O samoj Šri Lanki nisam čula puno osim da je poznata po ajurvedskim odmaralištima te da glasi kao jedna od poželjnih destinacija za odmor. Kada negdje putujem, ne želim se previše opterećivati informacijama o samom mjestu ili zemlji, već jednostavno otputujem i onda se na licu mjesta raspitujem, učim i istražujem. Osjećam da tako ostvarim bolji kontakt s lokalnim ljudima, naučim više o svemu oko sebe i možda doživim i nešto čega nema u turističkim vodičima ili blogovima iskusnih svjetskih putnika. Mislim da me niti jedan blog niti jedan članak ne mogu pripremiti na novu kulturu, već samo „uranjanje“, doživljaj i komunikacija. Uspjevši spakirati sve svoje stvari za deset dana u samo jedan kofer, i to samo u kabinsku prtljagu, bila sam spremna za egzotičnu avanturu na otoku sunca, začina i crnog čaja.
Kažu da je prvi dojam najvažniji. Čim sam sletjela u Colombo, dočekala su me nasmiješena lica zaposlenika aerodroma okruženih mnoštvom plakata s lokalnim pozdravom Ayubowan, u prijevodu „Poživite dugo i budite zdravi“. Možda zvuči naivno, no odmah sam osjetila toplu dobrodošlicu i znala da nisam pogriješila došavši ovamo.
Rižino polje, Šri Lanka
Putujući prema svojoj prvoj destinaciji, čavrljala sam s vozačem i raspitivala se malo o samoj Šri Lanki i životu prosječnog čovjeka. Premda sve polako dolazi na svoje mjesto, još uvijek su vidljive posljedice tridesettrogodišnjeg rata (okončanog tek nedavne 2009. godine) i strašnog tsunamija, koju je zemlju zadesio 2004. godine. Primijetila sam da, unatoč svemu, ljudi ne skidaju osmijeh s lica, izuzetno su srdačni i voljni pomoći. Šri Lanka, nekoć znana kao Cejlon, zemlja je od dvadesetak milijuna ljudi, od kojih milijun živi u glavnom gradu Colombu, još pola milijuna u Kandyu, a svi ostali u ruralnim sredinama. Ovaj otok smješten u Indijskom oceanu ponosi se izvozom crnoga čaja i začina, voća, prirodne gume i dragog kamenja. Kasnije, tijekom jednog od mojih posjeta lokalnim trgovinama, začudilo me što se, bez obzira na tropsku klimu, idealnu za uzgoj doslovno bilo čega, dosta prehrambenih namirnica i kućanskih potrepština uvozi, i to primarno iz Indije i ostatka Azije.
SIGIRIYA – LAVLJA STIJENA
Nakon nekoliko sati vožnje stigla sam do svoje prve destinacije – Sigiriye. Smještena u samom srcu Šri Lanke, Sigiriya je jedan od najpoznatijih monolita ovog predivnog otoka, isklesan u stijeni u 5. stoljeću.
Drevni spisi govore kako je Kassapa, sin jedne od sporednih žena kralja Dhatusena, ubio svog oca kako bi preuzeo prijestolje zakonitom nasljedniku Moggallanaju (vlastitom polubratu). Kako se Kassapa bojao osvete svoga polubrata, izgradio je utvrdu u stijeni, Sigiriyu, te ju proglasio glavnim gradom Šri Lanke. Prije izgradnje same utvrde, stijena je bila utočište budističkih svećenika koji su ovdje provodili duboke meditacije u mnogobrojnim špiljama. Nakon 18 godina njegovog vladanja, zakoniti nasljednik Moggallana je poveo bitku i porazio Kassapu. Moggallana je Sigiriyu ponovo proglasio mjestom za budističke svećenike te vratio gradu Anuradapuri titulu glavnog grada te pokrajine.
Uzlaz u Sigiriyu, Šri Lanka
Pogled s planince, Sigiriya
Ulaskom kroz glavna vrata ugledala sam utvrdu koja izgleda poput ogromnog komada kamena bačenog usred šume. Hodajući stazom prema utvrdi prolazila sam pokraj pomno isklesanih paviljona, vodenih svodova i vrtova, savršeno simetričnih kamenih bazena i fontana... Nažalost, cijelo okruženje nije restaurirano u potpunosti. Kako je vodeni tok i sam sustav navodnjavanja potpuno očuvan, uz malo ulaganja vrtovi bi mogli izgledati uistinu fascinantno. Mogla sam si jasno zamisliti kako je to bilo ranije, sve prepuno mirisnog cvijeća, lotosa i drveća okruženih vodom i zamamnim mirisom jasmina i magnolija.
