Grad anđela spava: ‘Ovih dana potpuno je neprepoznatljiv‘

Vozim se autocestom kojom inače idem na posao, a ovih dana svako jutro oko osam ujutro idem kod obitelji koja me velikodušno pozvala čuvati njihovog sina. Autocesta je prazna što je za Los Angeles itekako neobično, a meni se čini kao da ću svaki čas vidjeti mamu i sestre u autu na putu za nedjeljni ručak u Karlovac. Od kada je Covid-19 došao u Los Angeles, mjesta koja su inače potpuno prepravljena ljudima su odjednom tiha i pusta. Od kada smo saznali u trećem mjesecu da više nećemo raditi i da bi svi trebali ostati kod kuće, osjećam prazninu i melankoliju u zraku.

Čujem se s prijateljicom svaki dan i svaki dan razgovaramo o istome: “kada ćemo se moći vidjeti?’ ili “jedva čekam kad ću moći otići na plažu, otići raditi, ići na audicije, plesati..." Moje prijateljice plesačice zatvorene su u svojim stanovima i plešu uz online tečaj, glumice nemaju nikakve projekte ni audicije jer je sve otkazano. Baš je sve jednostavno - stalo. Prije par dana sam otišla do restorana u kojem radim i razgovarala s dečkom koji je odrastao u Beverly Hillsu. Dok smo gledali puste ulice grada, priznao je da nikada u životu nije vidio da bi Il Pastaio, vrlo poznati talijanski restoran, bio zatvoren.

Naravno, život nije potpuno stao. Jednom dnevno prošećemo kako bismo udahnuli svježi zrak, ali se zaobilazimo na cesti kako bismo izbjegli kontakt. Toaletnog papira i dalje nikada nema, a dok stojimo u redu za dućan pridržavamo se upute i držimo dva metra razmaka od drugih. Život možda ide dalje, ali sve izgleda drugačije. Usporeno je, kao da nešto čekamo. Što je zapravo i istina - čekamo kad će ponovno sve biti normalno. Odjednom mi nedostaje otići do autopraonice ili u poštu. Nedostaju mi audicije i nervoza prije izlaska pred kameru. Nedostaje mi odlazak na posao svakog jutra i susretanje "Beverly Hills mama". Nedostaje mi Ace Hotel Downtown, da se ispružim na ležaljci na krovu i uživam u suncu i koktelu. Nedostaje mi čak i traženje parkirnog mjesta po 45 minuta jer svi dođemo kući u isto vrijeme. Nedostaju mi prijatelji i prijateljice, večeri s obitelji, izlasci vikendom.

Los Angeles je divan, magičan grad. Svako mjesto ima nešto drugačije za ponuditi, svaka ulica ima jedinstven "feel" i svi su većinom nasmijani. Od kad sam 2018. stigla u LA, čini mi se da su ovdje ljudi uvijek sretni - možda zbog sunca, palmi, plaža, ritma života koji je drugačiji od bilo kojeg mjesta u Americi. Danas je grad anđela doslovno prazan, miran, tih i kao takav svima nama potpuno nov. Svi polako prihvaćamo izolaciju, upoznajemo je, jer znamo da spašava živote. Ipak, svaki se dan budimo s nadom da smo jedan dan bliži normalnom životu. Nadam se da tako čine svi ostali u svijetu, osobito oni u mojem Zagrebu. Dok sve ne prođe, uživajmo u izolaciji, nadajmo se boljem svijetu, poštovanju prema ljudima i planetu, a grad anđela će uvijek biti tu, spreman ponovno otvoriti vrata i dočekati nas sunčan, topao i jedinstven.