Ivan Zovko: "Drukčije gledaš na novac kada plaće i dobavljači ovise o tvom apetitu za rizik"

Sve je počelo s Tarom, psom za kojeg je Ivan Zovko želio pronaći kvalitetniju prehranu. Kada nije pronašao ono što je tražio, počeo je kuhati sam. Ubrzo su prijatelji i susjedi poželjeli istu hranu za svoje pse, a iz kućne kuhinje postupno je nastao Pas Kitchen, brend svježe kuhane hrane za pse koji je, prema Ivanovim riječima, dosad isprobalo više od deset tisuća četveronožnih kupaca.

Prije nego što je zamijenio računalo kuhačom, Ivan je radio na razvoju proizvoda i rastu tehnoloških startupa, među ostalim i u Londonu. Danas mu upravo to iskustvo pomaže u vođenju posla koji je započeo noćnim kuhanjem i dostavama po Zagrebu, a nakon pet godina online poslovanja dobio je i svoju prvu fizičku trgovinu. Razgovarali smo o poduzetničkim počecima, ulaganju, odgovornosti i lekcijama koje je naučio gradeći nešto potpuno svoje.

Prije Pas Kitchena radili ste na razvoju tehnoloških startupa, a zatim se posvetili kuhanju hrane za pse. Kako danas gledate na taj profesionalni zaokret?

- Priznajem, izgleda nepovezano. Međutim, u karijeri sam uvijek razmišljao o problemu koji treba riješiti. Bilo da je to kako ljudima olakšati komunikaciju lokacije u startupu u Londonu ili kako sačuvati zdravlje pasa. Bitno je imati jasan cilj što želiš postići.

Pas Kitchen nastao je iz želje da svom psu osigurate kvalitetniju prehranu. Kada ste shvatili da bi ta ideja mogla prerasti u posao?

- Sve je krenulo od želje da moj pas jede pravu hranu i ostane zdrav. Kad su me prijatelji, susjedi i prijatelji prijatelja počeli pitati kada ide nova runda kuhanja Tari i mogu li ubaciti koju vrećicu ekstra za njihova psa, shvatio sam da imam rješenje za jasan problem. Počeo sam kuhati više nego što je Tara mogla pojesti, a ljestvica je bila postavljena vrlo visoko. Tako je sve krenulo.

Koliko vam je iskustvo rada u startupima pomoglo pri pokretanju vlastitog brenda?

- Jako puno. Kroz rad sa startupima shvatio sam da je kvalitetan proizvod najbitniji. Ako nemaš snažan i jasno definiran problem te proizvod koji ga izravno rješava, bit će ti izazovno pokrenuti poslovanje. Zato sam u Pas Kitchenu krenuo od proizvoda: s veterinarima nutricionistima istraživali smo najbolji način pripreme hrane, odabir namirnica i njihove omjere. Tek kad smo imali formulu koja zadovoljava nutritivne uvjete, odlučio sam komercijalno krenuti.

Kada ste počinjali, svježe kuhana hrana za pse bila je gotovo nepoznata kategorija na domaćem tržištu. Je li bilo teže predstaviti proizvod ili promijeniti navike kupaca?

- Kvalitetan proizvod sam komunicira svoju funkciju. Naravno, nije dovoljno napraviti najbolji proizvod, treba pronaći balans između pristupačnosti i kvalitete da bi poslovanje bilo održivo. Kad su ljudi vidjeli da je pas kuhanom hranom postao bolja verzija sebe, nije bilo teško objasniti zašto je kuhana klopa bolja za psa, ali i za njih same.

Od prvih narudžbi prijatelja do više od deset tisuća pasa koji su probali Pas Kitchen – sjećate li se trenutka kada ste shvatili da posao zaista uspijeva?

- Dok bih u noćnim satima sjeckao mrkvu i miješao meso, često bih govorio: „Daj zamisli da ovo uspije.” Nekoliko godina kasnije shvatio sam da više ne prepoznajem ime svakog psa niti vlasnika koji dolazi po paket klope. Tada sam znao da smo prerasli fazu „kupit ćemo nešto klope da te podržimo” i da ovo zbilja funkcionira. Iako, iskreno, osjećaj propitkivanja funkcioniraju li stvari nikada potpuno ne nestane.

U početku ste sami kuhali, pakirali i dostavljali hranu po Zagrebu. Kako danas pamtite to razdoblje?

- Kuhanje i razvoženje po Zagrebu definitivno je bilo izazovno. Kuhao bih do kasno u noć, a ujutro ustajao da klopa stigne do njuški i da budem na raspolaganju kupcima. Zatim bih sjeo na bicikl, skoknuo na plac po meso i povrće pa sjeo za računalo i nastavio raditi na razvoju brenda i webshopa. Kasno navečer, kad se kuhinja oslobodi, zamijenio bih košulju za pregaču, miš za kuhaču i bacio se na novo kuhanje. Doduše, mislim da se po podočnjacima to izvana itekako vidjelo.

Pokretali ste posao u industriji u kojoj niste imali prethodnog iskustva. Koliko ste toga morali naučiti metodom pokušaja i pogreške?

- Većinu. Nisam imao iskustva u proizvodnji hrane, zapravo nisam imao iskustva u proizvodnji uopće. Često bih u usputnom razgovoru saznao da za neki proces postoji alat koji točno odgovara našoj potrebi ili da je stroj koji koristimo zapravo namijenjen vinarskoj ili slastičarskoj industriji. No to je očekivan i, vjerujem, neizbježan proces za male poduzetnike koji pokreću posao u kojem nemaju iskustva.

Nakon pet godina online poslovanja otvorili ste i prvu fizičku trgovinu. Što vam je donio taj korak?