Nakon vodenih vrtova slijedio je pravi izazov – popeti se na vrh utvrde do kojeg vode 1202 strme stepenice uklesane u samu stijenu. U društvu drugih turista sa svih strana svijeta, malo-pomalo, usred dana i po najjačem suncu penjala sam se polako uz stijenu. Kako sam se penjala sve više i više, pogled na predivnu šumu i prirodu protezao se sve dalje i dalje. Na putu prema vrhu vidjela sam mnogobrojne špilje raznih oblika i naziva – poput špilje "Kobrina glava", dvoranu za glazbu, galeriju u kamenu u kojoj se nalaze freske prekrasnih djevojaka u oblacima, zid koji je ispoliran te izgleda poput ogledala, kamene spremnike za kišnicu... Uistinu me je oduševio način na koji je cijela utvrda bila pomno isplanirana i izgrađena.
Freske djevojaka u oblacima, Sigiriye
Dvorana za glazbu, Sigiriya
Zid ogledala, Sigiriya
Nakon sat vremena penjanja, konačno sam došla do same palače, takozvane "Palače užitka". Nekada je ulaz u palaču bio isklesan u obliku lava kroz čija se usta ulazilo. Vremenom i vremenskim uvjetima glava lava je uništena, a na mjestu ulaza mogu se vidjeti samo šape lava i početne stepenice.
Slika kako je nekada izgledao ulaz u "Palaču užitka", Sigiriya
Današnji prikaz ulaza u "Palaču užitka", Sigiriya
Umorna od svih tih silnih stepenica i potpuno mokra od znoja od hodanja pod vrelim suncem, konačno sam se popela na vrh. Prema zapisima koji su ostali uklesani u kamenu moglo se jasno vidjeti kako je nekada na samom vrhu stijene bila glavna palača izgrađena od drveta. Nažalost, od nje su danas ostali samo kameni temelji i dijelovi zidova, bazena, soba i dvorana. Sa samoga vrha palače protezao se pogled na cijeli predio... Uistinu je čudesno kako su ljudi u petom stoljeću uspjeli sagraditi nešto tako nevjerojatno.
Ostaci zidina "Palače užitka" na samom vrhu planine, Sigiriya
Pogled s vrha planine, Sigiriya
Bazen s lotosima, Sigiriya
DIYABUBULA – UTOČIŠTE U DŽUNGLI
Završivši obilazak lavlje stijene, Sigiriye, i inspirirana čudom koje je ljudska ruka izgradila, krenula sam na svoje iduće odredište – Diyabubulu. Ovaj art-boutique hotel, izgrađen u samom srcu džungle, pravo je utočište za relaksaciju tijela i uma. Ovo je bilo mjesto u kojem sam odlučila napraviti svoju „bazu“ tijekom obilaska ovog dijela Šri Lanke. Budući da se nalazi na savršenoj lokaciji, između svih lokaliteta koje sam namjeravala posjetiti, učinilo mi se kao idealno mjesto u kojem bi se mogla odmoriti i uroniti u sebe, a istovremeno iskoristiti priliku i odavde posjetiti bisere šrilankanske kulture.
Samim dolaskom u ovaj art-boutique hotel dočekao me je prijateljski osmijeh na licu upravitelja hotela, ledeni čaj i mokar ručnik za osvježenje. Kao da su mi pročitali misli... To je bilo baš ono što mi je u tom trenutku trebalo – osvježenje nakon iscrpljujućeg obilaska po najjačem suncu.
Na putu prema vilama, Diyabubula
Umorna od leta i razgledavanja, uputila sam se u svoju vilu da se malo odmorim. Drvena jednosobna vila je bila predivna, izgledala je kao da lebdi na vodi na kojoj plutaju cvjetovi lotosa. U podnožju vile bila je drvena terasa s ljuljačkom i malenim stolom, idealno za jutarnji čaj i meditaciju. Ovo je uistinu pravo mjesto za odmor, utočiše koje me je na prvi pogled očaralo… bez ikakve buke, daleko od civilizacije, uz miris šume, zov ptica i ples majmuna.
Vodena vila, Diyabubula
Pogled iz vile, Diyabubula
Iduće jutro, nakon okrjepljujućeg sna, odlučila sam malo istražiti samo imanje. Saznala sam da je art-boutique hotel dobio ime „Diyabubula“ (žubor vode) prema izvoru vode koji se tamo nalazi. Ovo utočište u džungli izgrađeno je krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća uz pomoć lokalnih arhitekata i najpoznatijeg živućeg šrilankanskog umjetnika, Lakija Senanayake, koji mu dao osebujan pečat. Gdje god da sam se okrenula, pogled su mi plijenile moderne skulpture životinja uspješno interpolirane u prirodno okruženje, neobične biljke i drveće te raznorazne ptice i ostale miroljubive životinje. Prolazeći kroz imanje drvenim stepenicama s bambusovim rukohvatom, osjećala sam kao da se nalazim u raju. Ogromno drveće, malena jezerca te pokoji grm s velikim bijelim cvjetovima, čiji se slatki miris mogao osjetiti u zraku, ispunjavalo me osjećajem mira i harmonije. Ovaj komadić džungle odisao je osjećajem sigurnosti i ljepote, pravo utočište za duh i tijelo.
