Petra Maričić: "Ponekad je početnička naivnost zapravo korisna"

Od agronomije i enologije do razvoja proizvoda za žensku intimnu njegu, profesionalni put Petre Maričić na prvi pogled izgleda kao niz velikih zaokreta. No, kako sama kaže, poveznica je oduvijek postojala u biljnom svijetu, kreativnosti i radu rukama. Ideja za njezin brend Pétal rodila se tijekom razgovora na djevojačkoj večeri, a do prvih gotovih proizvoda prošle su dvije godine razvoja, testiranja i učenja o industriji u kojoj dotad nije imala iskustva.

Pokretanje vlastitog posla donijelo joj je i suočavanje s manje romantičnom stranom poduzetništva. U Pétal je, kaže, uložila sve što je mogla, financijski, mentalno i emocionalno, ali danas ne može zamisliti povratak klasičnom radnom vremenu. Razgovarali smo o promjeni karijere, poduzetničkim očekivanjima, novcu, odgovornosti i tome zašto uspjeh za nju ne znači nužno izgraditi velik brend.

Po struci si agronomkinja, godinama si radila kao enologinja, a danas vodiš vlastiti brend intimne njege. Kada pogledaš svoj profesionalni put, čini li ti se taj zaokret velikim ili danas vidiš jasnu poveznicu između svega što si radila?

– Ispočetka mi je to izgledalo kao veliki zaokret i čak sam prolazila kroz svojevrsnu krizu identiteta. Volim promjene i rado im se izlažem, ali napuštanje struke ipak me činilo nervoznom jer je ona dugo bila velik dio mog identiteta, pogotovo u razdoblju kada još nisam bila majka. Iz današnje perspektive čini mi se da je sve to zapravo samo varijacija na temu. Sve što sam radila povezuju biljni svijet, rad rukama, kreativnost i strpljenje.

Ideja za Pétal rodila se nakon jednog sasvim običnog razgovora na djevojačkoj večeri, kada ste se šalile koja će nakon boravka na hladnom dobiti upalu mjehura. Što se dogodilo nakon tog prvog „klika”? Koliko je zapravo dug put od ideje za proizvod do proizvoda koji možeš staviti na tržište?

– Put je dosta dug, u mom slučaju trajao je dvije godine. Naravno, razvoj proizvoda stalno se isprepliće s poslovnim i privatnim životom, koji uzmu dio vremena, ali sam proces ima vrlo jasan protokol i faze koje se moraju slijediti. Koliko god prostora bilo za multitasking, neke se stvari jednostavno ne mogu ubrzati – tek kada je jedan segment završen, može se prijeći na sljedeći. Od razvoja samog proizvoda do rješavanja ambalaže i svih ostalih detalja, svaki korak traži svoje vrijeme.

Prije toga radila si i u biljnoj ljekarni, gdje si iz prve ruke vidjela koliko žene teško i s nelagodom govore o intimnim tegobama. Jesmo li danas stvarno otvoreniji kada je riječ o ženskom zdravlju ili smo samo naučili otvorenije govoriti o određenim njegovim dijelovima?

– Ovo je jako zanimljivo pitanje jer ni sama još nisam dokučila odgovor. Gledajući društvene mreže, rekla bih da žensko intimno zdravlje više uopće nije tabu tema, čak bih rekla da je trenutačno vrlo aktualna. Međutim, u stvarnom životu situacija kao da je potpuno drukčija.

Za svoj prvi susret s izlaganjem i prodajom proizvoda odlučila sam sudjelovati na Projektu Ilica: Q’ART, upravo kako bih vidjela kako žene dišu. Od Zagreba sam očekivala veću otvorenost, kako prema samim proizvodima tako i prema razgovoru o intimnoj njezi, a doživjela sam uglavnom bježanje od štanda čim bi žene shvatile o čemu je riječ. Moram priznati da sam se tada malo prepala za svoju budućnost.

Kada si počinjala, govorila si da je inovativnost istodobno bila prednost i problem jer nisi imala puno primjera ni nekoga koga možeš pitati za savjet. Što ti je bilo najteže naučiti potpuno sama?

