Zagrebačka arhitektica Boška Bahtijarević oduvijek je voljela cvijeće i njime ukrašavati svoj životni prostor, pa je njen stan u zapadnom dijelu grada prava mala zelena oaza puna tegli s biljkama svih boja i veličina. Njegov najljepši dio je balkon, obrastao sa svih strana glicinijom - koja se zapravo penje po cijeloj kući i pruža svoje krakove gotovo do krova.
‘‘Posadila ju je moja mama prije dvadeset godina i odonda me svako proljeće oduševljava predivnim ljubičastim cvjetovima. Ostalo cvijeće i zelenilo biram prema ljepoti i sklonosti da odole jakom zapadnom suncu. Trenutačno imam pedesetak tegli, a od toga su na balkonu aloe vera, hortenzije, orhideje, dvije vrste palmi i nigella koja u Hrvatskoj ima vrlo romantično ime - djevojka u zelenom‘‘, kaže Boška, koja je zbog ljubavi prema cvijeću prestala raditi u arhitektonskom birou i otvorila koncept dućan/cvjećarnicu u centru Zagreba.
‘‘Na zaokret sam se odlučila zbog nezadovoljstva koje sam osjećala baveći se arhitekturom, zbog sjedenja pred kompjutorom i bitaka s birokracijom. Prilično sam aktivna i puna energije te sam pomislila kako je život prekratak da bih cijelo vrijeme radila istu stvar. Prije četiri godine sam dala otkaz, a godinu kasnije sam završila tečaj za cvjećara-aranžera i već te zime počela raditi adventske vijence, koji su postali pravi hit među mojim prijateljima‘‘, govori Boška Bahtijarević, koja u dućanu što ga je nazvala Tvoje nudi razne dekorativne sitnice za dom, ali i šarene cvjetne bukete.
Kako obožava šarenilo boja, i kad slaže bukete rado eksperimentira sa stilovima i oblicima. Posao joj je jako važan i smatra da on svakom čovjeku treba pružiti veselje i osjećaj ispunjenosti - što se i njoj događa otkako je promijenila karijeru. Svaku večer, kaže, zatvara dućan umorna, ali presretna i prezadovoljna.
‘‘Arhitektura je utkana u moj DNK, bez tog obrazovanja i dugogodišnjeg rada ne bih ni u ovom poslu bila tako uspješna. Zato se i dalje smatram arhitekticom, koja sada "projektira" cvjetne aranžmane‘‘, napominje Boška, koja nikad nije pomislila, čak ni nakon najnapornijeg dana u cvjećarnici, da joj treba meditacija ili neki drugi oblik mentalnog pročišćenja. Sam čin držanja cvijeća u rukama, slaganja buketa i brige za lončanice za nju je antistresna terapija. Ljubav prema cvijeću i zelenilu naslijedila je od majke, također arhitektice.
‘‘Moj savjet za sve one koji bi željeli balkon ili terasu ukrasiti cvijećem je da izaberu nekoliko trajnica vodeći računa o količini svjetlosti, sunca i vjetra kojima je ta lokacija izložena. Uz to je idealno dodati ljetnice kojima ćete postići da vaša zelena oaza svake godine izgleda drukčije. Uz malo ljubavi i pažnje, ne opterećujući se hoće li nešto uspjeti ili ne, svatko može biti okružen cvijećem. A onima koji nemaju ‘zelenu‘ ruku, predlažem da počnu sa sukulentima, oni prežive i najveće toplinske udare te ih je gotovo nemoguće uništiti‘‘, savjetuje arhitektica.
‘‘Žao mi je jedino što nemam dovoljno vremena za jedan ritual koji mi predstavlja poseban užitak: da proljetne i ljetne večeri provodim u svojoj zelenoj oazi na balkonu, sama s čašom vina i knjigom u ruci. To mi je toliko lijep osjećaj da se trudim ne zaspati i produžiti taj trenutak‘‘, otkriva Boška, majka 24-godišnjeg sina Vite, koji živi u stanu iznad nje, i 19-godišnje kćeri Brune koja studira u Amsterdamu.
Mnogo radi, kaže, pa joj svaki dan počinje vrlo rano, jer tada odlazi na veletržnicu po cvijeće, koje potom čisti i aranžira, pazi da je u vazama stalno svježa voda, u stalnoj je komunikaciji s kupcima, susjedima i prijateljima koji često navraćaju u njen dućan. No, usprkos hektičnom radnom ritmu i kroničnom nedostatku vremena, Boška se posljednjih godina osjeća sretnijom nego ikad prije, a barem djelić toga može zahvaliti terapeutskom djelovanju cvijeća i biljaka koji svakodnevno prolaze kroz njene ruke.
