Ovako zamišljamo raj - komentirali su posjetitelji Zmajevog vrta obitelji Valkaj u Železnoj Gori u Međimurju kad je nedavno prvi put otvoren za javnost. Prošetali su stazama uz rijetke biljne vrste, divili se skulpturama međimurskog konja, zmaja i njegova gnijezda te uživali u koncertu sopranistice Evelin Novak na pozornici - geodetskoj kupoli usred perivoja. Pohvale su doktoru agronomije Kristijanu Valkaju (45), njegovoj supruzi Ivani (38), diplomiranoj inženjerki agronomije, i majci Jeleni Valkaj (76), dizajnerici keramike, zapravo došle kao priznanje za dugogodišnje uređivanje i oblikovanje obiteljskog imanja koje se prostire na tri i pol hektara na 300 metara nadmorske visine. A kako su među više od dvije tisuće stabala skladno uklopljene uglavnom keramičke skulpture, ostvarili su zamisao o objedinjenju hortikulture s likovnom i glazbenom umjetnošću.
- U početku je to bila mala okućnica s brezama, smrekama i orahom koje su zasadili još moji roditelji, a s vremenom smo otkupljivali susjedna imanja, i za to podizali kredite. Sjećam se da sam kao klinac odlazio na vidikovac iznad vrta, gdje bih ležao pod stablom i maštao kako će sve to jednom biti moje. I san mi se ostvario: sad je to prirodna cjelina okružena vinskom te cestom za Štrigovu. Vrt sam prilagodio terenu i oblikovao ga tematski - s javorovom šumom, alejom kuglaste akacije, drvenom kućicom, masivnim stolom od željezničkih pragova, igralištem za djecu, bunarom starim osamdesetak godina koji nikad nije presušio... Poigravam se bojama, kombiniram četinjače i listopadno drveće tako da vrt u svako godišnje doba ima neku ljepotu - priča Kristijan Valkaj. Sa suprugom i sinovima - desetipolgodišnjim Jurjem i devetogodišnjim Ivanom - živi u novoj kući usred perivoja dok je njegova majka Jelena ostala u staroj, obnovljenoj kući.
Priča o vrtu obitelji Valkaj traje tridesetak godina, otkako je Kristijan počeo saditi biljke, tada još bez jasne vizije kako bi zapravo trebao izgledati. Zametak Zmajevog vrta - nazvanog prema legendi o dobrom zmaju koji se budio svako proljeće i mahanjem repa tjerao vodu iz poplavljene Štrigove - pojavio se prije dva desetljeća. Kao srednjoškolski nastavnik u Gospodarskoj školi u Čakovcu za dopunu satnice počeo je predavati i izborni predmet dendrologiju (znanost o drveću), i tada je otkrio ljubav prema drveću te počeo donositi sadnice s putovanja, iz Mađarske, Austrije, Njemačke, Italije... U svakom gradu koji posjeti obavezno ode u operu, antikvarijat i - rasadnik.
Proljetos se iz Venecije, gdje se održavao sajam dendrološkog bilja, doma u Železnu Goru vratio s jednim varijetetom drena s velikim ružičastim cvjetovima. Donošenje sadnica uvijek je svojevrsna ekshibicija: prevozi ih kombijem ili u “bunkeru” autobusa, kao što je bilo s kovrčavom crvenolisnom lijeskom iz Nizozemske ili bazgom iz Koblenza. Ako ih pak naručuje iz rasadnika, uzima ih tek najesen, nakon što su prezimile i adaptirale se na ovdašnju klimu. Kristijanova mezimica je obalna sekvoja, prva sadnica koju je nabavio još kao apsolvent agronomije. Stanište joj je u Kaliforniji pa prema svim zakonima prirode nije imala šanse opstati u unutrašnjosti. No agronom se uzdao u poziciju Zmajevog vrta - okrenut je prema sjeverozapadu i nalazi se na 300 metara nadmorske visine, što štiti biljke od proljetnog mraza te pogoduje njihovu rastu pa ondje odlično uspijevaju i mediteranske vrste - cedrovi, magnolije, lovor.
- Znam vrijednost svakog stabla, ali se uvijek potrudim do sadnice doći na neki povoljniji način. Tako sam u rasadniku u čakovečkoj okolici, koji je bio pred zatvaranjem, za tisuću kuna kupio 35 čempresa u teglicama, i zatim ih sâm uzgojio - kaže Kristijan Valkaj. Kad su se on i Ivana prije 12 godina vjenčali, nisu željeli nikakve druge darove, nego su napravili popis drveća, od 200 do tisuću kuna, i ostavili ga u jednom velikom međimurskom rasadniku. Tako je zahvaljujući svatovima njihovo zeleno carstvo obogaćeno s 40-ak sadnica, među kojima je i inverzni cedar, vjenčani dar Ivanine kume. Kako se priča s vrtom zahuktavala, a biljke su zahtijevale sve više brige i vremena, Ivana je prije pet godina dala otkaz na svinjogojskoj farmi, gdje je radila kao tehnolog. Suprug ju je slijedio godinu poslije i oprostio se od učenika i kolega iz škole u kojoj je predavao 15 godina te postao ravnatelj Crvenog križa u Čakovcu, a slobodno vrijeme posvećuje imanju. Ivana je otkrila i umjetničku žicu; uz svekrvino mentorstvo svladala je keramičarsko umijeće i vodi obiteljsku tvrtku Keramos Valkaj za proizvodnju keramičkih suvenira te unikatnog nakita.
Zaštitni znak njihovog atelijera je vesela žaba koja, prema vjerovanju, unosi sreću i bogatstvo u dom. Za postav aleje keramičkih skulptura u Zmajevu vrtu, među kojima su pijetlovi, kokoši, patke, vrane i mačke, Jelena Valkaj je naručila posebnu glinu iz Njemačke i Italije koja se može peći do 1300 stupnjeva kako bi statue izdržale sve vanjske uvjete. Najnoviji rad, Zmajevu kuću, koju je osmislila s Rusom Trajkovom, 35-godišnjom akademskom slikaricom iz Čakovca, dovršavala je dan prije koncerta kojem je prisustvovalo tisuću posjetitelja. Nedaleko od pozornice postavljena je skulptura Četiri godišnja doba posvećena Vivaldiju, te posađena tri stabla inverzne sekvoje nazvana - “drveće koje pleše”.
O imanju se brine cijela obitelj, ali za košnju trave u vrtu - čija se veličina može usporediti sa sedam nogometnih igrališta - zadužen je Kristijan. Za taj “pothvat” treba mu dvaput po osam sati na traktorskoj kosilici te osam sati s flaksericom - dovoljno da u cijelosti odsluša dvije do tri opere. Stavi slušalice, vozi se na kosilici, radi i sluša glazbu omiljenih skladatelja Verdija, Donizettija i Rossinija. Supruga kaže da - “ništa ne dela” - i košnju mu ne priznaje kao rad. - U vrt katkad pobjegnem kriomice, da se osamim u tišini i obilazim stabla, a svako ima svoju priču, točno znam gdje i kad sam nabavio koju sadnicu - govori ljubitelj biljaka i umjetnosti, nadajući se da će i njegovi sinovi nastaviti njegovati Zmajski vrt, čuvati njegovu raznolikost i ljepotu, kako bi i posjetitelji u tome uživali. Jer Železna Gora udaljena je od Zagreba samo sat i pol vožnje automobilom.
