Sutra, 17. lipnja 2016. s početkom u 19:30, umjetnički par; pjesnikinja Eva Milković i fotograf Hrvoje Zalukar zajedničkom će izložbom isprepličući različite medije predstaviti odličan spoj poezije i fotografije. Izložba “Da bi reč rekel” održat će se u jednom od najljepših zagrebačkih parkova koji je ovog ljeta oživio kao Art Park, a nalazi se između Strossmayerovog šetališta i Tomićeve ulice.
Riječ je drevno sredstvo komunikacije i izražavanja koje datira iz vremena spilja. Bilo zapisi s kamene podloge ili snažne ekspresije uma i tijela, zajedno s fotografijom grade ideju i snagu ove fotografsko-pjesničke simbioze materijalizirane u formi moderne s dodirom klasike. Spoj ova dva bazična i naturalna medija u materiji jednoga izazivaju specifičnu dimenziju mašte i poimanja, svedeni na bezvremenost. Sinergija fotografskih motiva i pjesničkih metafora rezultira kao harmonična alegorijska cjelina, pandan na duh vremena i ovoživotnost. Komplementira se na stadije osjećajne povezanosti na osobnoj razini autora, u sumrak i u zoru. Struje misli koje funkcioniraju zajedno i zasebno s fotografskim karakteristik
ama tkaju ovu unikatnu priču s ove strane svemira, poznatu svima. Radoznali autorski pogled na svijet inzistira misao i osjećaj uvjetovan kostima, kožom i percepcijama.
‘Da bi reč rekel’ se oslanja na suvremenu mogućnost percipiranja slova i slika; kako zasebno tako i zajedno. Kombinacijom dva statična medija, poezije i fotografije, otvaraju se vrata medijske dinamike s pregršt maštovitih izričaja. Sa izrazito slikovitim stihovima u prvom planu koji leže na sjetno jezivim fotografijama, preispituje se oštrina vašeg uma. Ispreplitanje najstarijeg (pisano slovo) klasičnog (analogna fotografija) umjetničkog izričaja dovodi se u pitanje vrijeme-vrijeme današnjice i vrijeme ondašnjice; u čemu se točno očituju i gdje im se podudaraju kazaljke; što nas je prošlost naučila i gdje nas budućnost vodi?
Analogne fotografske slike izrađene veliko-formatnom kamerom, Sinarom F1 u crno bijeloj tehnici i slobodni stihovi velike moći svojevrsna su oda klasici kao i već poznato obilježje Hrvoja Zalukara i Eve Milković. Kombinirajući klasiku i modernu, analogni apparat, pisanu riječ i projektor, ponovno nas bacaju u vakuum vremenskih retoričkih pitanja i daju svoj doprinos suvremenoj umjetnosti u Hrvatskoj. Duple ekspozicije i raskoš poezije, fotografski motivi mrtve prirode, lutki i ogledala te slikovitost i harmonija stihova i metafora grade ovaj unikatan projekt s korijenima nekadašnjice zabilježen u duhu današnjice.
(iz uvoda Eve Milković)