33. Salon Mladih

6 mladih umjetnika na koje biste svakako trebali obratiti pozornost

Do 11. prosinca 2016. u Domu hrvatskih likovnih umjetnika na Trgu žrtava fašizma 16 traje najvažnija izložba za mlade hrvatske umjetnike - 33. Salon mladih koji se ove godine održava pod imenom "Troškovnik".

Kustosice ovogodišnje bijenalne izložbe, Martina Miholić i Mia Orsag, odlučile su problematizirati načine na koji se umjetnik može boriti za svoju egzistenciju. Problem počinje među mladim generacijama, već pri odabiru zvanja i upisu na umjetničke akademije, a manifestira se u trenutku u kojem pojedinac više nije zaštićen institucijom i izlazi u realnost. Mladi se umjetnici većinom zapošljavaju na radnim mjestima neusklađenim sa strukom i razinom obrazovanja, nevezanim uz struku, a često struku u potpunosti napuštaju, kako bi osigurali osnovne životne uvjete. Samim time, odriču se vremena potrebnog za osobni umjetnički rast i razvoj. Posljedice ovog su upitna kvaliteta umjetnosti općenito.

Kako se ne bismo previše zadržavali na toj vrsti ispitivanja odlučili smo svjetlo usmjeriti na potencijal. Odabrali smo šest umjetnika koji trenutno izlažu na Salonu mladih na koje biste svakako trebali obratiti pozornost. Ovo su njihovi radovi koje još, zajedno sa cijelom izložbom stignete pogledati u popularnoj Džamiji.

Untitled : 2008. – 2016.

Rad je koncipiran od svih knjiga, časopisa, monografija, kataloga i deplijana koje je Ana dizajnirala za druge umjetnike, galerije, muzeje, tvrtke i agencije, ne bi li isplatila produkciju svojih radova. "Nerijetko se obavljanje nekog drugog posla, u svrhu financiranja vlastitih umjetničkih djela, smatra manje vrijednim, a ponekad i sramotnim. Ovo je, u jednom pogledu moj "stup srama", a predstavlja sve projekte na kojima sam morala raditi kako bih osigurala sredstva za produkciju sveg onog čime se doista želim baviti i u čemu uživam. Kao aktivna umjetnica, shvatila sam da ne mogu računati na financijsku potporu države ili institucija te da, ako se želim baviti umjetnošću, moram sama financirati vlastite projekte. Upravo zbog tog, odlučila sam se baviti dizajnom" navodi Ana.

Bez naziva, 2016.

Instalacija Duje Medića broji preko 1000 potrošenih olovaka. Olovke je umjetnik iskoristio od sredine 2010. do kraja 2015. godine za produkciju svojih crteža. "2010. godine sam počeo pripremati svoju prvu izložbu crteža i uvidjevši da trošim puno olovaka (u prosjeku svaki drugi dan potrošim jednu), odlučio sam ih sve sačuvati, imajući na umu da bih ih jednom mogao iskoristiti za novi rad. Tijekom vremena ideja za rad se nije razvijala, a olovke su se nastavile gomilati i čini se da je ta hrpa postala rad sam po sebi. Svi ostaci su TOZ-ove B6 olovke. Zanimljivo je da su zadnji komadići sačuvani u vrijeme kada je TOZ otišao u stečaj i počeo gasiti svoj pogon. Crteži se ne prodaju ali se olovke stalno kupuju i gomilaju, a ova hrpa je dokaz da su moji radovi, materijalno i financijski govoreći, samo trošak." navodi Duje.

"U se, na se, poda se" ("In. On. Under. Me"), 2016.

