Austrian writer Peter Handke poses in Chaville, in the Paris surburbs, on October 10, 2019 after he was awarded with the 2019 Nobel Literature Prize. Austrian Peter Handke, one of the most original German-language writers alive, who once used his famously sharp tongue to call for the Nobel Prize in Literature to be abolished, was awarded with the 2019 Nobel Literature Prize on October 10. The prize brings its winner
ALAIN JOCARD / AFP / Profimedia
Austrian writer Peter Handke poses in Chaville, in the Paris surburbs, on October 10, 2019 after he was awarded with the 2019 Nobel Literature Prize. Austrian Peter Handke, one of the most original German-language writers alive, who once used his famously sharp tongue to call for the Nobel Prize in Literature to be abolished, was awarded with the 2019 Nobel Literature Prize on October 10. The prize brings its winner
ALAIN JOCARD / AFP / Profimedia

KOMENTAR NAŠE LIVIJE ČVELJO

Nobelovu nagradu dobio pisac koji je branio Miloševića i negirao Srebrenicu: Trebamo li se odreći umjetnika koji su bili pedofili i zlostavljači?

  • 11.10.2019. u 14:29

  • Autor:
    • Livia Čveljo

'Oduvijek me zanimalo je li moguće odvojiti umjetnika od njegova rada. Trebamo li ignorirati romane Petera Handkea, koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost za 2019. godinu, zato što je Miloševićev apologet i jer negira genocid u Srebrenici, ili pak minorizirati Picassova djela zbog njegove mizoginije. Unatoč tome što djela imaju svoj život, ona ipak nose pečat svojih tvoraca. Da parafraziram Célinea, pisca i antisemita: 'Najveći poraz u životu jest zaboraviti, posebno ono što te uništilo, i umrijeti a da ne shvatiš kako daleko ljudi mogu ići kad je riječ o svinjarijama' - piše naša Livia Čveljo u tekstu u kojem se pita trebamo li se odreći Guernice, Annie Hall, Ukletog Holandeza i Olivera Twista zato što su njihovi tvorci bili pedofili, ubojice i zlostavljači.

Dobri ljudi ponekad rade loše stvari. Loši ljudi ponekad rade dobre stvari. Picasso je zlostavljao žene, Michael Jackson dječake, Woody Allen oženio je pokćerku, Wagner je bio antisemit, baš kao i Celine, Knut Hamsun i Gabriele D’Annunzio, a opet su ljudima pružili neka od najvećih zadovoljstava. Picassova "Guernica", Wagnerov "Parsifal" ili Célineovo "Putovanje nakraj noći" vrhunac su umjetničkog djelovanja. Kao što djecu ne možemo okrivljavati za grijehe njihovih očeva, tako ni knjigu ne možemo odbaciti zbog njegova autora, pjesmu zbog pjevača, simfoniju zbog problematičnog skladatelja ili film zbog redatelja pedofila.

Portrait of Spanish artist Pablo Picasso (1881 - 1973) as he poses in a large bull head mask and a pair of swimming trunks on a beach in Golfe-Juan, Vallauris, France, 1949. (Photo by Gjon Mili/Time & Life Pictures/Getty Image)
The LIFE Picture Collection/Gett

Picasso, fotografiran na francuskoj plaži s bikovom glavom, bio je pravi ženomrzac koji je u smrt odveo dvije supruge. Iako su njegova djela moćna, u međuljudskim odnosima nije se proslavio

Veza između djela i autora vrlo je kompleksna. Ona je utjecajna, višedimenzionalna i u potpunosti subjektivna. Način na koji promatrač gleda na tu vezu mijenjat će još više njegovo shvaćanje i razumijevanje djela. Uloga umjetnika je velika, ali što se dogodi kada shvatimo da su stvaratelji umjetnosti kojoj se divimo čudovišni, a njihovi postupci neoprostivi? U takvim slučajevima djelo postaje toliko uprljano da veza umjetnika i njegova rada uistinu dolazi pod upitnik. Možemo li odvojiti umjetnika od njegova djela?

