Kako je presuda protiv Johnnyja Deppa pokazala da ženama ‘javnost‘ nužno ne vjeruje

Glumica Amber Heard je jednom suspektnom dijelu javnosti ozloglašena. Johnny Depp izgubio je sudski proces koji je vodio protiv novine "Sun" u kojem ih je optužio da su ga namjerno oklevetali tvrdeći da je pretukao bivšu suprugu s kojom je i dalje na sudu. Tu sagu ne treba prepričavati – traje predugo i više manje znamo sve detalje ove priče. Konačna presuda se čeka. Oboje je reputacija narušena što u njihovom slučaju znači samo jedno – izostanak angažmana. Njemu potencijalno velik financijski trošak i nešto vremena u zatvoru. Ipak, Amber kao da je opet dodatno oštećena – peticija koja je uslijedila nakon te presude protiv je njezinog angažmana u filmu "Aquaman" ne samo da je bizarna već je suluda. Javnost je ovaj put zlostavlja. To je najveća peticija tog tipa u povijesti. Već ju jepotpisalo oko 1.4 milijuna ljudi! Sama glumica je poručila da nije i neće odustati od angažmana, dočim je njezin bivši muž Johnny Depp morao podnijeti ostavku i odreći se uloge Grindelwalda u filmu "Fantastic Beasts" za koju mu je honorar ipak isplaćen u cjelosti.

Što nam govori ova reakcija? Sve ono iritantno i zastrašujuće: to je da su žene uvijek aktivne sudionice zlostavljanja koje netko vrši nad njima? Da nitko nije nevin, a svakako ne žena udana za moćnika? Žena apriorno laže? Govori i još užasnije stvari: ljudi se ne žele odreći svog heroja, filmskog junaka. Ne zanima ih on privatno, on samo fikcionalno mora nastaviti postajati kako bi se njihova nužno infantilna identifikacija mogla nastaviti. Nepovjerenje i gnjev spram ove glumice poručuje nam da smo i dalje na početku. Na početku ideje o ravnopravnosti, na početku feminističke borbe čiji aspekti nas pokušavaju podučiti zašto su žene ravnopravne muškarcima. Grozomorna mi je zamisao potpisnika koja želi poručiti da znaju nešto više o intimnim problemima ove obitelji, potpisnika koji žele sudjelovati u "spaljivanju vještice" koja je njihovog heroja, muškarca, njihove mokre snove stavio pod upitnik. Klasična je to priča koja se kroz povijest ponavljala – gdje se javno i privatno u takvim situacijama insinuirala ženska manipulatorska priroda. U povijesti su te žene bile optuživane za "ludilo". Čak je i jedan naš medijski moćnik svoju ženu na taj način pokušao difamirati. Mnogi su političari u svojim brakorazvodnim parnicama svoje bivše supruge optuživali za isti set ponašanja ("ona je prva krenula; provocirala me do iznemoglosti; izmišlja; želi moj novac itd..").

Valja reći da je svaka priča različita i da se njome valjano trebaju baviti organi nadležni za tu vrst problematike (sudstvo, socijalni radnici, psiholozi), ali ponajmanje mediji i "javnost" koja je često poluinformirana unatoč svim dostupnim informacijama. Ovakva vrst pokušaja medijskog linča nužno je problematična i ne govori ništa o pravdi. Istu treba zabraniti. Tu nastupa uloga medija i medijskog zakona koji bi ovakvu vrst "društvenog aktivizma" trebala onemogućiti.