska jela?
- S obitelji sam se dogovorio da gostima govore što je to arepa te da kod posluživanja izgovaraju njihova imena na španjolskom jeziku, i objasne što znače. Primjerice reina pepiada je arepa koja se puni piletinom, majonezom, avokadom i sirom, pabellon vegano je s crnim grahom, slatkom bananom i avokadom, perico je smjesa od povrća i jaja... Uostalom, ako ljudi govore big mac, onda mogu reći i arepa. Ona je simbol Venezuele, prisutna u prehrani autohtonih naroda Južne Amerike još prije Kolumbova dolaska, a prema vjerovanjima drevnih Maja, čovjek je i napravljen od kukuruza - dakle, toliko nam je arepa važna.
Je li vam majka dala kakav savjet kada ste pokretali ovaj posao?
- Ona ima 91 godinu i puna je životnog iskustva. Otac joj je bio chef pa razumije ugostiteljstvo. Njena životna filozofija, koju je utkala i u mene, jest da se stvari grade polako, bez stresa, a zarađeni novac ne troši, već ponovno ulaže u posao.
Kako ste podijelili posao u restoranu?
- Bez supruge Sanje ne bi bilo ničega. Ona vodi posao, a ja sam zadužen za nabavu namirnica, ponekad za kuhanje i za pripremu. Kćeri Lucia i Isadora, koje su još studentice, poslužuju goste, a moj sin iz prvog braka Jorge Luis glavni je kuhar koji se za to i školovao. Uz to, on je i profesor engleskog jezika. Kada sam ga pozvao da nam iz Venezuele dođe u Zagreb pomoći oko restorana, nije dvojio ni sekunde.
Jesu li arepe obitelji Luque svakodnevno na meniju i kod kuće?
- Svakako, ona nam je zamjena za kruh, a uvijek se priprema kod kuće, baš kao i u Venezueli, gdje nema pekarnica kao u Zagrebu. Danas je u obitelji jedemo možda i više nego prije. Zagreb je sada metropola u kojoj se sve može lako nabaviti, a kada sam ja ovamo došao prije 30 godina, nije bilo ni brašna za arepu, avokada ni sličnih namirnica... A i svi ih volimo jesti!
Koja su vam najdraža punjenja arepe?
- Ima ih više od 150 pa se teško odlučiti... Supruga Sanja voli zdravije varijante s povrćem, dok sam ja više za one s čvarcima.
Arepa con perico
Sastojci za arepu:
350 g prethodno kuhanog kukuruznog brašna
400 ml vode
10 g soli
Sastojci za punjenje 2 do 4 arepe:
1/2 luka
1/4 žute
crvene i zelene paprike
1 rajčica
1 grančica korijandera ili peršin
4 jaja
0,40 ml ulja
sol i papar
maslac
ribani sir po želji (gauda ili cheddar)
Priprava:
U vodu dodajte sol pa postupno i brašno uz stalno miješanje. Kada dobijete gusto tijesto bez grudica, od njega oblikujte kuglice od otprilike 150 g. Stavite ih u vruću nauljenu tavu, malo rukama spljoštite te sa svake strane pržite po pet minuta dok ne poprime zlatnu boju kako bi izvana bile hrskave, a iznutra mekane poput palente. Stavite sa strane. Na tavi zagrijte ulje, popržite sitno nasjeckani luk, papriku i rajčicu. Kad povrće omekša, dodajte zamućena jaja, sjeckani korijander ili peršin, sol i papar. Prepolovite arepu i u nju dodajte malo maslaca, smjesu perico i ribanog sira po želji.
Čitajte i:
Savršen spoj slatkog i slanog: Tri maštovita jela sa smokvama neće vas ostaviti ravnodušnima
Liječnica Biljana Ignatovska otkrila recepte koji su joj pomogli u borbi protiv autoimune bolesti