E366275 01: A Los Angeles Police Officer Polishes A Stolen Oscar Statuette At The Lapd Headquarters During A News Conference Announcing Their Recovery In Los Angeles, Ca., March 20, 2000. The Missing Statuettes Were Found In A Korea Town Dumpster. (Photo By Dan Callister/Getty Images)
Getty Images
E366275 01: A Los Angeles Police Officer Polishes A Stolen Oscar Statuette At The Lapd Headquarters During A News Conference Announcing Their Recovery In Los Angeles, Ca., March 20, 2000. The Missing Statuettes Were Found In A Korea Town Dumpster. (Photo By Dan Callister/Getty Images)
Getty Images

DICK POLICH

Dodir vrijedan zlata: Tko je umjetnik hrvatskog podrijetla koji je izradio kipića za Oscara

  • 03.03.2018. u 09:24

  • Autor:
    • Nevio Pintar

Američki umjetnik hrvatskog podrijetla, koji se proslavio izradom kipića za nagradu Oscar, unatoč poodmakloj životnoj dobi ne pomišlja na mirovinu - želi izgraditi novu ljevaonicu te podignuti park skulptura koje su mu darovali slavni kolege.

Jedna od poveznica Hrvatske i Oscara vodi do njujorške umjetničke ljevaonice Polich Tallix i njezina osnivača Dicka Policha (86), američkog Hrvata podrijetlom iz sela Zlobin nedaleko od Bakra. Treća je godina kako Policheva manufaktura izrađuje pozlaćene kipiće što ih američka Akademija filmskih umjetnosti dodjeljuje najboljim stvaraocima i ostvarenjima sedme umjetnosti. Jubilarna 90. dodjela Oscara održat će se 4. ožujka i za tu će prigodu Polich Tallix u Hollywood dostaviti novi kontingent brončanih statueta elektroplatiranih reflektivnim 24-karatnim zlatom. Izrada jedne serije Oscara traje tri i pol mjeseca, a svaki kipić s postoljem visok je 34 centimetra i težak poput novorođenčeta: 3850 grama. Da postoji Oscar za umjetničke ljevače, Dick Polich odavno bi bio višestruki oskarovac zato što je u svom poslu, koji radi već 50 godina, jedan od najboljih na svijetu.

 

U ljevaonici Polich Tallix

Kroz kreativnu interakciju s više od 500 poznatih umjetnika 20. i 21. stoljeća njihove je vizije majstorski pretakao u broncu, čelik, aluminij, željezo, srebro ili zlato. Među Polichevim klijentima bili su i Roy Lichtenstein, Louise Bourgeois, Nancy Graves, Isamu Noguchi, Frank Stella, Joe Shapiro, Willem de Kooning, Ursula von Rydingsvard, Jeff Koons te Tom Otterness, redom znamenita imena postmoderne. Oskarovac, slikar i kipar Anthony Quinn svoje je dosta poznate skulpture također dovršavao u Polichevoj ljevaonici. Njegove usluge također traže arhitekti kad zidove svojih zgrada žele ukrasiti taktilnim, neuniformiranim, umjetnički izvedenim metalnim plohama. Nedavno je slavni chef Daniel Humm preuredio svoj njujorški restoran Eleven Madison Park i ukrasio ga metalnom instalacijom od dijelova svoje stare kuhinje pretopljene u Polich Tallixu. Posredno je Dick Polich surađivao i s Leonardom da Vincijem: 1999. izlio je 15 tona tešku brončanu skulpturu konja oblikovanu prema rekonstruiranim skicama renesansnog genija. Na prigodnom znanstvenom skupu dokazao je da je originalna Leonardova zamisao neizvediva, jer bi se brončani konj urušio pod vlastitom težinom, i ponudio je svoje rješenje kako realizirati taj povijesno-umjetnički projekt. Gigantska skulptura "Leonardov konj" (Il Cavallo) danas stoji na mramornom postolju ispred ulaza na milanski hipodrom San Siro.

A post shared by Polich Tallix (@polichtallix) on

 

A post shared by Polich Tallix (@polichtallix) on

Dick Polich prilično se kasno posvetio pretvaranju metala i legura u umjetnička djela. Rodio se u Chicagu, kamo je njegova obitelj Polić iz Zlobina emigrirala uoči Prvog svjetskog rata. Odrastao je u siromašnom, imigrantima napučenom zapadnom predgrađu Chicaga. Premda su njegovi roditelji kod kuće govorili hrvatski, Dick ga je odavno zaboravio. Od rane je mladosti bio lud za američkim nogometom, a kako je bio zapažen igrač i dobar učenik, dobio je sportsku stipendiju za sveučilište Yale. Odlazeći na studij, prvi put u životu sjeo je na vlak. Na Yaleu je 1954. diplomirao ekonomiju, no posao u struci brzo mu je dosadio pa se 1956. prijavio u vojsku i postao pilot američke mornarice. Tri je godine služio kao borbeni pilot na nosaču zrakoplova, a onda se zasitio te avanture i otišao na Harvard studirati arhitekturu. U međuvremenu se oženio i dobio dvoje djece. Na Harvardu je izdržao samo godinu dana, nakon čega je 1961. prešao na sveučilište Massachusetts Institute of Technology (MIT) i tamo se zainteresirao za nove tehnologije komercijalne i umjetničke obrade metala. Na MIT-u 1964. postaje magistar metalurgije znanstvenim radom o slitinama za raketne sustave i potom je obnašao menadžerske funkcije u nekoliko kompanija iz vojno-industrijskog sektora, no osjećao je da to nije njegov pravi poziv.

Dick Polich sa suprugom Cathy (na fotografiji desno)

- Kad sam dobio narudžbu za proizvodnju 50.000 ventila za gas-maske, shvatio sam da je to kraj moje dotadašnje karijere i da sam spreman za skok u nepoznato - prisjeća se Polich. Svoju prvu ljevaonicu otvorio je 1968. u jednoj njujorškoj garaži i brzo se pročuo u umjetničkim krugovima. Polichevo poznavanje klasičnih i naprednih metalurških postupaka, umjetnički senzibilitet, inovativnost i sklonost eksperimentiranju kiparima su omogućili dotad neslućeno poigravanje formama i materijalima, a on je uživao praviti kalupe, variti, taliti, brusiti, polirati i patinirati sve što je ušlo u njegovu radionicu. U prvo vrijeme jedina su mu zaštita na radu bile kožna jakna i motociklistička kaciga. Kad je iz talioničke peći vadio užarene keramičke kalupe, uz njega bi stajao šegrt s kantom punom vode da je izlije na majstora ako ga slučajno zahvati plamen. Danas je Polich Tallix velika, diljem svijeta poznata umjetnička tvornica s 80-ak zaposlenih, smještena u mjestu Rock Tavern, stotinjak kilometara sjeverno od Manhattana. Bivše skladište površine 10.000 četvornih metara Polich je opremio visokim pećima i kranovima što dižu terete od 50 tona, ali i najmodernijim kompjutorima, softverima, 3D skenerima i 3D printerima. Bio je pionir digitalnog modeliranja kalupa za lijevanje i uvijek je otvoren za nove ideje. Jednom je, u dogovoru s umjetnikom, skulpturu napunio dinamitom, zakopao je šest stopa pod zemlju i onda je finiširao snažnom detonacijom.

Cijelu priču donosi novi broj magazina GloriaGLAM