Dok se mnogi modni urednici i novinari dodvoravaju dizajnerima, a kritičari se vrlo obazrivo izjašnjavaju prema njihovim kolekcijama, Amerikanka Cathy Horyn, novinarka i modna kritičarka američkog lifestyle časopisa The Cut, nema dlake na jeziku. Ona se ne boji da će se dizajnerski brendovi prestati oglašavati, pozivati je na revije ni tužiti za povredu ugleda - svoj profesionalni dignitet i poštovanje prema čitalačkoj publici smatra važnijim od svega.
‘‘Ja sam modni outsider, nisam zaslijepljena prijateljstvima, novcem i ugledom. Smatram da mi posao nije povlađivanje dizajnerima o kojima pišem, već otvoreno iznošenje mišljenja temeljenog na iskustvu i neovisnosti prosudbe o kvaliteti njihovih kolekcija‘‘, rekla je Cathy koju se na modnim revijama može vidjeti kako, decentno odjevena, sjedi u prvom redu okružena celebrityjima te pomno prati manekenke koje promiču po pisti marljivo vodeći bilješke u veliki blok koji drži na koljenima.
Ono što tamo zapisuje utjeruje strah u kosti dizajnerima, premda to nikada ne bi javno priznali. Njene kritike su, naime, britke i duhovite, no nadasve točne, pa njihove reakcije na ono što napiše zvuče kao posljedica povrijeđenog dizajnerskog ega. A uvrijeđenih je tijekom njene 35-godišnje karijere bilo mnogo. Primjerice, Hedi Slimane, kreativni direktor kuće Saint Laurent, koji joj je 2012. zabranio da ikad više prisustvuje njegovoj reviji. Naljutile su ga njezine riječi da se "od početka karijere nije pomaknuo dalje od uskih odijela", no to Cathy nije spriječilo da i dalje, na temelju fotografija modela, komentira njegove revije. Zabranu dolaska na revije je 2008. dobila i od talijanskog dizajnera Giorgia Armanija za čiju je kolekciju rekla da u njoj nema ničeg lošeg, ali ni ičeg inspirativnog.
Četiri godine kasnije je "stala na žulj" Oscaru de la Renti za kojeg je rekla da je "hot dog američke mode", aludirajući da njeguje tipično američki, no ujedno i predvidljiv stil - on joj je uvrijeđen odgovorio da je ona "ustajali hamburger star tri dana". Kad je pak 2010. dobila pozivnicu za reviju Tommyja Hilfigera u povodu 25 godina njegove karijere, napisala je da ta ulaznica za reviju u obliku narukvice od plastičnog cvijeća zapakirana u kutiju od prozirne plastike savršeno simbolizira njegovu umjetno stvorenu slavu, a za Alexandera Wanga misli da jednostavno nije veliki dizajner. Oštra je bila i u kritici najnovijih revija za sezonu proljeće i ljeto 2023., koje se predstavljaju tijekom ovog rujna. Najviše ju je razočarala kolekcija Toma Forda: u svom je kritičkom osvrtu napisala da je njegova revija, umjesto s praskom, završila cviležom. No, smatra da su njene kritike u službi poboljšanja kolekcija i, u konačnici, mode.
‘‘Imam standarde. Želim da ljudi koji su dobri budu odlični. Znam da ponekad mogu biti oštra prema ljudima, čak i previše, posebno prema onima najkreativnija. Ali nećemo ništa postići ako ne budemo iskreni. Ne kritiziram zato da bih vrijeđala, već stoga što želim od ljudi izvući najbolje‘‘, rekla je Cathy kojoj je uzor u novinarskom poslu njen otac, novinar časopisa The Columbus Citizen Journal u Ohiju, koji je, među ostalim, pratio i zakonska smaknuća. Pod njegovim je utjecajem završila studij novinarstva na prestižnom sveučilištu Northwestern u Evanstonu, nakon čega je kao tridesetogodišnja samohrana majka sina Jacoba počela raditi u The Detroit Newsu, a potom u The Washington Postu, u kojem je pratila najraznolikije teme. Posao modnog kritičara dobila je 1998. u The Timesu, a surađivala je i s časopisima Harper‘s Bazaar, Vanity Fair i International Herald Tribune. Od 1999. do 2014. radila je kao modna kritičarka u The New York Timesu, uređujući rubriku On The Runway, da bi 2015. postala glavna kritičarka u časopisu The Cut.
‘‘Premda na početku karijere nisam razmišljala pisati o modi, ona me uvijek interesirala. Ne kroz sezonske trendove, već kao stil života. Zanimalo me kako se način odijevanja mijenjao kroz dekade i kako se razvija i danas‘‘, rekla je u nedavnom intervjuu za internetski portal Ssense, ističući da su najkreativniji dizajneri trenutačno Nicolas Ghesquiere, kreativni direktor Louisa Vuittona, te Raf Simons koji kreira kolekcije za kuću Prada u suradnji s vlasnicom Miucciom Pradom.
A u svojim se komentarima dotakla i brojnih celebrityja, odnosno njihovih odjevnih izbora. Negativno je komentirala Madonnu, Lady Gagu i Britney Spears, a najviše kontroverze je izazvao njen komentar o kreaciji glumice Christine Hendricks, zvijezde serije "Momci s Madisona", koju je odjenula za dodjelu Zlatnih globusa. Riječ je o haljini s volanima dizajnera Christiana Siriana, za koju je napisala da takav voluminozni model ne pristaje tako krupnoj ženi.
U članku objavljenom 2007. osvrnula se i na "nedodirljivu" Annu Wintour, dugogodišnju urednicu američkog Voguea. Njoj je zamjerila što je srozala taj časopis omogućivši svima koji plate da se u njemu pojave. "Umjesto profesionalnih kriterija, njen jedini kriterij je novac", napisala je Cathy, dokazujući tvrdnju citiranjem izjava njenih (bivših) suradnika koji su bili spremni o tome govoriti. Tužbu nije zaradila, što je bio dokaz da je napisala istinu, već je, dapače, za taj članak drugi put dobila nagradu Udruženja američkih modnih dizajnera Eugenia Sheppard Award (prvi put ju je dobila 2001. za seriju modnih kritika). Godinu kasnije je napisala da je sramotno da se u tako glamuroznom časopisu promovira lanac hipermarketa Walmart, što je bio još jedan dokaz o Wintouričinoj kontroverznoj uređivačkoj politici.
‘‘Ne podnosim srozavanje profesionalnih standarda na koja utječe i popularnost društvenih mreža‘‘, rekla je Cathy koja smatra da je Instagram precijenjen (ima svoj profil, ali je zatvoren za javnost), a Twitter namijenjen arogantnim osobama. Stoga slobodno vrijeme radije provodi čitajući knjige, a neke je i sama napisala - riječ je o djelima o životu i radu legendarnog američkog modnog dizajnera Billa Blassa te bivše urednice francuskog Voguea Carini Roitfeld, kao i knjizi o značaju Udruženja američkih modnih dizajnera napisanoj u povodu njegove pedesete obljetnice.