Premda smo supruga, ja i naše kćeri željeli posjetiti Ameriku, to je zbog pandemije postalo prekomplicirano organizirati pa smo odlučili putovati po Europi, a izbor je pao na Španjolsku. Već smo bili u Barceloni, ali sada smo htjeli proći cijelom zemljom. Krenuli smo iz Zagreba automobilom - to nam se činilo najpraktičnije jer su se letovi prečesto otkazivali ili odgađali, a ovako smo bili sigurni i mogli smo određivati tempo putovanja, stati ako nam nešto privuče pozornost, ostati dulje ondje gdje nam se sviđa, kraće ako nam mjesto ne bi bilo zanimljivo...
Katedrala na plaži
Putem do Španjolske stali smo najprije u Genovi, a onda i u Montpellieru, francuskom gradiću koji nam se veoma svidio, prošli uz Arles, provansalsko mjesto gdje je živio Vincent van Gogh, i na kraju razgledali nevjerojatno očuvanu srednjovjekovnu jezgru gradića Carcassonnea, koja je na Unescovu popisu zaštićene svjetske baštine. Na kraju tog dijela puta došli smo do našeg prvog španjolskog odredišta - grada Bilbaa. Plan nam je bio, naime, proći Španjolsku od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga. Tako smo prvih nekoliko dana razgledavali nacionalne parkove i prirodne ljepote sjevernih pokrajina, Asturije i Galicije, uživali u tradicionalnim jelima u planinskim selima. Iz Bilbaa smo otišli u Foz, mjestašce na obali Atlantika u čijoj se blizini nalazi plaža Aguas Santas. Na njoj se nad pješčanim žalom uzdižu impozantni kameni lukovi, visoki i do 30 metara, što podsjećaju na crkvene svodove pa je zbog toga zovu i Plaža katedrala. Pravo je čudo prirode i jasno je zašto je nastala izreka - niste bili u Galiciji ako niste vidjeli Aguas Santas.
Vjetrenjače
S krajnjeg sjevera zemlje uputili smo se prema Madridu. Kako smo se približavali jugu, krajolik se drastično mijenjao. Iz bujnog zelenila, visokih planina i temperatura od oko 20 stupnjeva, pa i nižih, došli smo u prostranu ravnicu sa žutom spaljenom travom, a temperature su se približavale 40 stupnjeva. Dok smo se vozili prema Madridu, neplanirano smo se zaustavili pokraj gradića Consuegra. Iz auta smo naime ugledali dvorac na vrhu obližnjeg brda i uz njega niz starinskih, u bijelo obojenih vjetrenjača. Sišli smo s autoceste, popeli se do dvorca i vjetrenjača, gdje je sve bilo prekrasno mirno, bez turista... Za razliku od nesnosno vrućeg podnožja, ovdje je bilo vjetrovito pa smo se prošetali i vidjeli da je to dio rute don Quijotea, turističke staze koja prolazi putovima slavnog pisca i glavnog lika njegova romana, nacionalnog španjolskog književnog djela.
Samo za hrabre
U Madridu smo odsjeli u novoobnovljenom hotelu Riu Plaza Espana na Španjolskom trgu, na kraju velike trgovačke ulice Gran Via i u blizini Kraljevske palače te živopisne stare tržnice San Miguel. Hotel od 27 katova ima bazen na 21. katu i sky bar na krovu, s kojeg puca pogled na cijeli Madrid, te šetnicu sa staklenim podom između dva tornja - samo za one koji se ne boje visine. Španjolskim trgom dominira spomenik Miguelu de Cervantesu i njegovim najpoznatijim likovima Don Quijoteu i Sanchu Panzi. Trg se, nažalost, preuređivao pa je bio zatvoren tako da nismo mogli proći parkom u njegovu središtu, no obišli smo sve druge madridske atrakcije - hodali smo oko 12 kilometara dnevno, što nam je inače prosjek na putovanjima - i potom se uputili još južnije, prema Cordobi, gdje je vladala nesnosna vrućina od 45 stupnjeva, a onda i Sevilli, gradu koji nam se na cijelom putu najviše svidio. Nalazi se uz rijeku, a presijeca ga i plovni kanal, pun je prekrasnih parkova i ostavlja dojam da je baš po mjeri čovjeka. I tu smo, doduše, morali propustiti neke atrakcije, poput dvorca Alhambre u Granadi jer se zbog epidemioloških mjera ulaznica nije mogla kupiti u dvorcu, nego ju je trebao rezervirati unaprijed na internetu.
Putem prema jugu
Nastavili smo zatim do gradića Tarife, na najjužnijoj točki ne samo Španjolske nego i europskog kontinenta. S jedna ga strane oplahuje Atlantski ocean, a s druge Sredozemno more. Ondje smo uživali u fantastičnoj morskoj hrani - sve je svježe i odličnog okusa. Put nas je dalje vodio prema Malagi, gdje smo se htjeli okupati, ali su nas plaže razočarale pa smo nastavili prema Granadi, u čijoj je arhitekturi ostao sačuvan islamski utjecaj iz doba kad su tim krajevima vladali Mauri.
Drukčija Barcelona
Preko Cartagene, Valencije - još jednog španjolskog grada s prekrasnim prostranim parkovima, te turističkog gradića Stigesa, u kojem ljetuju Shakira i Lionel Messi, došli smo do Barcelone. Odsjeli smo u četvrti Poblenou, nekada industrijskoj zoni, koja se posljednjih godina gentrificira i puna je restorana, barova, galerija. U njoj je i Umjetnički centar digitalne umjetnosti IDEA, u kojem je u tijeku bila čudesna multimedijska izložba posvećena Gustavu Klimtu, čija su djela prikazana uz pomoć virtualnih svjetova i 3D projekcija.
Cijela četvrt jako nam se svidjela, a oduševila nas je i plaža koja je puno čišća i ljepša nego one razvikanije bliže centru Barcelone. Barcelona je ujedno bila naša zadnja postaja na tom kružnom putovanju Španjolskom. Iz nje smo se uputili prema istoku, prespavali u Nici i nakon tri tjedna i 6500 prijeđenih kilometara vratili se kući u Zagreb.
Dobro je znati
Ugodno putovanje: Od Zagreba do prijestolnice Španjolske, Madrida, automobilom treba prijeći 1700 kilometara.
Klima: Na sjeveru je klima blaga, s puno padalina, pa ni ljeti nije previše toplo. U unutrašnjosti i na jugu ljeta su suha i vruća, s temperaturama i do 40 stupnjeva.
Turizam u doba Covida: Pred turističkim atrakcijama više nema gužvi, ali ulaznice za mnoge od njih najbolje je rezervirati unaprijed preko interneta jer je broj posjetitelja ograničen.