Doručak od sviježeg voća, Diyabubula
Pogled s balkona na sobu u kojoj sam odsjela, Diyabubula
Jezero u boutique hotelu, Diyabubula
POLLUNARUWA – ARHEOLOŠKI PARK I MJESTO SVJETSKE BAŠTINE
Sutradan nakon doručka uputila sam se na svoju iduću destinaciju – grad Pollunaruwu, koji je od Diyabubule udaljen svega sat i pol vožnje autom. Prije obilaska cijelog kompleksa isplati se prvo posjetiti muzej u kojem se protežu makete cijelog grada kakav je nekada bio, u "zlatno doba", za vrijeme vladavine Vijayabāhuvog unuka, Parakrama Bahu I. te naučiti puno o samoj povijesti Šri Lanke.
Šri Lanka je bila podijeljena na tri kraljevstva sve do 11. stoljeća, kada je kralj Vijayabāhu I. poveo veliku bitku te ju je ujedinio. Pollunaruwu je proglasio glavnim gradom ujedinjenoga kraljevstva, pošto je Anuradhapura (raniji glavni grad Šri Lanke) bila potpuno razorena i uništena. U samom gradu protežu se hramovi i kipovi, posvećeni hinduističkom bogu Šivi i brahmanizmu, koje je tadašnji kralj očuvao a grad je dao obogatiti budističkim spomenicima. Ova bivša prijestolnica u sjevernoj središnjoj provinciji Šri Lanke je kompleks hramova, vrtova, parkova i palača.
Nakon zanimljive lekcije iz povijesti Šri Lanke krenula sam u obilazak samog grada. Prvo odredište bila je kraljevska palača od koje su, nažalost, ostali samo kameni temelji. Prema kamenim zapisima zna se da je imala sedam katova izgrađenih od drveta te je bila opasana kamenim zidom, okružena predivnim vrtom prepunog drveća, kraljevskim bazenom te s nekoliko zgrada i hramova. Ovo je bilo glavno mjesto obitavanja kralja te izolirano od ostalih dijelova kompleksa.
Kraljevska palača, Pollunaruwa
Ulaz u hinduistički hram, Pollunaruwa
Kraljevski bazen, Pollunaruwa
Hinduistički hram, Pollunaruwa
Ulaskom u grad prema samom središtu protezala se ulica uz koju se nalazila tržnica – stolovi i štandovi na kojima su se nekada davno prodavale sve vrste robe, od namirnica do odjeće. Na kraju samoga grada tadašnji kralj je izgradio i veliko jezero, koje je služilo kao spremnik vode te opskrbljivalo cijeli grad i pokrajinu. Oduševilo me je kako je sam grad bio uistinu dobro isplaniran. Sadržavao je sve što mu je bilo potrebno, poput vode, kanalizacije, uzgoja hrane te je tako bio potpuno neovisan.
Kameni kip Bude, Pollunaruwa
Knjiga isklesana u kamenu, Pollunaruwa
Ruševine hrama u Pollunaruwi
Stupa, Pollunaruwa
Zadnja stanica moga posjeta u ovom kompleksu bile su statue Bude u Gal Vihari (samostan u stijeni). Ovi predivni ogromni kipovi Bude predstavljaju tri stupnja njegovog prosvjetljenja. Jedan predstavlja Budu koji sjedi i meditira, druga stojećeg (prosvijećenog) Budu s rukama na grudima i treći, "Veliki ležeći Buda", dug čak 15 metara, predstavlja nirvanu (stanje potpunog oslobođenja i spokoja).
Buda koji meditira, Gal Vihari, Pollunaruwa
Buda koji leži, Gal Vihari, Pollunaruwa
Oduševljena prizorom koji se nalazio ispred mene, obučena u tuniku s Budinim prikazom, uslikala sam selfie. Odjednom sam čula sam kako netko ljutito viče iz petnih žila. Okrenuvši se shvatila sam da se zaštitar kreće prema meni, sve povišenijeg glasa... Shvatila sam da sam JA, od cijelog mnoštva turista, nešto krivo napravila, ali još uvijek mi nije bilo jasno što. Zaštitar je ljutito i bez ikakvog objašnjenja zahtijevao da mu odmah predam svoj mobitel. U tom trenutku mi je moj lokalni vozač odmah uskočio u pomoć te prijateljski popričao sa zaštitarom. Nakon toga sam dobila natrag svoj mobitel pod uvjetom da odmah pred zaštitarom izbrišem spornu sliku. Kasnije, vidjevši moje zbunjeno lice, vozač mi se krenuo ispričavati i objašnjavati što se dogodilo.
