"Vrijeme nekadašnjih, pretežno muških lidera s jakim egom i bez želje za kompromisom je prošlo. Danas vođa mora biti uzor svojim ljudima, vizionar koji stalno uči i razvija se, a uz to je empatičan, fleksibilan i ne razmišlja samo o profitu. To je tzv. održivi leadership, za koji se zalažem, i on se savršeno uklapa u moj ‘ženski’ način vođenja. Tijekom cijele karijere ostala sam autentična i vjerna sebi. Nikada se, iako radim u muškoj branši, nisam ponašala kao muško. Neki su me ispočetka čudno gledali, ali kad sam pokazala rezultate svog ‘mekog’ vođenja, počeli su me poštovati. Moj je stav da je posao umjetnost kompromisa", kaže Medeja Lončar (56), predsjednica Uprave Siemensa za Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju.
Da taj način upravljanja daje rezultate, dokaz je njezino nedavno imenovanje na čelno mjesto tvrtke i za Srbiju, pa sada ta diplomirana ekonomistica u tri zemlje vodi kolektiv od 460 ljudi.
Siemens je međunarodna tvrtka specijalizirana za digitalizaciju, automatizaciju i elektrifikaciju, a pandemija im nije negativno utjecala na poslovanje.
Upravo suprotno, kaže Medeja Lončar, otvorila im je nove prilike. Primjerice, jedan od važnijih poslova u posljednje vrijeme im je bio onaj s tvrtkom Messer Croatia plin, koja proizvodi medicinski kisik, a zahvaljujući Siemensovim specijaliziranim sustavima uspjeli su povećati količinu ovog za rad bolnica usred pandemije iznimno važnog plina. Za ilustraciju uspjeha Siemensa na globalnoj razini dovoljno je spomenuti da je nova Pfizerova tvornica cjepiva u Njemačkoj, zahvaljujući automatizaciji i digitalizaciji, bila spremna za samo pet mjeseci, a inače bi za to bilo potrebno više od godinu dana.
- Hrvatska ima izvrsne stručnjake na svjetskoj razini. Ne trebamo biti veliki da bismo bili dobri u digitalizaciji, ali se moramo stalno educirati. Zato u Siemensu Hrvatska imamo Globalni inženjering centar sa šezdeset inženjera, a samo za edukaciju svakog od njih na početku godišnje potrošimo oko dvadeset tisuća eura kaže Medeja Lončar, iza koje je više od 30 godina iskustva u raznim branšama od maloprodaje, energetike, industrije i mobilnih komunikacija do Siemensa, u kojem je već 18 godina.
No, njezin prvi posao bio je svjetlosnim godinama od toga sa 16 godina počela je raditi u lokalnom dopisništvu slovenskog dnevnika Delo u rodnom Celju.
U to sam vrijeme željela biti novinarka pa sam se javila na natječaj za honorarce u crnoj kronici Dela. Nisam išla na teren i gledala zločine uživo, nego sam putem teleprintera slala kratke izvještaje iz policije. Također, pisala sam za srednjoškolski radio i novine. Želja za novinarstvom me prošla potkraj srednje škole, kad sam shvatila da mi nije životni cilj postati dopisnica Dela iz Celja. Htjela sam više od toga pa sam upisala studij ekonomije u Ljubljani govori Medeja Lončar, koja je oduvijek bila radoholičarka.
Paralelno s gimnazijom, u kojoj je bila odlična učenica, radila je dva posla - tijekom dana novinarski, a navečer u celjskom kazalištu. Teatar je, kaže, njezina velika strast, a posao biljeterke donio joj je ljubav života. U četvrtom razredu srednje škole je u kazalištu upoznala budućeg supruga Gregora Lončara (60), inženjera elektrotehnike s kojim ima sina Tita (29), copywritera u marketinškoj agenciji u Ljubljani. Stav da se samo radom može postići nešto u životu usadili su joj roditelji. Ona i dvije godine mlađi brat Dean, šumarski inženjer, odrasli su u prosječnoj obitelji: majka Duška radila je u računovodstvu, a otac Stane u logistici i prijevozu.
- Djetinjstvo mi je bilo idilično do jedanaeste godine, kad je majka oboljela od raka. U obitelji smo svi jako vezani i to je bilo vrlo teško razdoblje. Preuzela sam većim dijelom njezinu ulogu u kući pa sam tako naučila i kuhati. Srećom, na kraju je sve dobro završilo, a ja sam stekla dodatni osjećaj odgovornosti - otkriva Medeja Lončar.
