‘Svoj bih stil nazvala punkerskim romantizmom‘

Nakon više od dva desetljeća rada u tandemu I-GLE s Martinom Vrdoljak Ranilović, Nataša Mihaljčišin nastavila je prošle godine solo karijeru modne dizajnerice. I u novim izazovimaa ostala je dosljedna sebi; nikad nije radila komercijalan dizajn, a sad se vratila svojoj prvoj ljubavi - pletenju. I sama to spominje kad ju pitamo za uzore i stilske inspiracije koje su je formirale kao dizajnericu.

"Proces je uvelike bio spontan, emotivan i refleksivan, rekla bih. Čini mi se kako me uvelike odredilo iskustvo intimnog ručnog rada u susretu s bajkovitom maštom koja traži igru i izazov. Taj transfer strpljenja i minucioznosti u dekonstrukciju forme i svrhe me zauvijek obilježio. Utjecaji su bili zaista raznoliki - od osoba koje bih sretala na ulici do čuvenih majstora mode, stila i dizajna.

Uz to bih svakako istaknula kako sam odrasla pod velikih utjecajem literature i zapravo je stanovito oživljavanje, materijaliziranje riječi u sliku svojevrsna alkemija koja je povezala značenje i estetsku manifestaciju moje modne stvarnosti.

Volim poeziju, ritam, stih, melodiju... Svoj bih dizajnerski rukopis nazvala možda melodramatičnim punkom ili nekim punkerskim romantizmom", kaže Nataša, koja danas ima svoj studio u Bauerovoj ulici u Zagrebu.

Živjeti kao nekomercijalni modni dizajner u Hrvatskoj, kao i svagdje drugdje, izazovno je, ali Nataša kaže da voli izazove.

Kad stvara, ne razmišlja o savršenom kupcu.

"Određujem se i referiram više na neki imanentni, skriveni identitet povezan s osjećajima. Osim kad radim baš za nekog posebnog, po narudžbi, onda je to dijalog druge vrste", kaže dizajnerica.

O gotovo apstraktnom komadu koji je izabrala, a koji predstavlja njezin dizajnerski stil, Nataša kaže:

"Radi se o temi kojoj se vraćam, na različite načine, kroz cijeli svoj modni život: nestvarnost, nematerijalnost, nevidljivost... Vjerojatno je povezana sa suptilnim i osjetljivim slojevima identiteta i njegovom komunikacijom kroz odjeću i modu. Isto tako, taj komad u sebi posjeduje i strategiju dekonstrukcije koja predstavlja pokušaj dešifriranja i ponovnog estetskog šifriranja - igra bez granica, vidljivih i nevidljivih.