– Ništa mi zapravo nije bilo problem naučiti – bilo mi je uzbudljivo usvajati nova znanja i savladavati nove vještine. Puno mi je teže bilo ono što nisam ni znala da ne znam. Misliš da si sve napravio kako treba, a onda sasvim slučajno otkriješ da ti nešto nedostaje ili da postoji još neko pravilo za koje nisi ni znao. I tako u jednom danu saznaš da ti fale još tri stvari.

A onda su tu i početničke zablude. Imaš nešto čega na tržištu nema, uvjerena si da mu baš to treba, platiš sve analize, dizajn, fotografe i modele, glumiš veliki, ozbiljni brend i zamišljaš kako će webshop napokon otići live i sustav pasti od količine narudžbi. I onda se to, naravno, ne dogodi, haha. Ili si zadaš cilj da ćeš u prvih nekoliko mjeseci imati 10.000 pratitelja, a evo mene dvije godine poslije s njih 2.000. Mislim da bih već mogla složiti cijelu kompilaciju svojih naivnih početničkih maštarija.

Formulacije razvijaš sama, dok se proizvodnja odvija u laboratoriju. Koliko je pokušaja, pogrešaka i proizvoda kojima nisi bila zadovoljna prethodilo verziji za koju si rekla: to je to?

– Baš puno! Nažalost, tada nisam vodila evidenciju jer sam bila usredotočena samo na to da dođem do prave formulacije, ali govorimo o desecima pokušaja. Sve što ne bi uspjelo ili čime ne bih bila zadovoljna nervozno bi letjelo u smeće. Nisam baš imala puno strpljenja za neuspjele verzije, iako su me upravo one na kraju dovele do one za koju sam mogla reći: to je to.

Dolaziš iz struke u kojoj su znanje, formulacija i sastojci vrlo važni, a onda si se našla u beauty industriji u kojoj su jednako važni ambalaža, komunikacija, društvene mreže i marketing. Koji ti je od ta dva svijeta prirodniji?

– Uvijek sam zamišljala da želim biti zatvorena u laboratoriju i samo raditi, a u stvarnosti se puno više bavim ovim društvenim dijelom posla. Moguće je da mi upravo ta kombinacija i dinamika najbolje odgovaraju, imam mir i fokus kada mi je to potrebno, ali i dovoljno prostora za komunikaciju, pričanje i druženje. Na kraju se pokazalo da mi zapravo odgovaraju oba svijeta, samo svaki u svojoj mjeri.

Koliko je teško graditi posao oko teme o kojoj dio kupaca još uvijek nerado govori? Moraš li kao osnivačica Pétala prvo educirati kupca, a tek onda mu prodati proizvod?

– Stvarno ne znam što „trebam”, nikako da pronađem te upute što se točno radi kada lansiraš brend, pogotovo brend intimne njege. Od početka radim i stvaram prvenstveno po vlastitom osjećaju, a ne prema trendovima i savjetima.

U posljednje vrijeme osjećam da edukacija, na način na koji sam je dosad provodila, više nije moj glavni put. Nekako se vraćam na sam početak Pétala, kako i na kutijicama piše „prijateljica žena”.

Voljela bih izgraditi upravo takvu razinu bliskosti i povjerenja s postojećim i budućim kupcima da ne moram svom snagom objašnjavati svaki sastojak, dokazivati autoritet i iznositi suhoparne činjenice. Voljela bih da na društvenim mrežama ima mjesta i za lagane ženske teme, opuštanje i uživanje, a da osoba s druge strane istodobno može s punim povjerenjem naručiti moj proizvod, znajući da je kvalitetan i da je to nešto što bih bez razmišljanja preporučila svojoj prijateljici na kavi, bez cijelog elaborata o njemu.

Pokretanje kozmetičkog brenda podrazumijeva razvoj formulacija, proizvodnju, testiranja, ambalažu i marketing prije nego što znaš kako će tržište reagirati. Koliko ti je bilo teško financijski riskirati i ulagati u nešto za što nisi mogla znati hoće li uspjeti?

