Iako joj nije bilo prvi put da plovi jedrilicom, dvotjedna avantura s prijateljima prije desetak godina pretvorila se skoro u pravi fijasko, no zato svi sudionici ove morske priče to ljetovanje i danas pamte kao jedno od - najbizarnijih. Nikolina Pišek u svojem ljetnom dnevniku otkriva nam detalje avanture za pamćenje. I to ne zato jer su ih snašle oluje ili prepune luke, već su ona i njezina posada, pretjerano ležerno krenuli u plovidbu jedrilicom, a da za to baš i nisu bili spremni.
Jedno ljetovanje otprije desetak godina zauvijek će mi ostati urezano u pamćenje. Ne zato što je bilo bajkovito, beskrajno lijepo ili opuštajuće, nego upravo suprotno – pretvorilo se u niz nevjerojatno grotesknih, gotovo neprepričljivih situacija. Okupilo nas se šest prijatelja – i žena i muškaraca – s idejom da zajedno krenemo u ljetnu avanturu jedrilicom.
No, već sam početak nije mnogo obećavao. Prva lekcija jedrenja: ako si zadužen za odvezivanje broda i podizanje bova – pokušaj ne zaboraviti crijevo za gorivo.
Isplovljavamo mi iz marine Šimuni i sve djeluje savršeno. Osim što iz brodskog otvora za benzin ležerno visi crijevo za gorivo, poput ljetnog modnog dodatka. U jednom trenutku osoblje marine počinje trčati paralelno s brodom i maše nam kao da nas ispraća na svadbu. Ja, dirnuta njihovom gestom, veselo uzvraćam: “Ciao, ciao, hvala vam, brzo se vraćamo!”
Netko s broda tada vikne: “Ajme... BENZIN! Naravno, morali smo se vratiti, ponovno pristati i ponoviti cijeli manevar. Sreća što ništa nafte nije iscurilo. Ali osoblje marine više nije izgledalo ganuto. Ja sam se pravila da ništa ne čujem. Ili da sam Francuskinja.
Nova scena, ista marina. Isplovljavamo kanalom dugim poput žaljenja nakon poruke poslane bivšem. Sve izgleda kao iz kataloga – ravno i idilično. Problem? Dubinomjer. Točnije – njegov alarm. Neprestano je pištao i išao mi je silno na živce, pa sam ga isključila. Pustila sam glazbu – jer tko još treba alarm kad znaš čitati pomorske karte. Ionako smo u sredini kanala. Tamo je uvijek sigurno. Odjednom – prasak!
Jedrilica se nagnula poput Titanika prije nego što je orkestar počeo svirati. U tom trenutku svi smo pomislili da je kraj. Nasukali smo se. Na stijenu. U sredini kanala. Jer gdje bi drugo bila stijena nego baš tamo? Ispostavilo se da stijene ne čitaju nautičke karte. A “plitko more” nije samo metafora, već vrlo konkretna činjenica. Ostali smo zaglavljeni, nagnuti, s osjećajem moralne i nautičke propasti. Ljudi iz marine promatrali su nas dalekozorima, a netko je našu avanturu vjerojatno i prenosio uživo.
Noć smo proveli nasukani, ukošeni, poput loše metafore za moj život. Kobilica zarobljena, a mi u unutrašnjosti broda u pozi “Tetris”. Spavanje? Teško. Samo tišina, škripanje i sram. U zoru nas je plima napokon podigla i doslovno oslobodila. Kad smo napokon otplovili, pomislili smo: “Ne može gore.” Naravno, prevarili smo se.
Jedan član posade, dok je vezivao jedro za bum, pao je kroz otvoreni prozor na krovu jedrilice – ravno u salon na sklopljen stol i to raširenih nogu. Na sreću, preživio je. Čak ima i djecu. Da, svi smo odahnuli.
Avantura se nastavila i na Kornatima gdje sam ja poželjela smokve jer, naravno, tamo su sigurno najslađe. Zamolila sam jednog od muškaraca da ih obere pa se on uspeo na suhozid, dohvatio smokve i onda - zajedno s njima - propao kroz suhozid. Pozvana je hitna pomoć, a ja sam još jednom bila kriva. Ali smokve su bile – fenomenalne.
Kao da sve to nije bilo dovoljno, opet sam pridonijela drami. Ugledala sam magarca i potrčala za njim. I dok je danju sve izgledalo kao bajka, noću se pretvorilo u horor - izgubila sam se među škrapama. Organizirana je potraga - svjetla, panika, vika... A magarac? On je mirno pasao, vjerojatno zabavljen mojom glupošću.
Na Visu – nova razglednica. Dečki love ribu, ulove murinu, a ja - kapetanica u bijegu. Bježim s bajbotom jer jednostavno ne podnosim zmijolike životinje. Oni je pripremaju na žaru, ja je ne jedem. Pokazalo se srećom jer u danima koji su slijedili – svi redom vise preko ograde broda, izbacujući dušu iz tijela. A ja? Zdrava. Još jedna moralna pobjeda. Bilo je toga još, ali ne mogu baš sve podijeliti. U svakom slučaju - pazite gdje, s kim i kako plovite.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....