Mario Valentić

 TOMISLAV PANCIROV
Skroman i pažljiv

Mario Valentić zavolio je volontiranje davnih dana, a sada tu ljubav prenosi i na svoje sinove Niku i Nou: "Nema potrebe to veličati"

Mario Valentić se nekom vrstom volontiranja bavi gotovo cijeli života, a neki od projekata na koje je posebno ponosan je pomaganje udruzi "Kolibrići", doniranje krvne plazme i trombocita te ekološke akcije.

Mario Valentić se nekom vrstom volontiranja bavi gotovo cijeli života, a neki od projekata na koje je posebno ponosan je pomaganje udruzi "Kolibrići", doniranje krvne plazme i trombocita te ekološke akcije.

Za sportaša i voditelja televizijske emisije "Rekreacija" Marija Valentića (45), volontiranje nije tek povremena epizoda, već stvar koja se provlači kroz gotovo cijeli njegov život. Iako se prvog konkretnog doticaja s humanitarnim radom više ne sjeća sasvim jasno – vjerojatno je to bilo još u školi ili za vrijeme rata u njegovoj rodnoj Petrinji – ono što vrlo dobro pamti jest trenutak kada je volontiranje prestalo biti slučajna gesta i postalo njegov osobni izbor.

Najraniji volonterski angažman koji mu pada na pamet jest darivanje krvi. Počeo je još tijekom studentskih dana, u vrijeme kada mu to nije predstavljalo ništa više od jednostavnog, kratkog čina za koji znaš da nekome može pomoći. No s vremenom se to pretvorilo u puno dublju praksu. "Nakon određenog broja darivanja, javila se potreba da to dignem na višu razinu", prisjeća se i dodaje kako je tada otkrio da postoji mogućnost darivanja krvne plazme i trombocita putem separatora, postupak koji traje dulje, ali se može raditi svaki mjesec i krv odlazi isključivo teško bolesnoj djeci. To radi već petnaestak godina, tiho, predano i bez potrebe da o tome puno javno govori.

image

Mario Valentić

TOMISLAV PANCIROV

Prije otprilike osam godina, zajedno s kolegom, pokrenuo je i kreativni volonterski projekt koji je u međuvremenu postao prepoznatljiv mnogima. Osmislili su likove, svojevrsne božićne pomagače i zabavno-edukativni igrokaz "Djed Mraz ima tajnu" kako bi spojili zabavu i dobrotvorni rad. Prvo su nastupali na domjencima, u školama i vrtićima, a potom inicijativu pretvorili u humanitarnu priču u kojoj se dio prikupljenih sredstava donira udrugama poput Kolibrića – udruzi za djecu i ostale oboljele od spinalne mišićne atrofije.

"Roditeljima koji se hrabro i uspješno bore i nose s takvim situacijama trebalo bi dići spomenik. To su istinski heroji", ističe Mario, kojemu je jedna od posljednjih akcija u kojoj je sudjelovao i "Mnogi za rijetke" čiji je bio voditelj, a čiji je primarni cilj kod oboljelih od rijetkih bolesti osvijestiti da nisu sami u svojoj borbi. "To su projekti koji mi uvijek ostanu dragi", kaže. "Radimo ih intenzivno, ali s toliko radosti da je to teško opisati."

Njegov volonterski angažman često je vezan i uz prirodu. Čisti podmorje, pridružuje se ekološkim akcijama, sudjelovao je i u poznatom globalnom projektu "Zero Waste Highlander", višednevnom planinarskom izazovu na Čićariji i Učkoj kojemu je cilj ne proizvesti ni gram otpada i pritom iz prirode iznijeti sav otpad koji zateknu – kao simboličan, ali snažan doprinos očuvanju okoliša. Sa svojim sinovima Nikom i Noom prakticira male, ali iznimno važne geste – u automobilu uvijek drži štapove za skupljanje otpada pa, kad god su u prirodi, skupljaju što pronađu. "Na mikro razini možeš napraviti jako puno. A to je ponekad i najvažnije", poručuje.

image

Mario Valentić

TOMISLAV PANCIROV

Među akcijama koje posebno nosi u srcu ističe i volontiranje u selima oko Petrinje nakon razornog potresa 2020. godine, gdje se spontano priključio radu Caritasa i lokalnom stanovništvu. Takve situacije, kaže, izmijene čovjeka i potvrde koliko su zajedništvo i briga za druge važni. Na pitanje postoje li akcije u kojima ne bi sudjelovao, kaže da bi se eventualno povukao samo ako bi nešto emotivno bilo preteško, no trenutačno mu ništa konkretno ne pada na pamet. Jer za njega volontiranje nije stavljanje sebe u prvi plan, nego upravo suprotno. "Naravno da imaš osjećaj da si napravio nešto dobro, ali nema potrebe to veličati. To je meni postalo nešto normalno“, objašnjava. "Napraviš i ne moraš nikome reći."

Za Marija Valentića davanje je tako postalo dio svakodnevice, a odgovornost za zajednicu i prirodu nešto što se trudi prenositi na mlađe generacije. Ne zato što mora, nego zato što je to ispravno.

03. prosinac 2025 15:36