Čitajte i: Daliborka Kranjčić o ukidanju rada nedjeljom: ‘Zadovoljstvo djelatnika kao temelj poslovanja‘
On joj je itekako koristio u poslu komercijalistice u tvrtki za izvoz hmelja, prvom na kojem se zaposlila nakon završenog fakulteta. Vrlo brzo je napredovala do voditeljice prodaje pa direktorice marketinga, a onda mijenjala razne rukovodeće položaje u velikim slovenskim tvrtkama Alpos, Kovinotehna, Mobilne komunikacije Simobil i Energetika Ljubljana. Sve do 2003., kada dolazi u Siemens kao direktorica telekomunikacija.
- Sjećam se prve velike Siemensove konferencije u Austriji. Ušla sam u prostoriju s 200 ljudi u crnim odijelima, među kojima su možda bile tri žene, također u crnim odijelima. Ja sam došla u crvenoj haljini i sve su se okrenuli prema meni. Iako cijeli život radim u ‘muškim’ branšama, nikada nisam dala na tu svoju žensku snagu - kaže Medeja Lončar, koja je 2007. postala predsjednica Uprave Siemensa za Sloveniju, a 2018. za Hrvatsku. A tu svoju snagu oduvijek je, priznaje, crpila iz obitelji. Bez partnera koji te ne podupire i ne razumije tvoju ambiciju teško je imati ovakvu karijeru - njezin je stav. Suprug joj je bio glavni oslonac i kada je prije 10 godina oboljela od raka.
Bila sam u šoku, jer sam dobila isti rak kao i nekoć mama. Srušio mi se cijeli svijet, ali sam poslušala prijateljicu koja je rekla “gledaj na liječenje kao na projekt”. Prvo sam išla na operaciju, a onda na zračenja i kemoterapiju, cijeli postu- pak je trajao sedam mjeseci. Pozitivka sam po prirodi, radujem se malim stvarima, volim život. Zadala sam si da svaki dan napravim mali korak naprijed, ostvarim jednu malu pobjedu. I na kraju sam uspjela. Doduše, trebalo mi je dvije godine da vratim energiju i shvatila sam da moram paziti na sebe. Prije mi se činilo da imam neograničene količine energije, a sada znam da nije tako. No, zato kad pomislim da imam velike probleme, samo se sjetim vremena kad sam bila u bolnici i znam da je sve rješivo - vjeruje Medeja Lončar.
Prvo ljeto nakon bolesti otišla je sa suprugom na Maldive i naučila roniti, što joj je danas jedna od omiljenih zanimacija. - Osjećam se divno pod morem, kao da sam dio prirode. Tamo nalazim duboki mir, no volim i kad mi skoči adrenalin. Zato sam jednom prilikom skočila padobranom iz aviona, a uživam i u brzoj vožnji na skijama - kaže Medeja Lončar, dodajući da u slobodno vrijeme ima mnogo raznih zanimacija.
Kad stigne, ide na biciklističke ture po Sloveniji, a rekord joj je vožnja od 60 kilometara. Voli fino vino, pogotovo malvaziju i pjenušce, pa je završila osnovni tečaj za sommeliera. Suprug i ona obožavaju putovati, a zauvijek će pamtiti putovanje u Japan, koje su joj za 50. rođendan darovali prijatelji. Prošlog ljeta su išli dva tjedna automobilom u Portugal, i to posve opušteno - zastali bi tamo gdje im se svidjelo i u zadnji čas bukirali smještaj.
- Inače volim vožnju automobilom i puno sam na cesti, s obzirom na to da svaki tjedan iz Ljubljane, gdje nam je dom, putujem u Zagreb i Beograd. Vozim BMW X4 i to dobro i sigurno. Vikende posvećujem obitelji, no i tada smo suprug i ja rijetko doma - družimo se s prijateljima, idemo u kazalište i na izložbe. Živimo život punim plućima. Bolest me naučila da u životu ne treba postavljati velike ciljeve jer te može iznenaditi. Zato uvijek ostajem otvorena za različite mogućnosti. Kako privatno, tako i u poslu – kaže Medeja Lončar.