Posebna dozvola za izolirani otok i raj u Indijskom oceanu: Upoznajte rodno mjesto Freddieja Mercuryja

Zagrebačka pjevačica Snježana Peček Kolman u zanzibarskom arhipelagu posjetila je rodnu kuću Freddieja Mercuryja, kao i izolirani otok na koji se ne može doći bez dozvole seoskog poglavara, uživala na prekrasnim plažama i plivala s kornjačama - ali joj more nije bilo tako lijepo kao naše.

Piše:

Copyright Gloria

Objavljeno: 21. rujan 2020. 10:00

Kada sam s prijateljicom Ljiljanom Vuletić, ovlaštenom revizoricom, odlučila otputovati na jedan od otoka u Indijskom oceanu, razmišljale smo o Madagaskaru, Sejšelima, Mauricijusu… No, nakon što smo pogledale film “Bohemian Rhapsody” o pjevaču Freddieju Mercuryju i pročitale knjigu “Somebody To Love”, odlučile smo otputovati u njegov rodni kraj - na otok Unguju. Poznat je i kao Zanzibar, iako je to zapravo naziv za cijeli arhipelag, koji se osim Unguje sastoji od još jednog velikog otoka, Pembe.

Privatna arhiva
Snježana Peček Kolman ide brodićem na izlet iz Stone Towna

Bilo je to prošle godine, a putovanje nam se toliko svidjelo da smo ga odlučile ponoviti - i ovaj put otkriti mjesta koja prije nismo stigle vidjeti, poput otoka Tumbatua. Na njega se može doći samo s posebnom dozvolom otočana, a koji žive kao prije nekoliko stoljeća, bez struje, mobitela i tekuće vode. Lani smo putovale preko Dubaija, a ove godine preko Istanbula.

Getty Images
Crveni majmuni u nacionalnom parku Jozani

Let do Dar es Salaama, glavnog grada Tanzanije, iz kojeg smo trajektom putovale do Unguje, traje više od šest sati. Aerodrom je malen i neugledan, više nalikuje na autobusnu stanicu nego na međunarodnu zračnu luku. Zbog epidemije koronavirusa morate imati potvrdu da niste zaraženi, ne stariju od 72 sata. Ondje posljednja tri mjeseca nije zabilježen nijedan novi slučaj zaraze pa se nismo bojale.

- / Hemis / Profimedia
Zanzi Coffee House - kafić s odličnom kavom i europskim cijenama

Preporučili su nam tablete protiv malarije, ali kako smo prošli put na vlastitoj koži otkrile da imaju mnogo neugodnih nuspojava, ovaj put ih nismo uzele. Otprije smo znale i da ovdje nema komaraca - tijekom cijelog boravka vidjele smo ih samo pet pa nam ni repelenti nisu trebali.

Hakuna matara, pole pole

Na aerodromu nas je trebao dočekati vodič jer smo sve organizirale prije polaska, no čekale smo i čekale, ali on se nije pojavio. Nije se javljao ni na mobitel. Odgovorio nam je tek kad smo drugog vodiča zamolile da ga nazove.

- Hakuna matara, pole pole - rekao nam je, a u prijevodu to znači otprilike “nema brige, polako, polako”. To je jednostavno tako, svi će uvijek kasniti i nitko se ni na koga neće ljutiti.

ursa lexander flueler / Pantherm
Ostaci gradskih zidina u Stone Townu

Fantastičan hotel

Odsjele smo u fantastičnom hotelu Spice Palace (Palača začina) u Stone Townu, staroj jezgri Zanzibar Cityja, najvećeg grada na Unguji, gdje smo noćenje s doručkom i večerom platile oko 500 kuna. Čim smo ostavile prtljagu, punih šest sati hodale smo živim uskim ulicama i trgovima, razgledale stare kamene kuće i njihova starinska drvena ulazna vrata s metalnim ukrasima. U Stone Townu ima na stotine džamija, ali i hinduističkih hramova, kao i katolička crkva svetog Josipa te anglikanska Katedrala Kristove crkve, ali nema nikakvih vjerskih sukoba.

Getty Images
Stari drveni znakovi uz cestu

Naravno, opet smo posjetile rodnu kuću Freddieja Mercuryja - koji malo kome u Zanzibaru nešto znači. Naš vodič zna da je pjevao i da je bio “jumbo mumbo” - koliko sam mogla shvatiti, to je na svahiliju izraz za homoseksualca. Razgledale smo i anglikansku katedralu, koja se nalazi ispred najvećeg trga u Stone Townu, na kojem se nekada trgovalo robovima. Danas je uz nju Muzej robovlasništva i spomenik robovima. Zanzibar je, naime, bio posljednje tržište robovima na svijetu - ropstvo je ondje zabranjeno tek 1873.