Pitao me je: "Da li ti znaš da se nalaziš u budističkoj zemlji?", "Da, znam..." odgovorila sam. "Pa zašto onda nosiš odjeću s prikazom Bude? Ne znaš li da je velika uvreda nositi lice sveca na odjeći? ... A još uz to napravila si nešto što se nikada ne smije raditi!" "Što to?", upitala sam ga zbunjeno. "Slikala si se tako da si okrenula leđa Budi. Za takve incidente možeš čak završiti i u zatvoru," odgovorio je. Ispričala sam mu se i zahvalila što me izvukao iz cijele situacije. Svratila sam do prvog dućana i kupila novu odjeću, bez prikaza Bude, kako bih mogla nastaviti s ostalim razgledavanjima planiranima za taj dan. Tako je završila moja poludnevna turneja po Pollunaruwi, arheološkom dragulju Šri Lanke. Ovo je mi uistinu bilo iskustvo koje ću pamtiti još dugo.
NACIONALNI PARK MINNERIYA
Dan sam nastavila u Nacionalnom parku Minneriya čija su glavna atrakcija slonovi koji svakoga poslijepodneva tamo dolaze na pojilište. Jezero Minneriya je veliki rezervoar vode koji opskrbljuje cijeli središnji dio Šri Lanke.
Iskreno, ovaj nacionalni park nije bio u skladu s mojim očekivanjima. Možda zbog godišnjeg doba, no tijekom četrdesetominutne vožnje po parku uspjela sam vidjeti tek nekoliko vrsta ptica, pokojeg divljeg zeca, kornjaču, krave i slonove... Jedino egzotično iskustvo bio mi je susret s divljim slonovima. Svakog se dana nakon ispaše cijelo krdo slonova lagano kreće prema jezeru na kupanje i osvježenje. Ovaj prizor mi je uistinu bio divan... cijelo krdo je prolazilo ispred nas, veoma blizu, kao da nas tamo nema... Ove veličanstvene životinje, toliko mirne i meditativne, zaplijenile su moju pažnju i probudile iskru u mom srcu... U tom prekrasnom stanju uma, vratila sam se u svoje utočište u džungli – Diyabubulu.
Nacionalni park Minneriya
Nacionalni park Minneriya
Nacionalni park Minneriya
Nacionalni park Minneriya
VEČER U DIYABABULI
Nakon kasnog, nadasve ukusnog i obilnog ručka, koji se sastojao od svježe pripremljene vegetarijanske lazanje od sira, povrtne salate i crvenog umaka od čilija, imala sam čast upoznati najpoznatijeg šrilankanskog umjetnika – Lakija Senanayakea. U zasebnoj rezidenciji, obogaćenoj umjetničkim djelima, slikama i skulpturama, nalazi se njegov osobni atelje.
Čekala sam ga na drvenoj terasi ispred jezera. Tamo su već bili i ostali gosti, novopečeni par mladenaca, koji su nešto predano crtali. Nakon nekog vremena došao je Laki. Svojom pojavom odmah je zaplijenio našu pažnju. Na prvi pogled bilo je očito kako je njegov život potpuno posvećen umjetnosti i uživanju u ljepotama prirode. Njegova filozofija sastoji se od toga da je svatko od nas umjetnik, samo što je to netko više a netko manje osvijestio i uspio izraziti. Objašnjavao nam je kako je sam art-boutique hotel izgradio sa svrhom da inspirira i probudi kreativnost u svakome tko ovdje dođe. Nakon zanimljivog višesatnog razgovora o umjetnosti, pogledu na život i njegovom životnom iskustvu bilo je vrijeme za krevet.
Laki Senanayakea, najpoznatiji šrilankanski umjetnik
Jezero pokraj rezidencije Lakija Senanayakea
Bez obzira što sam se nalazila u srcu same džungle, niti jedan komarac, buba ili mušica nisu me ometali... Saznala sam da je razlog tome miris citronele i mirisnih prirodnih smola koji se protezao zrakom uz svaku vilu. Ovaj podatak će mi itekako dobro doći da izbjegnem ugrize komaraca tijekom ljetnih dana na balkonu svoga doma...
JATHIKA NAMAL UYANA – PLANINA RUŽIČNJAKA
Sljedeći dan, odmorna i spremna za nove izazove, uputila sam se na planinu ružičnjaka (rozenkvarca). Pošto sam ljubiteljica kristala i poludragog kamenja, nisam željela propustiti priliku i posjet najvećem nalazištu ružičnjaka u Aziji.
Na samom ulazu dočekao me je natpis i fotografija ružičaste planine... Ovo je bio početak putovanja kao iz sna, čekala sam samo da me netko uštipne... Krenula sam prema ulazu kroz gustu tropsku šumu kroz koju se protezao kameni puteljak. Ovo je najveća šuma Šri Lanke s endemskom vrstom drveta zvanim nagkesar ili kobrin šafran te se proteže na površini od 105 hektara. Samo drvo, kobrin šafran, je sveto drvo budista te je proglašeno nacionalnim drvetom Šri Lanke.
Hodajući prema planini, uz pratnju žubora vode, mnoštva svakojakih ptica, leptira i majmuna, prepuna ljekovitih biljaka, osjećala sam mir i svježinu koji su se protezali cijelom šumom.