U.S. actor and filmaker Woody Allen kisses Soon-Yi Previn, the adopted daughter of his former lover Mia Farrow, in a gondola in Venice's Grand Canal December 24. Allen 62, and Previn, 27, were married in a secret civil ceremony December 23, officiated by Venice Mayor Massimo Cacciari, at the imposing Palazzo Cavalli.
ITALY ALLEN - RP1DRIDEFJAB
ANSA

Kultni američki redatelj Woody Allen podigao je prašinu nakon što se razveo od Mije Farrow kako bi se vjenčao s pokćerkom Soon Yi Previn koju su skupa posvojili

Antisemitizam je bio prisutan kod brojnih umjetnika 20. stoljeća, iako su ga neki pokušavali banalizirati, pa bi se tako isticalo kako je Richard Wagner imao prijatelje Židove, a T. S. Eliota su opisivali kao pobožnog anglikanca, što je impliciralo kako je bio a priori dobar čovjek. Nisu umjetnici bili isključivo antisemiti, mrzili su oni i žene, upuštali se u seksualne odnose s djecom, zlostavljali obitelj… Od sedam najvažnijih Picassovih žena u njegovu životu dvije su poludjele, a dvije su se ubile. Američki pisac Norman Mailer jednom je u naletu bijesa pokušao ubiti svoju suprugu. Veliki barokni majstor Caravaggio ubio je muškarca u tučnjavi, lord Byron je počinio incest, a Gustave Flaubert plaćao je za seks s dječacima. I zašto bi umjetnici trebali biti bolji od nas ostalih? Pitanje mogu li loši ljudi stvarati lijepu umjetnost prilično je varljivo, jer se zloća i dobrota u ovoj formulaciji ne odnose na istu stvar. U slučaju umjetnika, zloća, odnosno dobrota pitanje je moralne kvalitete ili procjene, dok su u slučaju umjetnikova rada zloća i dobrota pojmovi estetske vrijednosti, na koju se moralnost ne primjenjuje.

The painting known as
Profimedia, TEMP Rex Features

Caravaggiova djela, poput Judite koja odrubljuje glavu asirskom vođi Holofernu, pomalo su odraz umjetnikova karaktera. Njegov temperament dovodio ga je u sukobe sa zakonom, ali su ga spašavali njegovi utjecajni mecene. No nakon što je ubio jednog mladića, bio je protjeran na Maltu

Slavni židovski dirigent i pijanist Daniel Barenboim šampion je u izvođenju Wagnerove glazbe. Voli reći da Wagner nije skladao nijednu jedinu antisemitsku notu, iako je u privatnom životu bio veoma nesklon Židovima. A odvajanje umjetnosti i morala ide mnogo dalje od toga - ne samo da loša osoba može napisati dobar roman ili naslikati remek-djelo, nego dobra knjiga ili djelo slikarskog majstora mogu opisati veoma lošu stvar. Primjer je Picassova "Guernica" ili Nabokovljeva "Lolita" - kultni roman koji govori o seksualnom zlostavljanju djevojčice, opisan na način da prema glavnom protagonistu osjećamo simpatije. Umjetnost se, kada je proživljavate, doima oplemenjujuća. I sigurno se zbog nje osjećamo boljim ljudima. Ponekad se držimo definicije kako nas umjetnost čini boljim ljudima, iako kritičar George Steiner smatra da je Holokaust u suprotnosti s tom definicijom. "Svi znamo da čovjek može čitati Goethea ili Rilkea navečer, uživati u glazbi Bacha i Schuberta i sljedeće jutro otići na posao u Auschwitz."

Portrait of Richard Wagner. Museum Italy
Wagner, [Wilhelm] Richard German operatic composer and music critic; composed operas
Profimedia, Topfoto

Priča o velikom skladatelju Richardu Wagneru i njegovu antisemitizmu traje više od stoljeća, no to ne sprječava velikog židovskog dirigenta i pijanista Daniela Barenboima da izvodi djela ovog čuvenog Nijemca

Postoje i brojni umjetnici koji su vodili pristojne živote, nisu tukli svoje žene, varali na porezu ili vrijeđali Židove i crnce. Stvaranje veličanstvene umjetnosti zahtijeva koncentraciju, posvetu, odanost, obuzetost... Veliki umjetnici žive za svoju umjetnost više od ostalih. Jedan od ekstremnijih primjera je Ernest Hemingway čiji je privatni rekord bio manje impresivan od umjetničkog - četiri braka i najmanje dvojica problematičnih sinova.