- / Hemis / Profimedia
Muzej s replikama starih arapskih brodova

Zbog svog zemljopisnog položaja zanzibarski arhipelag, čiji su prvi stanovnici bili pripadnici crnog naroda Bantu, ima burnu povijest. Bio je idealna luka za pomorce s Arapskog poluotoka i južne Indije, a prije njih onamo su dolazili i Perzijanci koji su mu dali ime Zanzibar - zemlja crnih ljudi. Poslije njih gotovo dva stoljeća arhipelagom su vladali Portugalci, koji su trgovali začinima i robovima, a u 17. stoljeću protjerali su ih osmanski Arapi. Poslije je Zanzibar bio britanski protektorat, a nakon stjecanja nezavisnosti 1963., već sljedeće godine zemlja se ujedinila s Tanganyikom u novu državu - Tanzaniju.

Sergi Reboredo / Alamy / Alamy /
Tipični starinski hotel u Stone Townu

Dan poslije posjetile Zanzi Coffee House, gdje je kava odlična, a cijene europske - kavu i makijato platile smo šest dolara. Zatim smo krenule prema tvornici algi Paje. Vidjele smo kako žene s velikim košarama tijekom oseke skupljaju alge te u tvornici pogledale što sve od njih proizvode. Probale smo kekse od algi i pile sok. Uslijedio je ručak u restoranu The Rock, na otočiću u blizini obale. Vlasnik je Talijan, vrlo je simpatičan, ali je hrana preskupa.

Zanzibar - zemlja crnih ljudi.

Nakon ručka krenule smo prema Nacionalnom parku Jozani, u kojem žive crveni majmuni. Vegetacija je predivna, bujna, ali u šumi ima i zmija pa treba pripaziti.

Getty Images
Klasični turistički resorti na obali grada

Morske ljepote

Sljedeći dan otišle smo na Blue Safari, u istraživanje morskih ljepota, i posjetile Chumbe, mali privatni otok nekoliko kilometara udaljen od glavnog otoka Zanzibara, poznat po izuzetnim koraljnim grebenima. Ondje je od 1992. zabranjen ribolov, plovidba i ronjenje. Otamo smo krenule brodićem prema mjestu gdje smo ronile i vidjele bezbroj neobičnih riba, kakvih nema u našem moru. Na povratku smo se zaustavile na jednom otočiću gdje su nam ponudili svježe voće - mango, avokado, kokos i lubenice, a na drugom smo ručale i vidjele drvo baobab za koje tvrde da je najstarije na svijetu.

Anadolu Agency via AFP
Djevojčice u selu Jongwe

Nakon Stone Towna krenule smo prema gradiću Nungwi na sjeveru Unguje, a na putu smo posjetile akvarij Mnarani, gdje nas je oduševilo što se može plivati s kornjačama. Odsjele smo u predivnom hotelu Smile Beach i uživale na plaži… No, moram priznati da je more jako toplo i nije baš čisto. Naše je ipak ljepše.

Na kraju, nakon što smo dobile dozvolu seoskog poglavara da smijemo doći na Tumbatu, posjetile smo i taj izolirani otok na kojem nema cesta, ni automobila, čak ni skutera. Krenule smo brodom iz Mkokotonija, a ispred obale dočekao nas je jedan od najstarijih ribolovaca s otoka.

Privatna arhiva
Snježana Peček Kolman s prijateljicom ispred najstarije kamene građevine na otoku Tumbatu

Stanovnici Tumbatua sebe zovu Watumbata i tvrde da su potomci Perzijanaca koji su na Tumbatuu u 11. stoljeću sagradili prvu kamenu zgradu u cijelom zanzibarskom arhipelagu. U selu Jongowe na jugu otoka vidjele smo kako pripremaju ribarske mreže i vrše te na koji način grade i popravljaju svoje brodice. Žive kao samoodrživa zajednica, a iako su poznati kao odlični pomorci i ribolovci, ne jedu ribu, nego je prodaju na Unguji.

Vidjeti takvu zajednicu čiji život kao da se nije izmijenio stoljećima zaista je jedinstveno iskustvo, a divno je bilo i ponovno posjetiti rodni kraj Freddieja Mercuryja. Vjerujemo da to nije zadnji put.

NurPhoto via AFP
Tradicionalna ribarska brodica kakvu koriste otočani

Dobro je znati

Lokalni običaji

Stanovnici otoka Tumbatu jako su religiozni pa žene moraju prekriti kosu, najbolje šalom, i ne smiju nositi majice s kratkim rukavima. Najbolje je odjenuti duge hlače, a oko bokova omotati kangu, pamučnu tkaninu kakvom se omataju žene po cijeloj Istočnoj Africi. Poštujte lokalne običaje.

Fotografiranje

Mještane nemojte fotografirati prije nego što dobijete dopuštenje vodiča. Svakako slušajte sve njegove upute.

Zajednica

Dio novca koji se dobije od posjeta turista vraća se na otok i ulaže u projekte od opće koristi za zajednicu, poput uređaja za iskorištavanje solarne energije.