Ciklus "U se, na se, poda se" sastoji od različitih plastičnih skulptura hrane s određenim distorzijama, a baziran je na ideji o nedostatnosti zadovoljenja primarnih potreba i hedonističkom pristupu životu, za kakav nismo financijski sposobni, a bazira se na propitivanju: što jesti, kako izgledati i kako zadovoljiti partnera/icu, pri tom zatomljavajući ikakvo duhovno ili kulturno razvijanje. Burger i hot dog, izloženi na 33. salonu mladih, su napravljeni kako bi izazvali simpatično raspoloženje, svijetlih boja, žućkastih tonova sličnog vizualnog jezika koji se koristi kod oglašavanja hrane u okolini, a kako bi privukli osobu da misli na hranu, da inducira glad, s razlikom da u ovom slučaju ne postoji mogućnost za zadovoljavanje te potrebe. Burger i hot dog izrađeni su od plastike i postavljeni pod „staklena zvona“. Staklo kao svojevrsni pijedestal, implicira na neuravnoteženost prioriteta koje razvijamo. Objekti, premda su izrađeni od plastike, su izloženi poput kakve dragocjenosti.

"Still Life/Still Alive", 2016.

Rad je nastao kao rezultat višetjedne umjetničke akcije "Želim bit' k'o Berber" u sklopu koje je Jelena poklanjala sve svoje radove slučajnim prolaznicima, motivirana potrebom da svoje radove učini vidljivima, ne samo kolegama i struci, već i široj javnosti. "Istovremeno bolno ironično, ali s nekom dozom istine, pomislila sam kakve su to prakse, razmjene, razgovori, dogovori, pregovori, mjeseci, godine, desetljeća nužni kako bi umjetnik postao poznat?" navodi Jelena. Natovareni u velika kolica za kupovinu, radovi su osvanuli na nekima od najfrekventnijih punktova u Zagrebu, a umjetnica je pozivala prolaznike da se uključe u akciju uz pomoć slogana poput: "sve dam samo da ne prodam", "uzmi i nosi" ili "no cash, just carry"... Svaku osobu koja se odlučila za udomljavanje, umjetnica je fotografirala s odabranim radom, a bilo je nužno ispuniti Darovnicu na kojoj je, između ostalog, stajala klauzula kojom se Obdarenik obvezuje čuvati stečeni rad i poslati Darovatelju fotografiju rada nakon što ga smjesti u svoj dom.

Upravo ti izlošci-fotografije Obdarenika su novi radovi koje posjetitelji 33. salona mladih mogu udomiti. Prema navodu autorice, ideja projekta se zasniva na neprekinutom poklanjanju radova.

"Nova Obitelj" (New Family), 2015./2016.

"Okosnica rada Nova Obitelj je problematiziranje kulturnog i socijalnog kapitala (Bourdieu). Kada umjetnik napušta državu i započinje novi život kao imigrant, često se susreće s gubitkom socijalnih veza s prijateljima i obitelji te gubitkom klasnog statusa. Točnije, susreće se s prelaskom iz srednje u radničku klasu (Skeggs)" citira autorica. Izlaganje obiteljskih fotografija, u pomno uređenom dnevnom boravku, dio je predstavljanja obitelji srednje klase u većini domaćinstava. Melita proučava što se događa kada se na zidu, umjesto portreta članova obitelji srednje klase, nađu osobe s kojima imigrant provodi vrijeme.

"200soma"

"Da sam se prijavljivao na Salon mladih 2006. godine, godine kada sam diplomirao umjetnost na Facultad de Bellas Artes de Barcelona i kada sam imao 27 godina, nikada ne bih prijavio ovakav rad. To ne bih ni smatrao radom, iz vrlo jednostavnog razloga: to je bila moja realnost. No, kad to promatram sa stajališta svojega vremena, naknadnom rekonstrukcijom dobivam novu vjerodostojnost. Inspiriran stavom utjecajnog povjesničara kulture, Jackoba Burckhardta, da se povijest valja promatrati "u mnogo smjerova i s različitih točaka gledišta", uzimam sebe iz određenog momenta svojeg života i sa odmakom od deset godina, prijavljujem se na Salon mladih kao "friško diplomirani" 27-godišnjak, tražeći da me se i gleda iz te točke gledišta. " tako je početak svog putopisnog rada "200soma" opisao Marko Zubak. Kroz seriju fotografija umjetnik se prisjeća svojih studentskih dana u Barceloni. Uz seriju fotografija priložio je i mapu u kojoj se nalazi trinaest praznih paspartua. Prazni su jer su slike tada i prodane.

Linker
19. rujan 2021 18:43