Planina ružičnjaka
Drvo nagkesar
Potok u šumi prema Planini ružičnjaka
Nakon pola sata uživanja u laganoj šetnji kroz šumu, zaštićena od sunca i vrućine došla sam do kraja kamenog puta i do početka planine. Preda mnom se pojavio prizor koji me je začudio – planina nije bila ružičasta, već smećkasto-siva. Prema navodima lokalnog zaštitara ružičasta planina promijenila je svoju boju zbog godina i godina kiša i sunca. Potiho je nadodao kako je vjerojatnije da su glavni razlog mnogi posjetitelji koji su s planine uzimali i odnosili komade ovog ružičastog kamena. Srećom, ponegdje, na manjim dijelovima stijena, ako se dovoljno blizu približimo, još uvijek se mogu jasno vidjeti kristali ružičnjaka.
Pogled na Planinu ružičnjaka
Pogled na Planinu ružičnjaka
Ovaj veličanstveni planinski div od poludragog kamena, star preko 550 milijuna godina, ispunio me je strahopoštovanjem i pozitivnom energijom. Nakon pola sata hodanja i upijanja energije ružičastog kamena, koji odiše vibracijom mira i tišine, bilo je vrijeme da se oprostim od ovog mjesta.
RITIGALA – STUBE PREMA NEBU
Moje sljedeće odredište bila je Ritigala, čudesna planina i rezervat prirode kroz koji se proteže drevni budistički samostan. Vozeći se prema Ritigali, prolazila sam kroz šumski predio, divljinu koja kao da se protezala u beskraj. Vozač me je upozorio da ne lutam okolo i da se ne udaljavam od grupe, pošto je samo mjesto poznato po divljim životinjama - poput leoparda, varana i majmuna. Zbog svoje specifične klime i endemskih vrsta ljekovitog bilja, za ovo mjesto vežu se raznorazne legende. Tako je jedno od lokalnih imena za Ritigalu – „Ariṭṭha Pabbata“ ili Planina užasa jer se prema starim narodnim legendama vjerovalo da ovdje prebivaju demoni i razni duhovi.
Put prema hramu, Ritigala
Dio hrama, Ritigala
Spremnik vode, Ritigala
Ritigala se spominje i u jednom od najpoznatijih indijskih epova – Ramajani. Legenda kaže da je tijekom jedne bitke na Šri Lanki Lakšman, brat legendarnog indijskog kralja Rame (po kojem je ep i dobio ime), bio teško ozlijeđen. Majmunoliki bog Hanuman, velik i snažan, obdaren raznim moćima, trebao je ubrati i donijeti ljekovito bilje s Himalaja. U jednom skoku došao je od juga do sjevera Indije, podigao cijelu planinu te je u jednom skoku ponio prema Šri Lanki. Prilikom putovanja pao mu je komad planine iz ruku, zajedno s ljekovitim biljkama koje je nosio... Na tome mjestu se danas nalazi Ritigala. Zanimljivo je to da se na vrhu Ritigale nalaze ljekovite biljke koje se mogu naći još samo na pojedinim dijelovima Himalaje. Danima nakon ovog izleta još sam kontemplirala radi li se samo o legendi ili su se ti događaji uistinu i odvili. Kako je moguće da su ljudi u davnoj prošlosti znali da su ovdje dostupne biljke ni od gdje drugdje, već s 4000 kilometara udaljenih Himalaja? Ostala sam zapanjena.
Na samoj planini protezalo se je preko 70 prirodnih špilja okruženih šumom s divljim životinjama, čineći je, posebno od 4. st.pr.Kr., idealnim utočištem za mistike koji su se potpuno željeli posvetiti prosvjetljenju i asketizmu, tj. odricanju od materijalnog načina života. Nešto kasnije, u 9. stoljeću, kralj je dao izgraditi i budistički samostan, koji se protezao gotovo do samoga vrha planine.
Ostaci kamenih mužara i posuda za pripravke lijekova, Ritigala
Ruševine hrama, Ritigala
Predivno drvo u šumi RItigale
Dio samostana, Ritigala
Prema vrhu planine vodi kamena staza koja pomno prati krajolik. Uz nju prolazi i prirodni izvor biserno čiste planinske vode. Šuma je predivna, svako stablo izgleda kao da ga je neki umjetnik isklesao. Penjući se uz stepenice i kamene mostiće došla sam do ruševina nekadašnjeg samostana. Jasno se može vidjeti kako je mjesto odisalo jednostavnošću i mirom – idealno za duboke meditacije. Premda je kompleks bio veoma poznati budistički samostan, u njemu nisu postojale skulpture, stupe ili slike Bude. Sam vrh planine proglašen je prirodnim rezervatom visokog stupnja zaštite te je redovnim posjetiteljima strogo zabranjen pristup.
