Belfast sam posjetila nedavno, radi projekta Erasmus na kojem radim u Ustanovi za obrazovanje odraslih Callidus. Kad sam kretala, spakirala sam topliju odjeću iz ormara, znajući da idem na sjever, i dobro da sam to učinila. Ondje je tada bilo mnogo hladnije nego u Zagrebu, a na samom sjeveru Irske, u nacionalnom parku Prolaz divova, bilo je jedva nekoliko stupnjeva iznad nule i jako je puhalo. No hladnoća mi nije smetala, dapače, pejzaž Sjeverne Irske savršeno se uklopio uz vjetar i niske temperature.
U gradu nas je dočekala kiša, koja nas je pratila gotovo cijelo vrijeme, a zanimljivo je kako stanovnici, navikli na takvo vrijeme, uopće ne nose kišobran. Prije dolaska u Sjevernu Irsku čitala sam mnogo o tome kako je Belfast nesiguran i nemiran grad, no tijekom boravka nisam stekla takav dojam. Vjerojatno zato što sam se držala centra, ali iz razgovora s nekoliko taksista dobila sam uvid u to kako stvari danas funkcioniraju. Jedan taksist mi je čak rekao kako ne želi voziti u “nesigurne” dijelove grada.
PUB U STAROJ BANCI
Središte grada zaista je predivno, a kako sam povjesničarka umjetnosti po struci, odmah sam zamijetila tipičnu neogotičku arhitekturu isprepletenu simpatičnim pubovima gdje ćete navečer vrlo često naići na živu glazbu. Irci se znaju jako dobro zabavljati, plesati i uživati u hrani.
Grad obiluje dobrim restoranima, a posebice pubovima, gdje se može jesti njihov klasični fish and chips. Posebno me se dojmio The Crown Bar koji je navodno najstariji pub u Belfastu, a smjestio se u staroj banci, pa su stolovi u starim odjeljcima u kojima su nekad radili bankari. Najbolju glazbu čuli smo pak u The Dirty Onion pubu.
PODIJELJENI GRAD
Iako su podjele na katolike i protestante danas navodno stvar prošlosti, u razgovoru sa stanovnicima može se još osjetiti njihova međusobna netrpeljivost. To se još više osjetilo dok smo se vozili na sam sjever Irske - vodič je za svako selo spomenuo da je “irsko” ili “britansko”, s tim da to možete vrlo lako i sami zaključiti - sela s britanskim stanovništvom preplavljena su simbolima Ujedinjenog Kraljevstva, kraljice i britanskim zastavama.
Ljudi se, među ostalim, prepoznaju i po imenima. Britanci često svojoj djeci daju imena članova kraljevske obitelji kao što su Charles ili Victoria, dok Irci uglavnom biraju ona katoličkih svetaca, a najčešće muško je Patrick. Osim toga, odlaze na različita sveučilišta i navijaju za različite nogometne klubove.
TITANIC
Šetajući ulicama Belfasta uočila sam da je prepun murala i pubova. Nezaobilazni dijelovi grada svakako su Gradska vijećnica te meni možda najdraži dio Cathedral Quarter, s malim, uskim ulicama, pubovima i galerijama.
U Belfastu je sagrađen Titanic, koji je 1912. bio najveći parobrod na svijetu, a danas na to podsjeća Muzej Titanica, na mjestu nekadašnjeg brodogradilišta Harland & Wolff, kao i cijela četvrt koja nosi njegovo ime. U njoj se može odsjesti i u hotelu Titanic, a u blizini je usidrena i replika brodića koji je prevozio putnike od obale do samog Titanica.
PROLAZ DIVOVA
Davnih dana, u srednjoj školi, kroz jedan seminarski rad doznala sam za Giant’s Causeway (Prolaz divova) i kad me poslovni put nanio u Belfast i Sjevernu Irsku, nadala sam se da ću ga, kad sam već tako blizu, napokon posjetiti. Prolaz divova nalazi se uz obalu, a na njemu je oko 40 tisuća spojenih bazaltnih stupova koji su nastali vulkanskom erupcijom prije 50 do 60 milijuna godina.
Nalazi se u županiji Antrim na sjeveroistočnoj obali Sjeverne Irske, oko tri kilometra sjeverno od grada Bushmillsa. Prolaz divova upisan je 1986. na UNESCO-ov popis svjetske baštine kao jedinstveni primjer brzog hlađenja bazaltne lave. U početku mi je bilo neobično biti u autobusu okružena s potpuno nepoznatim ljudima, ali kako je vrijeme odmicalo, stekla sam i nekoliko novih prijatelja iz Kine i Amerike s kojima sam izmijenila korisne informacije, a koji su očito na taj izlet krenuli mnogo pripremljeniji nego ja.
IGRA PRIJESTOLJA
Na putu do Prolaza divova stali smo i na mjestu gdje se susreću Atlantski ocean i Sjeverno more. Bila sam oduševljena klifovima i moćnim valovima koji su se odbijali o visoke stijene. Hladno vrijeme i magla samo su dodali čar tom mističnom krajoliku na kojem su se snimale i scene iz televizijskog serijala “Igra prijestolja”. Bio je to najljepši mogući završetak mojeg putovanja u Sjevernu Irsku.
- KLIMA
Bez obzira na godišnje doba, kad putujete u Sjevernu Irsku ponesite kišobran ili kišnu jaknu i nepromočive cipele.
- BRODOVI I GUME
Osim što je poznat kao matična luka broda Titanic, Belfast je i mjesto gdje je John Dunlop izumio gumu za kotač napunjenu zrakom.
- IME GRADA
Belfast je osnovan na ušću rijeke, što se na irskom kaže ‘béal feirste’, pa je po tme i dobio ime.