Povijest njegove borbe s moždanim udarima iznimno je duga, stoga je poznati televizijski urednik, novinar i DJ Matija Lovrec, koji se već 15 godinama hrabro nosi sa svojim zdravstvenim nedaćama, zasigurno jedan od najpozvanijih da u javnosti govori o simptomima, načinima postupanja i preveniranju težih posljedica. Dakako, u onom dijelu na koji možemo sami utjecati svojim odlukama, stilom života i navikama. Lovrec je prvi put o tome javno progovorio povodom Svjetskog dana moždanog udara i kampanje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pod nazivom 'Sačuvaj #dragocjeno vrijeme', čije je zaštitno lice.
- Svakog jutra kad otvorim oči, sretan sam što sam živ, što je preda mnom novi dan s poslovnim i privatnim izazovima. Jer prije petnaest godina, kad sam zbog dijagnoze aneurizme bazilarne arterije završio na kirurškom stolu, liječnici su mi davali još samo mjesec dana života - priča Matija Lovrec, spiker, novinar i urednik bivšeg Radija 101, Obiteljskog radija i Hrvatske televizije, danas vlasnik privatne produkcije koja za regionalnu televiziju Sportklub i Sportsku televiziju radi emisiju 'TV Automagazin'.
Kako je započela vaša zdravstvena odiseja?
- Duže vrijeme sam se prije petnaestak godina mučio s jakim glavoboljama kojima se nije znao uzrok sve dok mi tim neurologa na zagrebačkom KBC-u Rebro nije postavio dijagnozu. Odmah sam operiran, a na kirurškom stolu su mi napravili embolizaciju stijenke arterije koja mozak opskrbljuje krvlju i kisikom kako bi se spriječilo njezino prsnuće. Operacija je uspjela i bio sam uvjeren da su time uklonjeni svi uzroci mojih zdravstvenih nedaća.
Ali?
- Kako nesreća nikad ne dolazi sama, tako su mi nakon moje prve ljubavi - aneurizme, u život ubrzo stigle brojne ljubavnice, tranzitorne ishemijske atake (TIA), takozvani tehnički moždani udari čiji je broj do danas narastao do dvoznamenkastog.
Što je TIA?
- Riječ je o grču moždane žile koja mozak ostavlja s manjkom kisika, što potencijalno može imati i fatalne posljedice. Ta vrsta moždanog udara ne ostavlja tragove na tkivu - u smislu prsnuća ili ugrušaka, ali su joj simptomi isti kao kod klasičnog udara. Baš kao i moguće posljedice.
Kako se ta bolest manifestira?
- Prva TIA mi je bila nezaboravna i pamtim doslovce svaku sekundu tog lipanjskog subotnjeg radnog jutra. Lijeva strana usta i lica počela mi je trnuti nakon odrađene jutarnje voditeljske šihte na Obiteljskom radiju. Primijetio sam da se nešto čudno događa dok sam pio kavu i pušio na šanku u prizemlju, a imao sam i problema s koordinacijom i gutanjem pa mi je kava počela curiti iz usta.
Kako ste reagirali?
- Mislio sam da je to posljedica umora i stresa, jer sam kao i obično bio pretrpan poslom i drugim obavezama. Pa sam nakon toga navukao kacigu i sjeo na motor - u podne sam imao zakazano snimanje reklame u studiju na drugom kraju grada.
I?
- Upalio sam mašinu, ali nisam nikamo otišao jer mi se slika u vidnom polju udvostručila, a oči su mi pritom bježale. Prema maminoj priči otprije deset godina shvatio sam da su to vjerojatni simptomi moždanog udara, pa sam ugasio motor, skinuo kacigu i sjeo na rub pločnika. Idućih pola sata sam pratio simptome dok mi se stanje više-manje nije vratilo u normalu.
Jeste li pozvali hitnu pomoć?
- Ne. Nakon toga sam se odvezao kući, otuširao se i oprao kosu, snimio reklamu jer mi je posao kao i uvijek bio na prvom mjestu i tek tada se prijavio na hitni prijem neurološkog odjela na KBC-u Rebro. Kosu sam oprao jer sam pretpostavljao da će me uputiti na pregled glave, a nisam želio da me obriju na ćelavo samo zato što mi je kosa - masna od gela.
Smatrate li i danas da ste pravilno postupili?
