Od početka godine u Zagrebačkoj banci dio radne svakodnevice postala je i sustavna briga o mentalnom zdravlju zaposlenika. Na inicijativu predsjednika uprave Romea Colline u najvećoj hrvatskoj banci zaživio je program Mind matters, čiji je cilj razvijati bankarsku kulturu u kojoj se može otvoreno razgovarati o izazovima mentalnog zdravlja. Važno je prepoznati da je mentalno zdravlje čak i važnije od fizičkog i fokus staviti na prevenciju više nego na intervenciju.
Program Mind matters uključuje predavanja psihologa, treninge za menadžere, podcaste i live streaminge na temu mentalnog zdravlja, stvaranje biblioteke korisnih članaka i blogova te besplatno i anonimno početno profesionalno individualno psihološko savjetovanje za one koji su svjesni da trebaju pomoć.
Prvi cilj nam je destigmatizirati temu mentalnog zdravlja. U tom smislu Zaba ohrabruje svoje zaposlenike da traže pomoć i da, ako se tako osjećaju, podijele svoje iskustvo, znajući da nisu jedini koji se suočavaju s ovim izazovom. Neovisno o programu Mind matters, Romeo Collina priprema i program pomoći vrhunskim sportašima koji završavaju karijeru i suočeni su s promjenom identiteta. Taj mu je problem poznat iz vlastitog iskustva, jer u mladosti je i on bio vrhunski sportaš. S talijanskom reprezentacijom sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Moskvi i Los Angelesu te osvojio jedno svjetsko prvenstvo, a prelazak iz bazena u bankarski ured pamti kao teže razdoblja života.
Kada ste se zainteresirali za očuvanje mentalnog zdravlja svojih zaposlenika?
Potkraj prošlog ljeta, čitajući razne tekstove o posljedicama pandemije u međunarodnim časopisima shvatio sam koliko ljudima nedostaje socijalizacija. Epidemiološka ograničenja pogađaju i obitelji s djecom, tinejdžere koji ne mogu ići u školu i družiti se s prijateljima, a to im se događa u osjetljivom razdoblju života kad se formira njihova osobnost. Ili razmislite o mladima koji su puno uložili u učenje nadajući se boljoj budućnosti i ispunjenju snova. Sada su im te mogućnosti odgođene barem par godina. Nama su se u Hrvatskoj osim covida dogodili i potresi, nešto nad čime nemate nikakvu kontrolu. U takvim okolnostima ZABA ne može biti otok gdje su svi sretni i uspješno se nose s takvim izazovima. Razgovarajući s kolegama koji su itekako bili pogođeni svime što se događa, shvatio sam veličinu problema i odlučio poduzeti nešto konkretno te smo krenuli s programom Mind matters. Želimo našim ljudima pomoći da budu sretniji.
Čitajte i: Na terapiji: Četiri ugledna psihijatra odgovaraju na vaša pitanja
Kako to namjeravate postići?
Ne želimo samo deklarativno isticati važnosti mentalnog zdravlja. Najvažnije je uspostaviti povjerenje među kolegama i unutar organizacije izgraditi kulturu brige o mentalnom zdravlju, gdje ljudi o tome mogu pričati otvoreno i bez srama. Ta će kultura oblikovati ponašanje ljudi, stvoriti klimu povjerenja gdje se bol i patnja mogu slobodno dijeliti s drugima. Naravno, prvi korak je da osoba svoje probleme prizna sebi, a potom i svom okruženju. Dok ne postoji svijest o problemu, ne može se poduzeti ništa da bi se taj problem riješio.
Kako pomoći ljudima koji se boje ili se srame otvoreno razgovarati o svojim mentalnim poteškoćama?
