Izreka koja kaže da je nečiji otpad nekom drugom bogatstvo mnogo se puta pokazala istinitom, pa tako i u ovoj priči o povijesti terrazzo materijala i uzorka.
Venecijanski meštri od podova, čije su vješte ruke prije petstotinjak godina izrađivale fantastične mozaike u domovima bogatih mletačkih trgovaca, pronašli su način kako da iskoriste sitne, nepravilne ostatke mramora koje bi naručitelji ionako inače bacili.
Miješali su ih s vapnom i kozjim mlijekom te tom smjesom popločavali svoje domove i dvorišta, ni ne sluteći da će njihov “izum iz sirotinjske nužde” jednog dana postati hit i u visokom društvu.
Danas pojam terrazzo obuhvaća mnogo više vrsta materijala (osim mramora koriste se, primjerice, i komadići stakla u boji) te daleko suvremeniju tehnologiju, no u vizualnom smislu stvari se nisu mnogo promijenile - uzorak koji ostavlja dojam raznobojnih kamenčića razasutih po (ne nužno) bijeloj površini iznimno je dekorativan i atraktivan pa se koristi za sve i svašta - od podnih i zidnih obloga do printa za tekstil.
