Mateja Filipović: "Zašto biste živjeli tuđe snove ako imate svoje"

Kada je krajem 2018. s rođakinjom krenula na tečaj šivanja, Mateja Filipović nije mogla ni zamisliti kamo će je taj korak odvesti. Danas stoji iza modnog brenda Petit Fil, čiji su ručno izrađeni komadi pronašli svoju publiku, a jedna haljina za plažu već je godinama njegov prepoznatljiv znak. Iako je završila Fakultet prometnih znanosti i dugo radila u struci, ljubav prema modi, koju je od djetinjstva njegovala uz baku koja se bavila šivanjem, s vremenom je postala njezin poziv. U razgovoru otkriva kako je izgledalo graditi brend uz stalni posao, zašto se nije bojala ulagati i koliko je važno ostati vjeran vlastitom stilu.

Po struci ste inženjerka prometa, a danas ste potpuno posvećeni vlastitom modnom brendu. Jeste li ikada zamišljali takav profesionalni put?

- Kada si mlad, zamišljaš svašta, a zapravo i ne znaš što zaista želiš. Upis na fakultet bio je prirodan redoslijed nakon srednje škole. Iako sam odmalena voljela modu, a baka se bavila šivanjem i izradom odjeće, tada nisam razmišljala o studiju dizajna, premda me jako privlačio. Život me odveo u drugom smjeru, ali sam usput otkrila svoj talent. Danas vidim da je svaki korak imao razlog i povezao se u jednu priču. Bez svega toga ni ja ne bih bila ovakva, a vjerojatno ni priča mojeg brenda ne bi izgledala ovako.

Petit Fil nastao je gotovo slučajno, nakon tečaja šivanja. Kada ste shvatili da hobi može postati ozbiljan posao?

- Na tečaj šivanja krenula sam sasvim slučajno s rođakinjom, koja me zapravo nagovorila. Bio je kraj 2018. godine i nisam imala ni Instagram profil. Prijateljice su mi govorile: „Kada ovako lijepo radiš haljine, zašto ih ne objaviš na Instagramu?” I tada je krenula cijela priča. Od početka sam znala da, ako ću nešto raditi, želim to raditi ozbiljno. Uz pomoć kolegice koja je završila grafički dizajn napravila sam logotip, otvorila stranicu za ručno izrađenu odjeću i počela objavljivati fotografije haljina, odmah uz profesionalna fotografiranja. Vizualni identitet uvijek mi je bio jako važan. Nisam imala novca za sve što sam zamislila, ali išlo je malo-pomalo, iz vlastite želje.

Nakon tečaja završili ste i školu mode i dizajna Callegari. Koliko vam je važno stalno usavršavanje?

- Jako mi je važno obrazovanje jer sam tip osobe koja misli da škole nikada dosta. Svaki dan učimo nešto novo. I sama učim kada krenem izrađivati nešto što sam zamislila, a ne znam kako to izvesti. Onda uz dosadašnje znanje pronađem način. Nadogradnja znanja jako je važna jer uvijek postoji netko tko zna više i od koga možemo nešto naučiti.

Godinama ste paralelno radili u struci i gradili Petit Fil. Koliko vam je sigurnost stalnog posla pomogla u razvoju brenda?

- Siguran posao davao mi je financijsku sigurnost, ali me nikada nije u potpunosti ispunjavao. Imala sam dobar balans između posla u struci i vlastitog posla. Nakon napornog dana rad na brendu bio mi je odmor, a novcem koji sam zarađivala u struci mogla sam više ulagati. Takav je život zahtijevao dosta privatnog odricanja, ali na to i dalje gledam pozitivno. Uvijek kažem da je za nešto više potrebno dosta žrtve.

Koliko je teško bilo napustiti siguran posao i potpuno se posvetiti modi?

- Bilo je teško u financijskom smislu, ali dobila sam mnogo više vremena za vlastiti posao, što mi je otvorilo nove vidike. Jako je teško uspjeti samostalno, bez financijske podrške, ali može se. Smatram da treba riskirati i pokrenuti inicijativu za ono o čemu sanjamo. Svaki put kada sam se žrtvovala i dala svaki atom snage i vizije, svemir mi je vratio dvostruko. Ako ne pokušate, ne možete znati. Zašto biste živjeli tuđe snove ako imate svoje?

Je li vam bilo frustrirajuće graditi brend kojem niste mogli posvetiti baš svaki trenutak?

- Često bih usred radnog vremena na poslu u struci pomislila: „Pa što sam sve za ovo vrijeme mogla napraviti za vlastiti posao?” Ali ne bih ništa mijenjala. Financije su neophodne i primarne. Ponekad je potrebno raditi i dva posla da bismo došli do krajnjeg cilja. Sve to ima svoje čari.

Petit Fil od početka je rastao na Instagramu. Koliko su vam društvene mreže pomogle da dođete do kupaca?

- Instagram mi je pomogao kao marketinška platforma za brend. Danas na njega gledam gotovo kao na web-stranicu jer ga nikada nisam koristila u privatne svrhe. Moj prvi Instagram profil bio je poslovni. Do prvih kupaca, ali i velikog dijela onih koji su sa mnom i danas, došla sam upravo putem Instagrama. Danas su nam dostupne brojne marketinške platforme i mislim da bi ih svatko trebao iskoristiti na najbolji mogući način.