- Ne, sad bih sigurno prvo otišao u bolnicu. Kako sam tada na hitni prijem došao sam, i to na motoru, s motociklističkom kožnatom jaknom i kacigom u rukama, dežurni liječnik me nije baš ozbiljno shvatio kao prioritet. Bio sam tamo satima, a u međuvremenu sam pozvao i pokojnog oca liječnika koji je odmah dojurio k meni u čekaonicu jer mu je po priči bilo jasno o čemu se radi. Kad sam mu napokon došao na red zadržali su me na bolničkom liječenju i u iduća dva tjedna bio sam podvrgnut kompletnim neurološkim pretragama. To nije bilo nimalo zabavno, jer sam ležao u sobi u kojoj su ljudi oko mene doslovce umirali.
Koliko ste moždanih udara otada pretrpjeli?
- Još šesnaest u raznim prilikama i društvima, ali mi je nakon još tri hospitalizacije dojadilo zauzimati krevet težim slučajevima, pa otada na hitnom prijemu samo opišem simptome i na vlastitu se odgovornost vratim kući. Prijava je važna zbog povijesti bolesti, dobro je da sve bude tamo zapisano.
Što su glavni uzroci vaše bolesti?
- Stres, visoki krvni tlak i pušenje, a ja sam se, hvala na pitanju, mogao "pohvaliti" - cijelim paketom.
Što se u međuvremenu promijenilo?
- Prije sedam godina i devet mjeseci, kako pokazuje moja mobilna aplikacija, nakon trideset godina nikotinske ovisnosti sam preko noći ostavio cigarete. Najveći poticaj, moj guru za "skidanje" bio je kolega Matija Babić koji se na društvenoj mreži pohvalio kako ne puši duže od godinu dana, pa sam pomislio da to sigurno mogu i ja koji sam mnogo blaži slučaj živčenjaka od njega. A stres, kao i svi drugi ljudi sa svakodnevnim poslovnim, novinarskim, obiteljskim i roditeljskim obavezama za vratom, ne mogu izbjeći. Ali ga zato nastojim kontrolirati koliko god je to moguće.
Kako tlak držite pod kontrolom?
- Tabletama. Svakodnevno "uživam" u koktelu od tri vrste lijekova: za razrjeđivanje krvi, regulaciju tlaka i smirenje. Ta kombinacija mi savršeno odgovara, pa posljednjih godina nisam imao nove atake. I super sam skuliran, ne živciram se čak niti u prometu.
Otkad vozite motor?
- Od davnina, skužio sam da je to najbolje prometno sredstvo za grad, pa sam na motoru više-manje cijele godine, jedino baš kad je jako hladno ili pada jača kiša sjedam u auto.
Što vozite?
- Imam super nabrijanu Apriliju kojom sam se počastio nakon operacije mozga: ima motor V2 od 130 konjskih snaga, za tri sekunde razvija brzinu do sto, a maksimalna joj je 280 km/h. Ali više vozim nešto sporiju Hondu koja mi savršeno odgovara u gradu jer je okretna s automatskim mjenjačem, ali mogu i sam mijenjati brzine. Na njezinom sjedištu je moja svakodnevna sloboda.
Ne bojite li se opasnosti na cesti?
- Frend Nikola Knežević, urolog na Rebru, mi je uoči operacije rekao da smo mi s aneurizmama savršeni donori organa s motoristima. A ja sam najidealniji od svih, jer sam - i jedno i drugo. Na motoru ste na cesti kao na streljani, tisuću puta su mi oduzimali prednost, bio sam u svim zamislivim situacijama i skužio da najviše ovisim o sebi. Ja moram vidjeti unaprijed što će drugi učiniti i to me spašava. Dokad, nemam pojma, jer znate kako se kaže - "postoje motoristi koji su pali i oni koji će tek pasti". Jedino ne želim da se to dogodi mojom greškom i ne prije nego što proslavim stoti rođendan.
Kako ste postali TV autor i urednik emisije o automobilima?
- Ta tema me prati od novinarskih početaka na Radiju 101, gdje sam došao kao DJ i glazbeni urednik, preko HTV gdje sam uz sve ostalo radio emisiju Peta brzina, do danas, kad moja firma producira i isporučuje gotov proizvod za dvije televizije.
Koliko vas je u ekipi?
- Ima nas dosta s vanjskim suradnicima, ali smo glavni moj mlađi brat Andrija Lovrec i Igor Vignjević, tehnički i tehnološki čudotvorac, koji rješava sve što zamislimo.
Koji je najbolji auto čiji ste volan držali u rukama?
- Ferrari i Maserati su svijet za sebe. Ali svaki auto je odličan, ovisi što vam treba. U svaki su stotine inženjera, dizajnera i mehaničara uložili desetke tisuće sati rada, a investitori milijune. Meni je super i u ženinom Fiatu 500, genijalnom gradskom autu.
