Autorski projekt Marine Petković Liker u suradnji s Kajom Farszky i Silviom Marchig nastao je iz inspiracije izvođačkim specifičnostima i kvalitetama umjetnica različitih izvedbenih medija te istraživanjem suglasja izvedbenih jezika glazbe, plesa i kazališta.
U potrazi za jednim, zajedničkim, kazališno-sinestezijskim jezikom, u ovoj predstavi prostor, tijelo, zvuk, svjetlo, kadar, ritam, intenziteti, odnosi, bivanje, suosjećanje, dvojnost i jednotnost uspostavljaju strukturu svijeta u kojem se tijelo i zvuk utiskuju jedno u drugo, u kojem se istovremeno događa zaziranje i prodiranje, strah i riskiranje, suprotstavljanje i dubinsko suosjećanje i podržavanje. Dvije izvođačice na sceni, udaraljkašica i plesačica, razgovaraju preciznim i začudno sirovim izvedbenim jezikom punim osjetilnosti, otvarajući prostore za bujicu afekata, od nježnosti i zaigranosti do grubosti i užasa. Kazališna predstava koja se prati kao precizna partitura udaraljkaškog koncerta, u sinergiji zvuka, pokreta, boja, mirisa, slika – u Kući na oštrici. Snovito.
"Dvije žive u jednoj kući na oštrici, istovremeno manje i veće od prostora, u vremenu koje je zaustavljeno, a kojeg nastoje pokrenuti. One razgovaraju uspostavljajući vlastiti jezik isprepleten elementima zvuka i tijela, osjećajući se kao da su razgovor nesvjesnog i svjesnog, kao da su jedna zapravo. Kuća na oštrici mjesto je na koje će(mo) doći, koje će(mo) osjećati, i koje će(mo) pustiti da ječi...."- najavila je redateljica Marina Petković Liker.
Režija, scena i svjetlo: Marina Petković Liker
Ples: Silvia Marchig
Glazba: Kaja Farszky
Kostimi: Ana Fucijaš
Izvedba: Kaja Farszky i Silvia Marchig