ZLATNI HRAM DAMBULLE
Zadnji dan boravka u Dambulli odlučila sam posjetiti poznati budistički „Zlatni hram“ – najveći i najbolje očuvan kompleks špiljskih hramova na Šri Lanki. Ovo mjesto se nalazi na kamenom brdu sa preko osamdeset špilja, od kojih su njih pet, smještenih na samom vrhu, simbol grada Dambulle.
Lagano sam se uputila prema širokim i ne tako strmim kamenim stepenicama koje su vodile prema kompleksu špiljskih hramova. Uz stepenice isklesane u stijeni protezala su se ogromna stabla lokalnog drveća, poput zaštitara koji su me vodili prema svetom mjestu. Na kraju stepenica ugledala sam vrata koja su izgledala kao ulaz u nečiju kuću. Nestrpljivo sam iščekivala da vidim što se nalazi s druge strane.
Stepenice prema vrhu Zlatnog hrama
Vrata prije ulaza u hram
Dočekao me zadivljujući prizor tamne stijene u čijem podnožju se isticala snježno bijela građevina koja je od pogleda skrivala ulaz u hram koji se sastoji od pet špilja.
Hram od pet špilja, Dambulla
Na zidovima špilja prikazane su slike i spisi povijesti samoga hrama. Nekoć davno su u ovim špiljama živjeli i meditirali budistički monasi. U 1.st.pr.Kr. usred bitke s južnoindijskim uzurpatorima kralj Abhaya biva prognan iz glavnoga grada Anuradhapure. Monasi mu pružaju utočište u špiljama Dambulle a on im kasnije tamo u znak zahvalnosti gradi hram od pet špilja s kipovima Bude. Sve špilje su ukrašene muralima koji pokrivaju površinu od 2100 m te prikazuju Budin život, između ostalog Budinu kušnju demona Mare, kao i prvu Budinu propovijed. U špiljama se nalazi 151 kip Bude (neke duže od 14 metara), kipovi kralja Abhaye te kipovi dva hinduistička boga (Višnua i Ganeše). Za vrijeme restauracije hrama u 18. stoljeću površine unutar špilja ponovno su oslikane a početkom 20. stoljeća nadodana je natkrivena veranda koja kompleksu daje cjelinu i povezanost. Vrijedno je divljenja koliko su kipovi i murali dobro očuvani, bez obzira što se cijeli kompleks nalazi u vlažnim špiljama. Svaki detalj murala može se jasno vidjeti, a kipovi su netaknuti, kao da ih je netko nedavno isklesao. Posebno je zanimljivo je to što se ovdje nalazi izvor vode, koju smatraju svetom, koja teče uzvodno i pada kroz kameni strop u drugoj pećini. Kako kap po kap pada sa stropa u kamenu posudu, jedinstven zvuk jeke ove vode istog trena me je odveo u stanje duboke tišine. Uistinu jedinstveno okruženje za meditativno povlačenje u sebe.
Spustivši se sa planine Zlatnoga hrama, s iskustvom mira i strahopoštovanja, ujedno sam završila sa svojim obilaskom kulturnih i duhovnih mjesta Šri Lanke te bila spremna za malo opuštanja i obnovu na svim razinama.
Kip Bude u špilji, Zlatni hram Dambule
Kipovi Bude, Zlatni hram Dambule
BARBERYN REEF RESORT – OPUŠTANJE UZ AJURVEDU
Nakon cjelodnevnih obilazaka drevnih arheoloških znamenitosti Šri Lanke, pomalo umorna od informacija i hodanja, zaželjela sam se malo posvetiti sebi i nagraditi se ajurvedskim tretmanima. Moj izbor je pao na Barberyn Reef Resort, udaljen pet sati vožnje autom od Dambulle. Ovo zdravstveno odmaralište (resort) specijalizirano za ajurvedu smješteno je u Beruwali, na priobalnom jugozapadnom dijelu Šri Lanke. Barberyn Reef Resort otvoren je 1984. godine te se smatra jednim od prvih ajurvedskih lječilišta na Šri Lanki.
Jedva sam čekala da se predam u stručne ruke njihovih terapeuta. Kao i svi drugi novi gosti, po samom dolasku pogledala sam kraći edukacijski video koji mi je na sažet način pružio jasan uvid u ajurvedu te vrste terapija koje resort nudi.
Jezerce sa zlatnim ribicama, Barberyn Reef Resort
Soba u kojoj sam odsjela, Barberyn Reef Resort
Resort se proteže uz pješčanu plažu zaštićenom koraljnim grebenom. Jedinstvena arhitektura omogućuje gostima iz skoro svih 200 soba pogled na ocean od kojeg zastaje dah. Posebno su me opčinjavali detalji koji cijelom prostoru daju poseban meditativni ugođaj, poput vaze zelenila u hodniku popločenom toplom terakotom ili kamene posude s vodom i plutajućim svježe ubranim cvijećem. Posebno sam uživala u sobi. Jednostavno uređena, s drvenim namještajem i likovnim djelima lokalnog umjetnika odisala je rustikalno-romantičnim ugođajem. Ne moram ni napominjati kako me je miris morskog povjetarca, koji je često dopirao sa balkona sobe, svaki put odmah opustio i pripremio za izležavanje i regeneraciju.