- Od početka poslovanja htio sam biti izravno povezan s klijentima. Poslovanje smo postavili tako da imamo puno detalja o svakom psu i navikama njegova vlasnika, što nam je iznimno bitno za razumijevanje njihovih potreba i problema. Mislim da smo jedan od rijetkih proizvođača hrane za pse koji zna imena svih svojih kupaca i njihovih dvonožnih batlera. Taj odnos ne prepuštamo vanjskim trgovcima. S Dućančićem smo se htjeli dodatno približiti psima i vlasnicima te im omogućiti da proizvod isprobaju, opipaju i dožive na novi način.

Koliko su povratne informacije kupaca utjecale na razvoj Pas Kitchena?

- Odnos s klijentom prepoznali smo kao temelj Pas Kitchena. Proizvod s početka gotovo je neprepoznatljiv u odnosu na današnji. Sastav i namirnice ostali su pažljivo birani i namijenjeni ljudima, ali smo promijenili mnogo toga drugog: pakiranje, proizvodni proces, obradu namirnica, i to većinom nakon razgovora s klijentima. Primjerice, neki manji psi teže su prožvakali mrkvu ribanu na trakice, pa smo povrće počeli rezati na kockice.

Proizvodnja hrane zahtijeva velika početna ulaganja. Koliko je bilo teško donositi financijske odluke dok još niste znali kolika će biti potražnja?

- Proizvodnja je kapitalno intenzivna i zahtjevna za pokretanje. Ispravno usmjeriti novac i vrijeme možda je najveći izazov na početku. Razvoj Pas Kitchena prati potražnju: kad lonac u kojem kuhamo postane premalen, zamijenimo ga većim. No bilo je puno vaganja svakog eura, i kune, te kalkuliranja u neprospavanim noćima trebamo li zaista električnu miješalicu ili možemo kupiti malo veće kuhače.

Kako se vaš odnos prema novcu i financijskom riziku promijenio otkako vodite vlastitu tvrtku?

- Prvih nekoliko godina, a uvijek je to duže nego što planiraš, svaku kovanicu okreneš puno puta i razmisliš što će napraviti najveću razliku i približiti te financijskoj održivosti. Drukčije gledaš na novac kada plaće i dobavljači ovise o tvom apetitu za rizik. Istovremeno, poslovanje ne možeš pokrenuti bez rizika. Izazov je, kao i u svemu, pronaći pravi omjer.

Postoji li nešto na čemu u Pas Kitchenu nikada ne štedite?

- Na kvaliteti namirnica i procesima koji hranu čine sigurnom. Često ne stigneš sve pa neke stvari ubrzaš, tko je pratio naš Instagram zna koliko sam pravopisnih pogrešaka znao napraviti u objavi. No oko nekih stvari nema prečaca: biramo samo sastojke namijenjene ljudskoj prehrani i pazimo da je hrana ispravno pripremljena i sigurna za njuške. Tu nikad ne štedimo. Kao ni na čokoladnim napolitankama u kuhinji, ali to je druga priča.

U startup svijetu rast se često smatra glavnim mjerilom uspjeha. Mora li uspješan posao nužno postajati sve veći?

- Ne mora. To je ljepota poduzetništva – dopušta ti da sam definiraš što je uspjeh. Nama je cilj približiti zdravu prehranu što većem broju njuški i zato želimo rasti. No uspjeh je i pronaći zadovoljstvo u onome što si ostvario te znati prepoznati kada ti je dosta.

Uspijevate li odvojiti privatni život od posla ili je Pas Kitchen uvijek negdje u vašim mislima?

- Ne postoji jasna granica. Ako si vlasnik i glavna odgovorna osoba, ti si posao. Posao se razvija tempom i u smjeru koji ti pokažeš. Ako usporiš ili izgubiš fokus, poslovanje će usporiti i izgubiti smjer. To je dio paketa koji prihvatiš kad započneš poslovanje. Širenjem tima dobivaš razmišljanja do kojih sam ne bi nužno došao i mogućnosti koje nemaš kao pojedinac. No na kraju dana odgovoran si i za posao ljudi s kojima radiš. Zato je posao uvijek negdje u pozadini.

Što vam je poduzetništvo donijelo, a čega ste se zbog njega morali odreći?

Slobodu da radim ono što smatram ispravnim i onako kako smatram ispravnim. Ne postoje pogodnosti bez odgovornosti. Raditi nešto što te veseli znači da nemaš mnogo trenutaka bez razmišljanja o poslu, čak i kad nisi na poslu. Uostalom, najbolje ideje i rješenja gotovo nikad ne dođu ispred računala, nego u šetnji psa, u razgovoru ili u aktivnostima nevezanim uz posao.

Kada ste pokretali Pas Kitchen, jeste li imali konkretnu predodžbu uspjeha? Što za vas danas znači reći da ste uspjeli?

- Nije postojala jedna brojka. Fokus ni danas nije na novcu; vjerujem da novac dolazi kao posljedica dobrog proizvoda i odgovornog poslovanja, a ne kao njihov razlog. Što se tiče uspjeha, vjerujem da smo uspjeli. Približili smo zdravu i nutritivno pravilnu prehranu tisućama njuški i dokazali da je drukčiji pristup prehrani pasa moguć, a poslovanje održivo. To smatram uspjehom.

Gdje vidite sebe i Pas Kitchen za deset godina?

- Nastaviti ono što smo započeli. Poduzetništvo je putovanje bez kraja i to mu daje čar. Nastavit ćemo raditi na onome zbog čega sam uopće započeo cijelu Pas Kitchen priču: sačuvati zdravlje njuški.