Slavodobitnik Zrinko Ogresta, redatelj ‘Plavog cvijeta’, filma o kompliciranom odnosu majke i kćeri, prikazanom kroz tri generacije žena u istoj obitelji, nije skrivao veselje osvojenom Velikom zlatnom arenom, što mu je četvrti put da je trijumfirao u Puli. S velikim redateljem popričali smo o filmu.
Kako ste proslavili nagradu?
- Bilo je spontano i veselo. Čini mi se da nikada nismo tako slavili, uz ples i vino. Međutim, sve je to posljedica i ove jednogodišnje pandemijske zaključanosti, ljudi su se zaželjeli opuštanja. Sudim po tome što su na plesnom podiju bili mnogi, i Pawel Pawlikowski, i Anja Šovagović, i Rene Bitorajac, Branko Schmidt, Dijana Vidušin, niz mojih studenata...
Koja vam je najdraža od dosad osvojene četiri Velike zlatne arene?
- Teško je izdvojiti, ali recimo da su mi ovogodišnja i ona iz 2003., koju sam osvojio za film ‘Tu’, kad je međunarodnim žirijem predsjedavao Jiri Menzel, malo više drage.
Čime vas je privukao tekst Ivora Martinića, po kojem ste snimili ‘Plavi cvijet’?
- Prije svega, bio mi je skladan i lijep. Taj scenarij problematizira sadržaje s kojima se susreće svatko od nas, vuče nas u srž obiteljskih odnosa. U trenutku kad nas se nastoji zarobiti globalnim sadržajima i problemima koji bi nam, kao, trebali biti važniji od onih osobnih, učinilo mi se kako jednim ovakvim filmom treba skrenuti pozornost upravo na to, podsjetiti nas da smo prije svega - ljudi.
Čitajte i: Trijumf glumca uz najvažniju ženu: Rene Bitorajac i njegova Ana nakon dugo vremena izašli zajedno