Prvi dan moje obnove počeo je rano ujutro sa satom joge i meditacije. Uzela sam prostirku, koja me je čekala u sobi, te u 6h ujutro lagano krenula prema dvorani za jogu. Pošto već dugi niz godina prakticiram jogu i meditaciju, ovo nije bilo ništa strano za mene, ali doživljaj mira i tišine koji sam mogla iskusiti uz šum mora i miris jasmina koji se protezao kroz dvoranu, ukrašenu kolorističnim muralima s Budom, je bio uistinu jedinstven. Napunjena pozitivnom energijom, razgibana i osvježena bila sam spremna za program koji slijedi – doručak i konzultacije s ajurvedskom liječnicom.
U velikoj blagovaonici s pogledom na more prostirao se bogati švedski stol pun svježe pripremljenih lokalnih šrilankanskih jela, poput umaka od kokosa, kokosovih pogačica, raznih vrsta riža i umaka od lokalnog povrća. Ukoliko bi mi se pojavila i nostalgija za takozvanom „zapadnjačkom“ hranom, poput raznoraznih vrsta kruha, voćnih marmelada i sirnih namaza, nisam morala strahovati jer je bilo i nje. Mogla sam izabrati doslovno što god mi je nepce zaželjelo. Od tog velikog izbora, poput kakvog budističkog askete, za svoj prvi doručak posegnula sam samo za lokalnim voćem i svježim sokom od papaje. Svaki sljedeći obrok mogla sam sama kreirati prema uputstvima dobivenim od ajurvedske liječnice tijekom konzultacija. Iskreno, doživljaj svakog obroka upotpunilo je i prisustvo ajurvedskih liječnika koji su mi bili na usluzi u slučaju da imam nekih pitanja ili nedoumica vezanih za hranu i njeno djelovanje na tijelo i um.
Uslijedile su konzultacije s ajurvedskom liječnicom. Uz topli pozdrav i prijateljski razgovor liječnica mi je objasnila osnovni princip djelovanja ajurvede. Pošto je moj boravak u samom odmaralištu bio prekratak (samo četiri dana) za potpuni tretman, prepisala mi je jednostavan sustav detoksikacije i regeneracije. Objasnila mi je kako je ajurveda 5000 godina star sustav liječenja koji je potekao iz Indije i temelji se na prirodnom principu održavanja i vraćanja tijela, uma i duha u ravnotežu.
Ajurvedska liječnica, Barberyn Reef Resort
Pripravci spremni za svaku sobu, Barberyn Reef Resort
Nakon pomnog ajurvedskog pregleda, koji uključuje puls dijagnozu, mjerenje krvnog tlaka, pregled jezika, kože i kose, dobila sam svoj plan terapije i savjete za prehranu. Svatko od nas je različit i svaki plan terapije je individualan, kako bismo dobili maksimalne dobrobiti od tretmana. Liječnica mi je objasnila kako naši geni imaju predispoziciju prema određenoj doši (psihofizički elementi u tijelu). Prema ajurvedi, u našem tijelu kolaju tri doše – vata, pitta i kapha. Doše predstavljaju kombinacije elemenata, pa tako eter i zrak predstavljaju vata došu, vatru i vodu predstavlja pitta došu, kombinacija vode i zemlje predstavlja kapha došu. Svatko od nas ima sve tri doše zastupljene u svojoj konstituciji, no one se kod svakog pojedinca manifestiraju drugačije i jedinstveno. Ravnoteža doša s obzirom na našu konstituciju omogućuje tijelu, umu i duhu da budu u stanju optimalnog zdravlja i energije.
Također mi je rekla da se iz mog pulsa jasno može vidjeti kako mi vata doša nije u ravnoteži, što se dešava ukoliko sam se nedavno iscrpila. Stoga je moj poremećaj u spavanju, nemir i rastresenost koji sam imala zadnjih nekoliko dana, uzrokovan poremećajem vata doše koji se može riješiti jednostavnom prehranom i odmorom. Moj plan terapije je bio isti za svaki dan. Nakon što bih se omotala u sarong (pamučnu ili svilenu tkaninu), koji me je čekao u mojoj sobi, svakog dana u 10 sati s nestrpljenjem bih sjela na klupu ispred pulta za konzultacije i čekala svoj termin.
Terapija je počela s akupunkturom. Pomno zabodene tanke iglice u određene točke meridijana tijela dovele su me do stanja potpune opuštenosti. Tko bi rekao da nešto tako jednostavno kao aktivacija točaka, može odvesti u stanje opuštenosti i mira. Nakon tretmana osjećala sam se potpuno osvježeno i napunjena energijom, kao da sam nekoliko sati duboko odspavala.