NEW YORK - OCTOBER 5: Gregory Hemingway at home posing with a tiger on October 5, 1975 in New York, New York. (Photo by Santi Visalli/Getty Images)
Getty Images

Gregory Hemingway (slika gore) umro je 2001. u sedamdesetoj godini nakon što ga je policija uhitila jer je gol sjedio uz cestu u ružičastim štiklama i s haljinom u ruci. Posljednjih godina živio je kao Gloria te se podvrgnuo operaciji promjene spola. U zatvorskoj je ćeliji proveo pet dana, a šesti nije dočekao jer nije uz sebe imao lijekove za maničnu depresiju i visoki tlak.

Krajem 1952., nedugo nakon njegova 21. rođendana, Gregory, najmlađe Hemingwayevo dijete, napisao je svojem ocu: "Kad se sve zbroji, oče, stajat će - napisao je nekoliko dobrih priča, solidan roman, imao je svjež pristup stvarnosti i uništio je živote petero ljudi - Hadley, Pauline, Marthi, Patricku i vjerojatno meni. Što misliš što je važnije, tvoje sebično sranje, priče ili ljudi?"

Nije teško pogoditi kako je Gregory, transvestit alkoholičar, na kraju skončao. Na stranu ljutnja, pismo zaslužuje pozornost zbog postavljanja pitanja na koje nema odgovora - o povezanosti umjetnosti i života - koliko su priče, bez obzira na to koliko dobre bile, vrijedne bola i nesreće drugih. Priče same po sebi nisu zaslužne za stanje u Hemingwayevoj obitelji. Alkohol, preljubništvo, zvjezdani status i dvije zrakoplovne nesreće krivci su za piščevo fizičko i mentalno stanje. Ali Hemingway je živio za svoje priče i one su bile njegovo opravdanje. Priče ili ljudi? Nije teško pogoditi što mu je bilo važnije.

Ernest Hemingway standing with shot-gun indoors circa 1950s. (Photo by Fotosearch/Getty Images).
Getty Images

Ljubitelj oružja, revolucionara i žena, Ernest Hemingway nije se posebno iskazao u ulozi oca i supruga. Jednu od supruga, Marthu Gellhorn, s kojom je izvještavao iz Španjolskog građanskog rata, uništio je zahtijevajući da se zbog njega odrekne svoje karijere

Možda je kompliciranija priča engleskog velikana Charlesa Dickensa, koji je u odnosu na Ernesta Hemingwaya bio bolji čovjek. Dickens je bio reformator, borac za bolje društvo, heroj siromašnih, čovjek koji je svojim novcem gradio škole i skloništa za prostitutke čije je usluge koristio. Njegova popularnost bila je tako velika da je do sredine 19. stoljeća postao jedna od najomiljenijih osoba u Engleskoj, popularniji i od kraljice. Budući da je imao loše djetinjstvo, odlučio je kako će prema svojoj djeci biti drukčiji. Ali bio je nezainteresiran roditelj i još gori suprug. Njegov brak s Catherine Hogarth bio je problematičan, a kako je ona bivala sve debljom i bolesnijom (deset trudnoća zasigurno nije pomoglo), postajao je sve ozlojeđeniji. Razvod nije dolazio u obzir pa je supruzi zabranio ulazak u kuću i doslovno je otpisao, lažno navodeći u svojem časopisu kako je riječ o lošoj majci koju djeca više nisu mogla trpjeti.

(Original Caption) Photograph of Charles Dickens (1812-1870) seated. Undated photograph.
Bettmann Archive

Engleski književnik Charles Dickens, poznat po velikim djelima 'Velika očekivanja' i 'Oliver Twist', bio je hladan otac i grozan suprug

Bio je čovjek nevjerojatne energije pa bi zbog nesanice u noćnim satima hodao i do 30 kilometara. Unatoč tome što je napisao "Olivera Twista", jedan od najznačajnijih romana, bio je očajan suprug i otac. Što bi se dogodilo da je jedno od njegove djece, recimo 16-godišnji Edward, kojeg je otac poslao u Australiju i nikada ga više nije vidio, mogao postaviti ono isto pitanje upućeno Hemingwayu: što je važnije, priče ili ljudi? Bi li se Dickens mogao odreći svojih djela da bi postao bolji otac Edwardu? Jesu li ona bila vrijedna obiteljske nesreće? Za Dickensa na to pitanje nema odgovora. Njemu je pisanje bilo poput zraka koji udiše. On je bio u umjetničkom zagrljaju, a umjetnost zahtijeva da njegovi tvorci budu opsjednuti sobom na gotovo neljudski način.

Tagovi