Anđela Martić rođena je 1. svibnja 1924. u Zagrebu, a odrasla je na zagrebačkoj Trešnjevci u obitelji s troje djece, u kojoj je bila srednje dijete. Kad je imala samo devet godina, izgubila je oca, a majka joj je bila stalno boležljiva pa je Anđelka djetinjstvo provela kod bake i djeda na selu. Selo joj je kasnije postao glavni motiv u njezinim književnim djelima.
Završila je srednju Srednju trgovačku školu u Zagrebu, a nakon gubitka brata Ivice, Anđelka se pridružuje partizanima i postaje ratna dopisnica 28. slavonske divizije.
Dugo godina je djelovala kao samostalna umjetnica, ali je radila i kao novinarka u Omladinskom borcu, Vjesniku i Narodnom listu. Bila je i urednica u listu Pionir te glavna urednica časopisa Radost i nakladničke kuće Naša djeca. Pisala je pjesme, crtice i dječje priče i slikovnice, a izdana joj je i knjiga proze za odrasle. Poslije rata objavljuje knjige pripovijetki za djecu, uglavnom ratne tematike ("Mali konjovodac i druge priče", 1951.; "Bjelko", 1951.).
No, najvažnije njezino djelo bio je roman "Pirgo" iz 1953. koji je dobio kultni status, o prijateljstvu petogodišnjega dječaka i laneta koji su se našli usred ratnog vihora. "Pirgo" je objavljen u više od 40 izdanja na hrvatskom jeziku, a preveden je i na slovenski, makedonski, bugarski, poljski, mađarski, češki, esperanto, talijanski, albanski, ruski, kineski i farsi. Osvojila je i niz nagrada među kojima se posebno ponosila Ordenom osmijeha koji plebiscitarno dodjeljuju poljska djeca.