Radite li još kao DJ?
- Da, ali samo povremeno. Nemam više stalnih angažmana kao svojedobno srijedom u Aquariusu. Radio sam i našu prvu sezonu na Zrću, pa sam tada iz Novalje u sedam jutro nedjeljom - kad su Česi već dolazili na plažu s ručnicima i ležaljkama rezervirati smještaj, a ekipa s partija u zombi raspoloženju bauljala među njima - sjedao u auto da stignem na snimanje emisije Mir i dobro, jer sam u jedanaest morao biti u studiju. Sad mi je mnogo draži angažman predavača na DJ Akademiji, gdje sam desna ruka osnivaču Josipu Ćurkoviću s kojim tajnama zanata podučavamo 26. generaciju polaznika. To me baš veseli.
Šira javnost pamti vas kao HTV-ovo lice: što ste sve radili na Prisavlju?
- Petu brzinu, kviz Učilicu, Mir i dobro, Vremensku prognozu..., nema programa kroz koji nisam prošao. Tamo sam se formirao kao spiker i voditelj.
Zašto ste otišli s HTV-a?
- Otkazali su mi suradnju jer više nije postojala potreba za mojim angažmanom, to je službeno objašnjenje. A ja po stoti put zahvaljujem onom tko je donio tu odluku, čim ga vidim počastit ću ga kraljevski. Isprva mi se bilo teško s time se pomiriti nakon 17 godina kontinuirane suradnje, ali je sve ispalo super: otišao sam dalje, te radim više i bolje nego tad.
Otkud vam taj optimizam?
- Nisam od onih koji sjede, plaču i samosažalijevaju se dok život prolazi pored njih. Za mene nema stajanja jer znam da nitko neće moje odraditi za mene. Osim toga imam odgovornost prema drugima: supruzi, kćeri, sinu, rodbini, kućnim ljubimcima... Znate kako se veli: pesimist u svemu vidi problem, a optimist se raduje i nevolji. Valjda je jasno kamo spadam.
Bojite li se smrti?
- Ne, barem dok sam živ. Znam da mi je suđena, kao i svakom, pa do tog dana sve ostale koji su mi dani na uživanje nastojim proživjeti sa što više doživljaja i ljubavi.
Što si još želite?
- Tri kile i pidžamu za Božić. Želio bih se riješiti i trna u peti da mogu igrati košarku i tenis, te skijati s 10-godišnjim sinom Tomom. A želim i završiti školovanje na Grafičkom fakultetu: medijsku priču sam počeo s dna, a želim je završiti na vrhu, s akademskom titulom.
Tko vam je najveća podrška?
- Supruga Marina, kći Maria Angelina, 23-godišnja studentica novinarstva, te sin Tom.
Koga biste danas nazvali da vam pomogne u slučaju potrebe?
- Brata ili Igora s posla: oni bi znali druge obavijestiti bez panike, što je najvažnije. Sa mnom su prošli mnoge stvari, odreagirali na pravi način i u njih imam apsolutno povjerenje. Takvi se ljudi zovu u hitnim situacijama, ne nužno najdraži i najbliži. I uvijek neka vas voze u bolnicu u kojoj imaju vašu povijest bolesti te sve prethodne nalaze.
Je li to vaš glavni savjet?
- Najvažnije je da ostanete pribrani i pratite svoje simptome. Po mogućnosti se snimajte ili neka vas netko drugi snima mobilnim telefonom da možete pokazati što se dogodilo, jer slika govori više od tisuću riječi. A zatim polako i bez panike potražite prijevoz do najbliže bolnice gdje ćete dobiti stručnu pomoć.
TIHI UBOJICA
Moždani udar drugi je uzrok smrtnosti u našoj zemlji: od te je bolesti u Hrvatskoj lani preminulo 4950 ljudi, čak 8,7 posto svih umrlih. Stopa mortaliteta raste s dobi, a značajni porast bilježi se kod muškaraca u dobi od 60+, te žena starijih od 65 godina. Simptomi moždanog udara su iznenadna utrnulost, slabost i/ili oduzetost ruke, noge ili lica, smetnje govora i vida, nesigurnost i zanošenje u hodu, te jaka glavobolja. Rizici se smanjuju ako se liječe važni čimbenici poput visokog krvnog tlaka, dijabetesa, povišene razine kolesterola i fibrilacije. A kad do udara dođe, važno je ostati smiren i ne paničariti, pratiti simptome te u pratnji pouzdane osobe hitno zatražiti stručnu liječničku pomoć.