Već prve sekunde nakon što sam sletjela na aerodrom Chhatrapati Shivaji Maharaj u Mumbaiju postalo mi je jasno - moram se pripremiti na kaos. Gomile ljudi, nezamisliva gužva, nigdje ne vidim vozača koji me trebao dočekati... Kad sam napokon ugledala čovjeka koji je nosio papir s mojim imenom, krenula sam za njim i za desetak minuta došli smo do mojeg hotela, Grand Peninsula, u kojem noćenje stoji oko 600 kuna. U Mumbai sam doputovala na vjenčanje prijatelja Ruturaja Patila, kojeg sam upoznala tijekom studijskog programa Global Village na američkom sveučilištu Lehigh. Svadba je bila organizirana u Kolhapuru, gradu udaljenom sedam sati vožnje, no mladoženja je smatrao kako je najbolje da goste iz svijeta, nas šezdesetak, smjesti u Mumbai kako bismo prije vjenčanja mogli razgledati najveći indijski grad.
Pogled na most koji povezuje dva dijela Mumbaija
Službeno ima oko 12,5 milijuna stanovnika, ali ih u njemu vjerojatno živi još toliko neprijavljenih, u slumovima koji se stalno šire zbog novih pridošlica iz drugih krajeva Indije. Grad je ogroman i pun suprotnosti: velebne vile i moderni neboderi sagrađeni su uz sirotinjske, ruševne nastambe pa pored luksuznih dijelova grada možete vidjeti i nama nezamislivu bijedu. Iako se čovjek valjda na sve navikne, ovdje je to teško jer nigdje na svijetu nisam vidjela toliku razliku između bogatstva i siromaštva, a srednji stalež kao da ne postoji.
Muzej kralja Shivajija u kolonijalno doba nosio je ime princa od Walesa
DOLAZAK
Prvog dana boravka s kolegama s fakulteta našla sam se u business centru u kojem svoje urede ima naš prijatelj Ajinkya - on je u Global Village programu s Ruturajom branio boje Indije. Ondje nas je čekalo 20 automobila kako bi naš boravak bio što lagodniji.
Glavna željeznička postaja podsjeća na kolonijalno doba
KAOS NA ULICAMA
Gdje god smo išli trebalo nam je dva sata vožnje. Zaboravite sva prometna pravila i trake na cesti - to ovdje jednostavno ne postoji. Semafor je tu tek toliko da se nađe, a glavno sredstvo u vožnji najčešće je truba. Svi trube non stop, s razlogom ili bez njega, pa ti nakon nekog vremena postane čudno kad se voziš u tišini. Oni koji su tu položili vozački ispit za mene su heroji! Nema reda ni pravila, svi pretrčavaju cestu, automobili se probijaju između rikši, motora i bicikla, kamiona, a ponekad i životinja... U rječniku stranih riječi uz pojam kaos trebala bi stajati slika prometa u Indiji.
Na ulicama je stalno neopisiva gužva
VRATA INDIJE
Najvažnija znamenitost Mumbaija je 26 metara visoki slavoluk Gateway of India. Prvobitno su to bila željezna vrata koja su na početku britanske vladavine služila kao sklonište za izmorene putnike. Današnji oblik slavoluk je dobio kad su u posjet dolazili kralj George V. i kraljica Mary 1911., a u novije doba postao je simbol indijske nezavisnosti jer su posljednji britanski vojnici zemlju napustili baš s ovog mjesta.
Vrata Indije - najpoznatija građevina u Mumbaiju
TAJ MAHAL
Na mene je mnogo veći dojam ostavio spektakularni hotel Taj Mahal. Bogati građevinar Tata osnovao ga je 1899. i to zato što mu, jer je Indijac, nisu dopustili ulazak u hotel Watson. Zbog toga se zakleo da će sagraditi ljepši i bolji hotel - i u tome je uspio. Obitelj Tata i danas je jedna od najbogatijih u zemlji pa mi se ponekad činilo da je sve u Indiji u njihovu vlasništvu: od mobilne mreže i autokuća, sve do ovog hotela. U njemu sam mogla na miru popiti čaj i naručiti europsku hranu, što mi je došlo kao naručeno, pa mi je Taj Mahal odmah prirastao srcu - a rekli su mi da je bilo i omiljeno mjesto princezi Diani.
Spektakularni hotel Taj Mahal
U Taj Mahalu možete na miru popiti čaj i naručiti europsku hranu
HRANA
Ponekad mi se činilo da sam najosjetljivija osoba na svijetu. Sve mi je u Indiji bilo previše začinjeno i previše ljuto, a meni to ne odgovara. Nakon što sam se nekoliko puta opekla, odlučila sam do kraja boravka jesti samo krumpiriće, ali su i njih začinili nečim previše ljutim!
Prodavaonice začina možete naći na svakom koraku
ŽIVOT NA ULICI
Sve se može kupiti i obaviti na ulici. Improvizirane brijačnice, prodavači svega i svačega, od hrane do odjeće... A ako u blizini ne možete naći mjenjačnicu, možete ih nazvati i netko će začas doći i pronaći vas bez obzira na gužvu. Sve je prljavo i kaotično, ali je wi-fi dostupan posvuda i svi imaju najnovije mobitele.
Ulična brijačnica
CEREMONIJA
Mladoženjina je obitelj bogata, vlasnici su fakulteta i bolnica, a uz to su godinama u politici. Nije čudno što su si mogli priuštiti vjenčanje od nekoliko milijuna dolara. Od našeg studiranja prošle su četiri godine i točno je toliko Ruturajeva obitelj tražila mladenku za njega. Pronašli su je na drugom kraju Indije pa je Pooja iz Jaipura postala gospođa Patil a da se ona i njezin budući suprug prije toga nisu ni upoznali. No zaljubili su se jedno u drugo na prvi pogled.
Na primanju za VIP goste u Kolhapuru
Prvog dana svadbe bili smo na primanju kod Ruturajeve obitelji u njihovu spektakularnom domu koji nalikuje na dvorac. Sljedeći dan održava se ceremonija haldi, na kojoj se prinose darovi mladencima, slijedi druženje mladih u noćnom klubu, a potom je na programu svadba na stadionu za VIP uzvanike, nas nekoliko tisuća. Promet se blokira, a mladoženja dolazi u kočiji u pratnji bubnjara. No to je tek početak, jer sljedeći je dan svadba za javnost, što u njihovu slučaju znači za više od 50 tisuća ljudi koji im žele darovati cvijeće i čestitati, a mladenka okićena s 25 kilograma nakita na sebi dotad je već iznemogla od umora.
Gošće iz Europe za svadbu su dobile sarije
Gošće iz Europe dobile su sarije pa smo se osjećali kao da smo u nekom filmu, bolivudskom, naravno. A ako se pitate što darovati čovjeku koji ima sve, odgovor je: dres Luke Modrića, kravatu i hrvatske delicije. S tim ne možete pogriješiti. Baš kao što ćete učiniti pravu stvar odlučite li se za posjet Indiji. To je nestvarna i drugačija zemlja, na trenutke će vam se činiti da je sve u njoj bizarno i kaotično. Možda vam se taj kaos isprva neće svidjeti, no potom ćete ga zasigurno prigrliti i shvatiti da ste zavoljeli Indiju.