U središnjem dijelu Velike Kapele u Gorskom kotaru priroda je stvorila galeriju čudesnih kamenih oblika - okomite stijene visoke i do pedeset metara uzdižu se iz gustih starih šuma, a među njima nepregledni uski prolazi i duboke kotline u kojima se snijeg zadržava i u kasno proljeće.
Do Bijelih stijena, koje su ime dobile zbog svoje boje, najlakše se dolazi preko Ogulina i dalje do zaseoka Jasenak. Nekoliko kilometara dalje završava asfaltirana cesta pa treba skrenuti desno i nastaviti šumskim putem koji se polako uzdiže još desetak kilometara.
Na okretištu možete ostaviti automobil ili skrenuti lijevo pa se voziti makadamom još oko kilometar do drugog okretišta gdje se automobilom dalje ne može.
Čitajte i: Idealan bijeg iz svakodnevice: Zaplovite žitnom lađom i doživite nezaboravno iskustvo!
Odmorište za poželjeti
Na ovom mjestu počinje uspon dobro obilježenom stazom kojom se za pola sata - ili više, ovisno o kondiciji - dolazi do platoa, a na njemu je, na nadmorskoj visini od 1280 metara, u prirodnom amfiteatru okruženom stijenama, idealno mjesto za predahnuti - atraktivno planinarsko sklonište Miroslav Hirtz, napajano električnom energijom iz solarnih ćelija, s velikom staklenom stijenom, peći na drva i drvenim ležajevima, pa u prizemlju i na galeriji može prenoćiti do dvadeset osoba.
Putem do skloništa prvo se prolazi kroz šumu, a potom, kako se penjete, pokraj sve više stijena neobičnih oblika. Na nekoliko mjesta staza vodi do oboda Bijelih stijena, s kojeg se prostiru prekrasni vidici. Staza krivuda, prolazi pokraj kamenih gromada svih oblika i veličina, a na nekim mjestima treba se provući između njih.
Vrijedi se pomučiti
Želite li se popeti i na 1335 visoki vrh, iz skloništa se treba spustiti u nedaleku udolinu u kojoj se nalazi stara planinarska kuća Dragutin Hirc i bunar, a zatim se kroz uski prolaz dolazi u kotlinu nazvanu Frižider - u njoj je uvijek hladnije od okoline - i otamo preko stijena do najstrmije dionice na kojoj je postavljena metalna sajla.
Čitajte i: Otočki Virovi: Sve ljepote istoka, hedonizam i avanturizam žive na istom mjestu
Uspon nije dug ni previše naporan, a kad na kraju izađete na vrh s kojeg se, kao da ih rukom možete dohvatiti, vide Samarske stijene i u daljini Klek i Risnjak, a prema jugu i Jadransko more, neće vam biti žao znoja i truda.
S vrha se može vratiti istim putem ili drugom stazom, na kojoj se na nekoliko mjesta treba provlačiti među stijenama, no ni ona nije previše naporna. S njom ćete se vratiti do Frižidera i, nekoliko minuta kasnije, do skloništa, a zatim se spuštate do makadama, istim putem kojim ste se i popeli. Ponesite hranu i dovoljno vode, oko litru i pol po osobi, a od opreme su dovoljne samo gojzerice - i obavezno vrećica za smeće jer ga ne smijete ostavljati na planini.