Bila sam spremna za masažu toplim uljem. Nakon cjelodnevnih izleta i razgledavanja koje sam prošla ovih nekoliko dana, moje tijelo je vrištalo upravo za takvom masažom. Tretman je počeo sa shiro abhyangom, ajurvedskom masažom glave. Prolazeći dlanovima po licu i tjemenu s toplim uljem, omamljena mirisom biljnih macerata koji se protezao kroz prostoriju, počela sam uistinu osjećati kako stres izlazi iz mene. Tretman je nastavljen masažom cijeloga tijela, shareera abhyangom, tijekom koje su me dvije terapeutkinje simultano masirale toplim uljem od glave do pete. Pri završetku masaže krenule su lupkati moje cijelo tijelo toplim platnenim jastučićima pripremljenih od riže, mlijeka i ljekovitog bilja – što se u ajurvedi još naziva i pinda sweda. Potpuno nauljena i opuštena uputila sam se u tzv. „biljni vrt“ na daljnju terapiju.
Na moje čuđenje, saznala sam da "biljni vrt" zapravo i nije vrt, već samo svojevrsan žargon za lijepo uređen prostor gdje se nanose pakunzi od ljekovitog bilja i voća. Bio je popunjen drvenim ležaljkama s gostima omotanima u sarong i terapeutkinjama koje su im nanosile pakunge. Iznad ležaljki visile su tkanine muslina kao zaštita od komaraca i buba za vrijeme terapije voćnim pakunzima. Terapeutkinja mi je premazala noge, trbuh i ruke lepom, ajurvedskom maskom za njegu kože prilagođenom svakom gostu-pacijentu. Na lice mi je stavila masku od papaje te dvije kriške krastavca na oči. Nakon pola sata upijanja dobrobiti tog egzotičnog voća i ajurvedskog bilja, došlo je vrijeme za peeling slanutkovim brašnom te nadasve opuštajuću toplu biljnu kupku. Moj jedini zadatak bio je da zatvorim oči i uživam.
Pripremanje biljnih macerata, Barberyn Reef Resort
Mljevenje bilja, Barberyn Reef Resort
Tako su jutarnje terapije, joga i meditacija, okrjepljujući doručak, ručak i večera te popodnevni odmor postali moja svakodnevica tijekom boravka u Berberynu. Posebna pažnja koju su posvećivali svakom gostu ponaosob bila je prisutna u svakom trenutku moga dana. Svakog dana nakon 15 sati u ormariću s mojim brojem sobe čekali su me svježe pripremljeni ajurvedski napitci, tablete i paste s detaljnim uputama za korištenje. Premda je okus samih pripravaka bio grozan, znala sam da će mom tijelu pružiti revitalizaciju i detoksikaciju koja mi je uistinu bila potrebna. Rezultat sam mogla vidjeti odmah iduće jutro, u obliku velikog olakšanja nakon jutarnje higijene.
Saznala sam da Barberyn Reef Resort posjeduje i nekoliko organskih vrtova s ljekovitim ajurvedskim biljem od kojih terapeuti sami rade uvijek svježe pripravke, paste, kreme, tinkture, eliksire i ulja. Tako sam mogla i sama promatrati izradu biljnih macerata i napitaka te biti sigurna da su pripravci koje sam dobila uistinu vrhunske kvalitete.
Večeri sam provodila u šetnjama po pješčanoj plaži i ispijajući svježe voćne sokove. Reprogramirala sam svoj um te izbacila i zadnji atom stresa iz sebe sa šumom mora, plesom vjeverica i pjevom ptica, promatrajući koraljni greben i zalazak sunca... Ovo je bilo uistinu jedinstveno iskustvo u predivnom mjesto kao stvorenom za regeneraciju uma i tijela.
Bazen, Barberyn Reef Resort
Izlaz prema plaži, Barberyn Reef Resort
Pješčana plaža, Barberyn Reef Resort
Prije mog oproštaja od otoka sunca i kokosa, odlučila sam provesti jedan dan u Colombu, glavnom gradu Šri Lanke, i doživjeti i suvremenu Šri Lanku. Kao da se taj moj plan nije svidio ovom otoku kojeg sam toliko zavoljela. Nebo je poslalo kišu neviđenih razmjera. Cijeli dan je pljuštalo uz snažnu grmljavinu, promet je bio potpuno zastao. Shvatila sam poruku. Još nije vrijeme za potpuni rastanak. Kao da me ocean, džungla, slonovi, svi hramovi i palače koje sam obišla još nisu puštali da odem.
Glavni grad Šri Lanke - Colombo
Čim sam im obećala da ću uskoro opet doći, kiša se malčice smanjila, dovoljno da stignem do aerodroma i u zadnji čas uhvatim svoj let. Ovime moje poglavlje o Šri Lanki ostaje otvoreno te sam sigurna da ću se opet vratiti i nastaviti učiti o njenoj povijesti, umjetnosti i prirodnim ljepotama od kojih zastaje dah.