Europa i Azija u jednom: Čudesni Istanbul raj je za hedoniste željne odličnih okusa i divnih prizora

Iako se u strahu od korone gradu nije kupala u hamamu niti cjenkala na Kapali čaršiji, TV voditeljica Jasmina Kos i njen partner Dragan Sjekloća u najvećem turskom gradu priuštili su si sve drugo što su poželjeli - jer je zbog pada lire mnogo toga jeftinije nego u Zagrebu.

Piše:

Copyright Gloria

Objavljeno: 25. listopad 2020. 17:00

Dan za danom, isto. Prezentiranje vijesti u velikoj je mjeri proteklih tjedana, zapravo mjeseci, bilo iščitavanje brojki novozaraženih, preminulih, oboljelih, ozdravljenih, na respiratorima, postotaka po zemljama od Slovenije do Sjeverne Makedonije, od SAD-a do Indije, na tisuću, milijun ljudi... Što me navelo na zaključak da - trebam predah.

Trebam točno onaj trenutak kad se u avionu, usred oblaka, sjetim da nisam spakirala tenisice i kad odmahnem rukom jer ću kupiti neke u - Istanbulu. Trebam ne čitati vijesti, ne zamarati se pandemijom, gledati neka nepoznata lica i neviđena mjesta. Odmak od svakodnevice.

Oboružali smo se maskama, dezinfekcijskim maramicama i sprejevima i krenuli. Fotosafari za mentalno zdravlje. Taman prije nego što krene drugi val korone i skupa s njim nagomilane ekonomske posljedice do kraja pokažu zube ja ću potrošiti zadnju paru na jedino što mi ima smisla, na putovanja. Çok güzel, vrlo lijepo.

Harmonija Europe i Azije

Istanbul. Da mi je samo ući u jednu trgovinu tepiha, imala bih što gledati tjedan dana. Ali mi nisu dali da baš sve vrijeme provedem opčinjena vlaknima i čvorićima. Jer, taj je grad i Europa i Azija, i kopno i more, i povijest i urbanost... Dosad sam ga nekoliko puta doživjela turistički i poslovno, a sada se napokon, zahvaljujući prijatelju Istanbulčaninu Miroslavu Radojeviću, predstavio i domaćinski, prisno.

Moj Crnogorac Dragan Sjekloća i ja čvrsto smo odlučili samo ispijati čajeve, kave i polako upijati sunce, ukrasti zimi još par dana topline... Ali Stambol je imao druge planove za nas. Konkretnim tempom, u prosjeku 15 kilometara hoda na dan, isprva smo pokrili uobičajene turističke punktove u Sultanahmetu - Aja Sofija, Plava džamija, Cisterna...

Raskoš sultanskog života

No, oprez zbog korone zatvorio nam je opcije kupanja u Çemberlitaş hamamu i cjenkanja u Kapali čaršiji. Nastavili su se dani zamišljanjem nevjerojatne raskoši sultanskog života Dolmabahče palače u Bešiktašu, uživanjem u energiji plesa derviša, upijanjem tišine uz, kažu, najveću džamiju Sulejmaniju, plovidbom Bosporom na azijsku stranu do prelijepe, šarene četvrti Kuzguncuk.

Od kvarta sa skupocjenim trgovinama, u kojima se elegantno okreće na Louboutin peti, do kvarta s veleprodajnim trgovinama kopija svih brendova kroz koji oznojeni radnici guraju neshvatljivo velike pakete. Od Taksim trga i bježanja od bilo kakve naznake poznatih jezika po glavnoj šoping ulici Istiklal, do šetnje bosporskim obalama u četvrti Yeniköy kamo turisti rijetko zađu.

Maske se nose bez drame

Prehodali smo ga, uzduž i poprijeko. Ali ga nismo omirisali. Jer - maske. Nose ih, bez pogovora i drame, gotovo svi. I u zatvorenom i na otvorenom. Na većini stolova u restoranima i kafićima su bočice s dezinficijensom, velike boce obvezno su na ulazu u trgovine, institucije, znamenitosti i u javnom prijevozu.

Često se mjeri temperatura, brišu površine. Za distancu, odnosno razmak se pobrineš sam. No, baš nedostaje ta dimenzija doživljaja drugoga prostora. Izgleda da, imali covid-19 ili ne, osjet mirisa svakako nemamo. Ne bunim se, mala je to cijena za očuvanje zdravlja.

Okusa je zato bilo. Ako išta, ovaj nam je put Istanbul bio - i slatko i slano. Mislim da istanbulsko slatko i to bogatstvo okusa orašastih plodova, raznih pudinga s voćem i čokoladom, pečenih kestena... i ne treba posebno opisivati. A slano... navest ću samo nekoliko doživljaja: file svježe ulovljene ribe u kruhu, hobotnica na žaru s humusom, pide - male lađe od tijesta - sa špinatom i sirom.

Hedonističko uživanje

U ove tri godine života u Sarajevu, u koji sam došla zbog posla na samo nekoliko mjeseci, no život je pun iznenađenja, naučila sam nekoliko sjajnih novih riječi. Poput jednog izraza koji nas je apsolutno dobro opisivao tijekom ovog putovanja - poguzija. E, to smo bili. Izjelice, hedonisti, uživalice. Na najjače.

Pad turske lire posljednjih godina itekako nam je olakšao to uživanje. Nekoliko puta sam guglala da se uvjerim preračunavam li dobro. Nisam očekivala da Istanbul bude jeftiniji od Sarajeva, i daleko povoljniji od Zagreba. Svakako da se mogu naći mjesta na kojima u sekundi ostaviš plaću. No, najskuplji obrok u solidnim restoranima nije prelazio 15 eura.

Tri sendviča sa svježom ribom uz dva predjela - punjene dagnje i pržene lignje - te tri turska čaja stajala su 105 kuna. Od centra do nove goleme i zbog korone poluprazne zračne luke vožnja je oko 115 kuna. Smještaj, ovisno o željama. Sve u svemu, produljili smo ostanak za još nekoliko dana.

Ostat će urezani i bljeskovi poput mačke u Maçka parku, koja mi se uspela uz nogu i kandžama me pokušala uvjeriti da je povedem kući; galebova koji su nam “up close and personal” pravili društvo tijekom doručka na krovnoj terasi, golemi teretni brodovi koji klize sa zalaskom sunca. Fotosafari je uspio. Mentalno zdravlje je ojačano za dugu korona-zimu pred nama. Teşekkürler, hvala, Istanbule.

CIJENE ZA NEVJEROVATI

Zbog pada turske lire Istanbul je jeftiniji od Zagreba: espresso kava s mlijekom u centru grada je desetak kuna, a početna cijena vožnje taksijem je četiri kune.