Na snimanje je stigao s istom onom zaraznom energijom koju prenosi i na ekran - bez zadrške, bez glume, bez filtera. Nije se ustručavao govoriti o svojim strahovima, slabostima, velikim snovima i malim pobjedama. I dok bi neki pobjedu u "Survivoru" isticali kao svoj najveći uspjeh, on je vidi tek kao još jednu crticu u životu – onu koja ga je podsjetila na to što je doista važno.
On je toliko svestran da je teško pobrojati baš sve čime se bavi. Luciano Plazibat, plesač, influencer, voditelj, a sada i pobjednik showa "Survivor", jedan je od onih koji uvijek zrače pozitivnom energijom, a ništa drugačiji nije bio ni kada je stigao na naš "potpuno iskreni" intervju.
Što biste rekli da ste naučili o sebi u showu "Survivor"?
- Shvatio sam koliko smo svi zapravo razmaženi i koliko nam je malo potrebno za život. Sad kad sam se vratio doma, meni više ništa nije teško. Radio najteži posao ili najlakši, ne spavao tri dana, zaista mi ništa ne pada teško jer kad doživiš taj jad i sve te izazove, shvatiš koliko je malo potrebno za život.
Hoćete li zbog toga nešto promijeniti?
- Mnogo sam zahvalniji i svjesniji svega oko sebe. Sada neke stvari koje mi možda ne dođu odmah, nisam zbog toga ljut niti sam čangrizav, već znam da će sve doći u svoje vrijeme. Naučio sam se strpljenju, zapravo.
Koliko vam znači ta pobjeda, biste li ponovili?
- Ponovio ne bih jer sam pobijedio, ali vratio bih se kao voditelj. U show se nisam prijavio zbog pobjede, već da probam i da se zabavim. Koliko god bilo teško, ja sam se tamo zabavljao ne razmišljajući o tituli pobjednika i vjerojatno sam zbog toga i pobijedio. I sada mi mnogo to znači, pobjednik sam "Survivora" i to će me pratiti do kraja života.
Što biste izdvojili kao najteže tamo, a što nakon povratka?
- Jako mi je nedostajala glazba, cijelo vrijeme sam vrtio jednu jedinu pjesmu. Radi se o "Disease", pjesmi Lady Gage koja je objavljena taman prije našeg odlaska. Nje sam se jedine od gladi mogao sjetiti. Tamo sam shvatio da bez glazbe ne mogu, svaki dan mi je potrebna, bila mi je poput terapeuta. Isto kao i ples - kad bi mi bilo sve lošije i lošije, išao sam plesati, bio mi je "ispušni ventil", zahvaljujući plesu sam ostao normalan. A po povratku u "stvarni svijet" me šokirao ritam koji me dočekao, zapravo me posao malo pojeo. Mislio sam da su me klijenti, kako me nije bilo četiri mjeseca, zaboravili, ali odmah nakon povratka sam počeo raditi zbog velikog interesa i mislim da sam tu pogriješio jer si nisam uzeo malo odmora. Zato jedva čekam ljeto i veselim se putovanjima u Madrid, ali i festivalu Ultra u Splitu. Znam da ne zvuči kao odmor, ali meni je u ovim godinama najbolja relaksacija glazba, i to pojačana na najjače.
Imate mnogo tetovaža, hoće li biti koja posvećena "Survivoru"?
- Imam je, evo je. Karamela kokice s bakljom jer se moja baklja nije ugasila, vatra i dalje gori. Kokice sam odabrao jer sam u showu nevjerojatno žudio za njima, a i meni su one više od grickalica, jer obožavam filmove, osobito mjuzikle, Cher, Meryl Streep, sve me to povezuje uz glazbu i uz neka sretna razdoblja.
Što je teže - izdržati fizički izazov ili reći nekome istinu u lice?
- Nemam problem ni s jednim, ni s drugim. U "Survivoru", koliko god da su bili pobrkani odnosi, ja nikad nisam imao problem reći nekome nešto u lice. Nisam osoba koja će vrijeđati drugoga, govoriti loše o drugome. Ako se ne slažemo, ajmo vidjeti zašto se ne slažemo, a ako me u tom razgovoru ne želiš slušati, onda ću se povući. U životu me najviše mogu naživcirati mama i tata jer ih najviše volim, ali s prijateljima se isto trudim lijepo komunicirati, bez povišenih tonova. Po prirodi sam glasan, ali u pjevanju i pričanju, u svađanju pokušavam biti racionalan. Ja ću reći kako mislim, pa ako si pašemo - pašemo, ako ne, onda možemo svatko na svoju stranu.
Najveći strah koji skrivate?
- Pauci. Užasno se bojim pauka. Nakon "Survivora" sam prihvatio one kućne, ali tarantula se zaista jako bojim, mislim da bih umro od straha da se susretnem s njom. Ali mimo toga, najveći strah mi je onaj od starenja i smrti. Zapravo se najviše od svega bojim starenja, ne znam zašto. Bojim se da nakon nekog vrhunca krenemo propadati, ali onda imaš ljude poput Cher i Madonne koje pokazuju da se baš sve može bez obzira na godine. Zašto se ti sa 70 godina ne bi mogao odjenuti kako ti odgovara, slušati i plesati kako te volja... Trebamo cijeli život održavati to dijete u sebi i onda cijeli život živimo. Jednom kad nam se ugasi to dijete u nama, ono koje se želi družiti i igrati, mrtvi smo bez obzira na to koliko godina imamo.