Kako uspijevate ostati prepoznatljivi u modi, a da ne slijedite ono što trenutačno rade svi ostali?

- Nikada nisam pratila što drugi rade. Možda će zvučati čudno, ali nemam nijednu modnu aplikaciju na mobitelu. Sve što radim nastalo je iz mojeg osobnog stila. Počela sam izrađivati odjeću koju bih sama nosila.

U većini slučajeva ono što skiciram na kraju ne ispadne onako kako sam zamislila, nego još bolje. Kada se posvetite stvaranju, mnogo toga dodate ili oduzmete. Tek kada materijal počne dobivati formu, vidite koliko umjetnosti možete napraviti. Neke stvari koje sam izradila ne znam ni ponoviti. Unikatne su i, čak kada se ponavljaju, nikada nisu potpuno iste jer su ručno izrađene. Mislim da me upravo dosljednost sebi dovela tu gdje sam danas.

Važno vam je stvarati odjeću koja se nosi godinama. Kako se takva filozofija uklapa u industriju stalnih trendova?

- Unikatnost znači biti poseban i drugačiji. Svi su „noviteti” zapravo već viđeni jer se moda stalno ponavlja i vraća. Jedno je imati stil i svoj đir, a drugo pratiti trendove. Vječni, unikatni komadi mogu se nositi godinama i postati nasljeđe.

Jedna haljina za plažu već je godinama vaš najprepoznatljiviji model. Jeste li očekivali da će upravo ona toliko obilježiti Petit Fil?

- Taj proizvod se stalno ponavlja. Sretna sam što taj model iz godine u godinu sve više zanima publiku i što potražnja stalno raste. Često sam čula: „Pa zar ta haljina nije više isfurana, kada ćeš smisliti nešto novo?” Ali upravo je ta haljina dovela moj brend do mjesta na kojem je danas, i financijski i po prepoznatljivosti. Ona je pokretač svega ostalog. Ponavlja se već sedam godina, uz nove, slične modele i male preinake. Sretna sam što sam osmislila proizvod koji se sviđa tolikom broju žena.

Kako ste naučili odrediti cijenu vlastitog rada? Je li vam u početku bilo teško naplatiti vrijeme i trud koji stoje iza svakog komada?

- Jest, u početku je bilo prilično teško. Ali kako je vrijeme prolazilo i kako sam sve više radila i ulagala, počela sam više cijeniti sve uloženo. Proizvod nije dovoljno samo napraviti. Treba ga prodati, reklamirati i ulagati u svaki aspekt poslovanja. Uvijek se šalim da mi je na kraju još najlakše napraviti ga, a sve popratno ima svoju cijenu.

Razmišljate li danas više o zaradi ili o tome koliko ponovno možete uložiti u Petit Fil?

- Uvijek više razmišljam o ulaganju. Iz vlastitog iskustva mogu reći: bez ulaganja nema ničega. Ne možeš očekivati zaradu ako nisi spreman ulagati. Kada radiš nešto svoje, moraš vjerovati u sebe i toliko voljeti to što radiš da si spreman odreći se nekih stvari i ulagati koliko god možeš. Iz iskustva mogu reći da se sve vrati, možda ne na početku, ali s vremenom. Ulaganje je ključno. Ljudi često odustanu jer nemaju dovoljno strasti prema onome što rade. Strast je pokretač.

Kako je iskustvo u Milanu utjecalo na vaše ambicije? Razmišljate li sve više o međunarodnom tržištu?

Kada vidiš sve na većoj razini i u takvoj se priči osjećaš kao kod kuće, to zaista otvori apetite. Ali proces je ključan. Drago mi je što sam krenula malim koracima i što mi oni s vremenom nisu postali teži, nego veći i lakši. Kada radiš nešto što voliš i pratiš proces od samog početka, nema ljepšeg osjećaja i nagrade. To su prave emocije.

Kako zamišljate daljnji rast Petit Fila? Želite li veće tržište ili vam je važnije zadržati kontrolu nad svakim detaljem?

- Rast mi je važan u svakom smislu. Danas gledam svoju logistiku, koju činimo ja i moji ukućani, i sretna sam što svi daju doprinos, vide moj trud i podržavaju me. Petit Fil postao je važan i njima jer vide da rastem i da priča svakim danom postaje sve ozbiljnija.

Voljela bih doći do još većeg tržišta, ali onoliko koliko mogu sve pratiti. Ako bi posao prerastao ono što mogu kontrolirati, izgubio bi se smisao mojeg brenda. Važni su mi kvaliteta i zadovoljstvo kupaca.

Kada biste danas mogli razgovarati s Matejom koja je tek krenula na tečaj šivanja, što mislite da bi je najviše iznenadilo?

- Bila bi ponosna. Svašta je sanjala, ali ovo sigurno ne. Da iskreno, svim srcem radi ono što voli, da ljudi to zaista prepoznaju i cijene. Upravo bih ovakav put ponovno izabrala jer svaki trenutak i svaki rast imaju svoje čari.