– Kao što sam već spomenula, dosta sam luckasto i optimistično zamišljala cijelu priču, tako da u početku zapravo nisam ni osjećala neki veliki strah. I sva sreća da je bilo tako, jer da sam tada realno sagledala koliko svega treba uložiti prije nego što uopće znaš kako će tržište reagirati, možda se nikada ne bih ni odvažila pokrenuti Pétal. Ponekad je ta početnička naivnost zapravo jako korisna.

Što za tebe danas znači financijska sigurnost otkad vodiš vlastiti posao? Jesi li postala opreznija s novcem ili hrabrija kada treba investirati u nešto u što vjeruješ?

– Jako volim ovaj svoj projekt pa ulaganje u njega uopće ne doživljavam kao ulaganje u nešto odvojeno od sebe. Više ga osjećam kao ulaganje u sebe, a ponekad čak i u nešto veće od sebe. Ovdje sam stvarno išla all in – financijski, mentalno, emotivno, ma na svaki način koji postoji.

To je ujedno i korijen Pétala. Znam koliko smo odricanja i suprug i ja prošli da bih ga mogla stvoriti i upravo zato danas imam osjećaj da može biti razdoblja stagnacije, može biti rasta, ali natrag više nema.

Na čemu u Pétalu nikada ne bi štedjela? A na što privatno uvijek trošiš bez grižnje savjesti?

– Pétal je prilično rastrošan, prvo sklapa dogovore, a onda pita za cijenu.

Privatno trošim na kvalitetnu hranu i vino. Zapravo, ponekad bi mi bilo jeftinije otići jesti u restoran nego kupiti namirnice za ručak.

Pétal si pokretala u razdoblju u kojem si gradila i obiteljski život, a jedan od razloga odlaska iz enologije bila je upravo želja za drukčijim životnim ritmom. Je li ti vlastiti posao na kraju donio veću slobodu ili samo drukčiju vrstu odgovornosti?

– Neusporedivo veću slobodu. Da, s njom dolazi i puno veća odgovornost, ali danas više ne mogu ni zamisliti povratak na klasični posao od osam do četiri.

Kada pokreneš brend iz vrlo osobne ideje, postoji li opasnost da posao postane toliko dio tebe da više nema jasne granice između Petre i Pétala?

– Izgleda da sam onda u opasnoj situaciji, a da toga uopće nisam svjesna. Meni je to jednostavno normalan život u kojem nekad vlada manji, a nekad veći kaos.

Pétal je krenuo s dva proizvoda, Rebloom Foam i Rebloom Lady. Kada razmišljaš o rastu, koliko ti je važno širiti asortiman, a koliko ne upasti u zamku stvaranja novih proizvoda samo zato što tržište stalno traži nešto novo?

– Tržište je dosta zafrkano, ali kako ne igram baš po njegovim pravilima, tako ne dopuštam ni da mi stvara prevelik pritisak. Na novim proizvodima radim gotovo uvijek, ali od većine na kraju odustanem. Moram se baš dobro zaljubiti u neki proizvod, a ako me ta zaljubljenost drži i nakon tri dana, šaljem ga na analize i krećem prema proizvodnji. Od većine ipak odustanem već nakon prve neprospavane noći.

Što bi za tebe značilo da je Pétal uspio – veličina poslovanja i prodaja ili trenutak u kojem intimna njega ženama postane jednako normalna tema kao njega lica?

– Ne maštam o Pétalu kao o tvornici koja štanca tisuće proizvoda. Za mene bi najveći uspjeh bio da pjenica postane proizvod koji će u domovima s mladim curama koje ulaze u pubertet prirodno otvoriti temu ženskog intimnog zdravlja.

Gdje vidiš sebe i Pétal za deset godina?

– Pijem kavu, slušam glasno glazbu i pakiram svoje narudžbe. Društvene mreže i mailove pak odrađuju oni kojima je to gušt.