Upravo stvaranjem kulture gdje se razgovor o takvim temama ne smatra znakom slabosti, nečim što može negativno utjecati na nečiju karijeru i budućnost. Ljudi su različiti, svatko od nas drukčije reagira i na pandemiju i na potres, a uvažavanje te činjenice ishodište je ove nove kulture koja više neće stigmatizirati psihička oboljenja, nego će ih anticipirati i prevenirati. Mnogo vremena i resursa posvećujem edukaciji menadžera, od kojih ne tražim da postanu terapeuti, ali želim da nauče prepoznavati znakove koji bi mogli upućivati na depresiju i druge psihičke probleme. I ja sam prošao tu edukaciju.
Kakve su reakcije vaših zaposlenika na pokretanje programa Mind matters?
- Vrlo dobre, čak iznad mojih očekivanja. Mislim da su shvatili našu poruku: kompanija razumije izazove koje mentalno zdravlje ima za okolinu i želi pomoći.
Čitajte i: Ugledni psihijatar otkriva Dijani Čuljak: ‘Sve više ljudi pati od anksioznosti, depresije i PTSP-a‘
Je li taj program već nekome posebno pomogao?
- Da, iako ne mogu ulaziti u detalje i ne smijem javno o tome, ali primam puno e-mailova koji to potvrđuju.
Dogodi li vam se da ponekad mentalno pucate pod teretom dužnosti i odgovornosti?
- Da, kao i svima drugima. U trenucima kad mi je radni stol zatrpan stvarima koje treba prioritetno obaviti, obično stanem i, ako je vani lijepo, odem prošetati ili sjednem negdje na klupu. Pola sata mi je dovoljno kako bih vratio mentalnu ravnotežu, a potom se vraćam poslu. Također, ujutro redovito vježbam 45 minuta, mislim da i to pridonosi mentalnom zdravlju, no najvažnije je tijekom dana uzeti neko vrijeme samo za sebe, to svima ponavljam. Otkako je počela pandemija, povremeno vozim auto od Zagreba do Rima i natrag, nekih devet sati u jednom smjeru, i to mi koristi jer nitko me ne požuruje, mogu slušati glazbu koju volim, razmišljati i sagledati stvari iz drukčije perspektive. Svakome bi trebalo omogućiti da neko vrijeme posveti samo sebi, meditira ako želi, iskoristi to vrijeme za jogu ili nešto drugo što pomaže rasteretiti um. I o tome govorimo u svojem programu, ne zato što bismo željeli postati društvo za jogu i rekreaciju, već stoga da zaposlenicima ukažemo na tehnike samopomoći uz poruku: Brinite o sebi!
Vjerujete li da će program Mind matters pozitivno utjecati na poslovne rezultate banke?
- Nisam to pokrenuo da bih povećao profit, nego da bi ljudi dolazili na posao s osjećajem da su dio zajednice gdje se svi uzajamno brinu jedni o drugima.
Možete li nam reći nešto više o vašoj inicijativi za psihološku pomoć vrhunskim hrvatskim sportašima?
- Većina uspješnih sportaša ima tendenciju pasti u depresiju kad završe karijeru. Mnogo je takvih primjera u svijetu. To je bio i moj slučaj na početku tranzicije iz sporta u bankarstvo. Odjednom sam izgubio svoj dotadašnji društveni identitet i postao blagajnik koji ispisuje čekove. Kako bi se minimalizirale posljedice, važno je unaprijed se mentalno pripremiti za takve obrate, tada je tranzicija lakša. Neki to ne mogu sami i zato mislim da bi im trebalo pomagati, osobito vrhunskim sportašima koji su mladost proveli u svakodnevnim treninzima i odricanjima kako bi na velikim sportskim natjecanjima što bolje zastupali svoju državu. Oni, dakako, nisu ljudi koji će sami reći: Trebam pomoć. Treba im prići, razgovarati s njima i pripremiti ih prije nego što uđu u završnu fazu sportske karijere. Mi pripremamo program kroz koji će vrhunski hrvatski sportaši biti pozvani da se prijave za pripravništvo kroz koje će na tri mjeseca moći iskusiti jedan posve drukčiji način života. To ne znači da sve vrhunske sportaše želimo pretvoriti u bankare, već ih želimo psihološki pripremiti, pokazati im da svoj socijalni identitet mogu graditi i izvan sporta.