Svaki kutak njihovog doma priča uzbudljivu priču koja seže u povijest. Što obiteljsku, što povijest koja je postala dijelom njihove obitelji nakon što su je donijeli kući s nekog sajma antikviteta ili iz antikvarijata. A tu su i one stvari koje su čudnovatim sudbinskim putevima trebale pripasti baš njima. Poput dramatične krznene stole, ostavštine bivše vlasnice stana, živopisne, nikad udavane intelektualke iz imućne obitelji, koja je Ivanu dočekala u ormaru kad su ga kupili jer nitko od devet nasljednika iz šire obitelji nije znao što bi s njima. Danas ponosno visi na vješalici, u društvu drugih vintage odjevnih predmeta koje 40-godišnja zagrebačka prevoditeljica toliko obožava.
Ivana Ostojčić i njezin suprug, antikvar i knjižar Ivo Korečić jedan su od onih parova koje ćete vrlo vjerojatno primijetiti u prolazu zbog živopisnog retro odjevnog stila. Ivana je “živjela” slow fashion prije nego što je većina čula za taj pojam, a i Ivo preferira komade koji se ne mogu pronaći u high street fashion trgovinama. Čuli ste za izreku da “svaki dan zaslužuje najbolje posuđe i beštek”? E pa ova obitelj je živi.
Dok razgovaramo o njihovoj potrazi za savršenom nekretninom - željeli su stan u strogom centru grada, visoke stropove i ne previše visoku cijenu - Ivana nam toči čaj iz elegantnog Villeroy & Boch porculanskog čajnika, a kćerkica Olga joj pomaže. Svaki kutak njihovog doma od 97 kvadrata govori ponešto o njihovim karakterima - Ivana voli operu, herbarije i brokat, Ivo je pak lud za knjigama i kuhanjem. Kad su se zaručili, umjesto prstena darovao joj je pitu od svinjskog mesa u obliku zaručničkog prstena, otkriva sa smiješkom. Jer se ispod finog sakoa krije punker u duši koji prkosi normama.
Uselivši se prije godinu dana u novi dom, nisu mnogo toga mijenjali. “Sviđali su nam se stari parketi i prozori, a iako isprva nismo znali što s njim, otkrili smo i čari malog bara u dnevnoj sobi, ugrađenog u gotovo metar debeo vanjski zid, u kojem je piće uvijek savršeno rashlađeno”, konstatira Ivo. Ostavili su i stare kuhinjske elemente izrađene od punog drveta, osvježivši ih uz pomoć boje i - tkanine.
“Fronte sam obojila u crno, a dio gornjih elemenata koji su imali mutno staklo, staro i oštećeno, prekrila sam komadima jute sa zlatnim nitima”, kaže Ivana. Minimalizam, konstatiraju kroz smijeh, definitivno nije njihova estetika.
“U srednjoj školi i na fakultetu skupljao sam ploče, jer su bile jeftinije. Danas su pak toliko skupe da sam iz revolta počeo skupljati CD-e. Uz to, kako sam petnaest godina radio u antikvarijatu i jako volim stare knjige, skupio sam odličnu biblioteku”, kaže Ivo, kojeg je posebno zanimala literatura o hrvatskoj modernoj umjetnosti iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. “Početkom dvijetisućitih nitko nije za to mario pa su se knjige mogle nabaviti po cijeni od pet kuna, no posljednjih im je godina jako porasla vrijednost, do nekoliko tisuća kuna.”
Ivana pak skuplja radove domaćih slikara. Iznad kreveta u spavaćoj sobi vise radovi Marija Romode i Nikoline Ivezić, dok dnevnom sobom dominira veliki format slikarice Ivone Jurić.
“Redovito odlazim na Bijenale slikarstva u HDLU, na kojem sam se zaljubila u njezine radove i sama sebi rekla da ću si jednog dana priuštiti jednu Ivoninu sliku. I kupila sam je prije dvije godine, neposredno nakon potresa i lockdowna. Naprosto sam čeznula za nečim lijepim što će me ‘podići’, a taj Ivonin prikaz šume me očarao. Sve se poklopilo. Naime, u to vrijeme prevodila sam knjigu Williama Goldina ‘Nasljednici’, čija se radnja odvija u jednoj zelenoj, bogatoj i opasnoj šumi. Prevodim kod kuće i čitavo sam vrijeme radeći pogledavala u tu sliku koja mi je bila iznimno inspirativna za rad”, kaže Ivana.
U stanu ima i dosta predmeta koji je podsjećaju na činjenicu da su njezini preci s juga.
“Moja majka je s Palmižane, a u magazinu naše kamene kućice na tom otoku pronašla sam dio dubrovačkog kandelabra s prijelaza stoljeća, koji je moj djed uzeo kući za uspomenu kad je u grad stigla struja pa su ih micali s ulica. Očistila sam ga i donijela u Zagreb, gdje nam služi kao dekoracija i vaza. Imamo i nekoliko starih nautičkih karata koje sam pronašla u ostavi na moru i dala ih uokviriti”, kaže Ivana.
U spavaćoj sobi vise i printevi srpskog umjetnika Živka Grozdanića Gere - kolaži inspirirani Ivaninom obitelji s majčine strane - na jednoj je njezin pradjed, koji je bio prof. botanike, pa ga je Živko prikazao okruženog paunovima i biljkama, a na drugoj Ivanina prabaka i stare vizure grada Hvara iza nje.
Dječjom sobom, carstvom malene Olge, dominira romantična tapeta s uzorkom ptičica koju je Ivana kupila online, nakon što ju je Olga odabrala, luster, također ukrašen ptičicama stigao je iz Estonije, a mala polica od bambusa pokraj Olginog kreveta naručena je iz jednog antikvarijata u Francuskoj.
Baš svaki detalj u Olginoj sobi, ali i čitavom domu obitelji Ostojčić-Korečić odiše toplinom i retro šarmom, pogotovo sad oko Božića kad dodatnu čaroliju svemu daju božićna jela i vjenčići od borovine koji krase prozorska okna. Blagdani mogu početi!