Koja je najveća laž koju ste izgovorili?
- Ja najviše lažem sam sebe, zapravo varam. Upravo s time što se trudim uvijek biti pozitivan pa povremeno moram lagati sam sebi u teškim situacijama kako bih bio bolje. U redu je neku emociju proživjeti, osjetiti je, ali ne treba u njoj predugo ostati jer će te pojesti. Primjerice, kad mi je baka umrla, toliko me to pogodilo da sam sam sebe lagao da je sve u redu, u životu tražio znakove njezine prisutnosti. Mislim da je u redu lagati samog sebe da lakše prođemo kroz nešto pa da se kasnije, kad smo dovoljno jaki, suočimo s time. Nije svaki problem tu da ga odmah moramo riješiti, za neke je u redu pustiti da malo prođe vrijeme.
U showu "Reci tako kako je", u kojem ste sudjelovali sa sedam drugih influencera, bilo je raznih razotkrivanja - na što vam je bilo najteže odgovoriti?
- Nije mi teško odgovarati jer sam ja otvorena knjiga. Nemam što skrivati. Jedino o čemu ne volim govoriti je budućnost, ne bih htio nešto ureći.
Tko je ostavio najveći dojam na vas od drugih sugovornika?
- Definitivno Brankica o kojoj nisam mnogo znao prije showa, ali sve što je rekla je bilo jako pametno, njezino životno iskustvo je nevjerojatno. Što je sve prošla kroz život, pet puta ju je rušio do dna, a ona, iako je toliko propatila, i dalje gazi kroz život. Ona je žena koju bih mogao slušati cijeli dan, ja bih nju za predsjednicu države. Baš sam jako ponosan na nju, tetovirao bih njezino ime koliko me oduševila.
Koju svoju osobinu ste najteže prihvatili?
- Teško mi je bilo prihvatiti svoju hiperaktivnost jer sam shvatio da me neki ljudi teže prihvaćaju zbog toga. Kad bih se našao u takvoj grupi ljudi, osjećao sam se kao da je to nešto negativno i odmah bih sumnjao u sebe, mislio da se moram mijenjati. Ali to me naučilo da neću dopustiti da netko drugi na taj način utječe na mene. Ako netko to ne može prihvatiti, ako u nečijem društvu ne mogu biti "ja", i ako me netko koči - maknut ću se.
Pokazujete li emocije otvoreno ili ste zatvoreni po tom pitanju?
- Stvarno sam otvoren, pričam o svemu, ne želim živjeti u grču. Shvatio sam da sam za razliku od svog brata, koji je pravo oličenje tipičnog muškarca, ja totalna suprotnost. Ne sramim se pričati o svemu, mogu se obući i u vjenčanicu, zezati se s takvim stvarima, pa sam sretan što sam sad ja - koji za sebe govorim da sam princeza - dokaz da i oni koji nisu "muškarčine" mogu osvojiti "Survivor".
Što biste poručili mlađoj verziji sebe?
- Budi strpljiv. Sa 17 godina sam htio imati cijeli svijet, raditi sve moguće, a onda kako godine idu shvatiš da sve dođe u pravo vrijeme. I shvatiš da sve što požuruješ na kraju bude loše. A i sve što sam silno želio na kraju me zapravo najviše razočaralo, a najdraže su mi stvari koje su mi došle spontano i sad su mi najljepša sjećanja.
Što vam je najvažnije u odnosima - ljubavnim, prijateljskim, poslovnim?
- Na prvome mjestu je odanost, a odmah nakon toga razumijevanje. Možeš biti najbolji u svom poslu, ali ako si težak za suradnju, ako nemaš razumijevanja prema drugima, nećeš mnogo raditi. To isto vrijedi i za prijatelje i, naravno, u ljubavi. Tu bih svakako dodao i strast, strast prema onome što radiš, strast prema onima koje voliš.
Kako vas netko može osvojiti?
- Izgledom. Baš sam površan, ali već na prvi pogled me netko može osvojiti. Jako volim kad je netko svjestan sebe i drugih, odnosno toga u kakvom je okruženju. Da zna komunicirati da mu nije neugodno pred drugima (smijeh).
Najbolji savjet koji vam je netko dao?
- Mislim da je to - budi svoj. To mi je baka davnih dana rekla, a to je rekla i Tatjana Jurić u našem razgovoru i to zaista je tako. Uvijek je najvažnije da ostaneš svoj, u svakom poslu, u životu.
Što biste željeli da ljudi znaju o vama, a nitko vas nije pitao?
- Mnogi misle da to što sam stalno pozitivan, da je to maska, da skrivam nešto. Ali kad me upoznaju, shvate da sam zaista takav. Stvarno se trudim biti sretan, da ne vučem svoje probleme okolo, drugima ih namećem. Mislim da je osmijeh najljepša stvar koju možemo drugima darovati i tako uljepšati nekome dan.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Gloria x Cedevita vitaminska voda
Hvala Eichholtz by Mashroom na pomoći pri snimanju
Frizura Jasmina Horvatić za JL Style
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....