Petra Bagarić: "Red ispred Rollin'a bio mi je potpuno nestvaran"

Kada su se ispred Rollin’a već pri otvaranju stvorili redovi, Petra Bagarić shvatila je da je ideja koju je mjesecima razvijala postala nešto stvarno. No iza popularnih rolica i vizualno privlačnog brenda krije se mnogo više od onoga što kupci vide tijekom vikenda. Tu su sati pripreme, organizacija proizvodnje, nabava, troškovi i odluke koje mlada poduzetnica mora svakodnevno donositi.

Petra ima 24 godine, studira poslovne komunikacije, radila je u marketingu, a slastičarsko znanje usavršavala je na École Ducasse. Prije Rollin’a pokrenula je Mon Chéri, svoj prvi poduzetnički projekt, kroz koji je naučila da dobar proizvod nije dovoljan ako iza njega ne stoji dobro osmišljen posao. Danas spaja kreativnost i poslovnu disciplinu, svjesna da uspjeh donosi i odgovornost. Razgovarali smo o poduzetništvu u dvadesetima, financijskim lekcijama, pritisku očekivanja i planovima koji tek dolaze.

Studirate poslovne komunikacije, radili ste u marketingu, usavršavali slastičarstvo na École Ducasse, a iza vas su već dva projekta. Što povezuje sve te naizgled različite interese?

- Zajednička nit svega toga su kreativnost i potreba da stalno nešto stvaram. Nikad nisam bila osoba koja se vidi samo u jednoj stvari i mislim da se to baš vidi iz mog puta. Radila sam u marketingu, paralelno se bavila slasticama, otišla na École Ducasse, a danas studiram poslovne komunikacije i imam Rollin’. Na papiru možda djeluje kao da su to potpuno različite stvari, ali meni se zapravo jako lijepo nadovezuju jedna na drugu. Marketing mi danas jako pomaže u vođenju brenda, slastičarstvo u samom proizvodu, a poslovne komunikacije u svemu što želim dalje graditi.

Jeste li oduvijek znali da želite stvoriti nešto svoje ili se poduzetnička ambicija razvijala kroz slastičarstvo?

- Mislim da je ta potreba uvijek bila tu. Mon Chéri sam pokrenula jako mlada i zapravo nisam ni razmišljala o tome kao o poduzetništvu, jednostavno sam htjela raditi nešto svoje. Tek kasnije sam shvatila koliko me zapravo veseli cijeli proces – od same ideje i proizvoda do imena, vizualnog identiteta, društvenih mreža i na kraju toga da nešto što je bilo samo u tvojoj glavi postane stvaran posao.

Mon Chéri bio je Vaš prvi ozbiljniji projekt. Koju ste najvažniju lekciju iz tog iskustva prenijeli u Rollin’?

- Definitivno sam kroz Mon Chéri naučila koliko je proizvod samo jedan dio cijele priče. Možeš imati najbolji proizvod, ali moraš znati kako ga prezentirati, kako komunicirati s kupcima, organizirati narudžbe, izračunati cijene i zapravo napraviti posao koji dugoročno ima smisla. Mon Chéri mi je bio neka vrsta prve škole poduzetništva i sigurno bih puno više griješila s Rollin’om da prije njega nisam prošla sve te male lekcije.

S jedne strane imate kreativno i slastičarsko iskustvo, a s druge znanje iz marketinga i poslovnih komunikacija. Osjećate li se danas više kao kreativka ili poduzetnica?

- Kreativka koja je putem morala naučiti biti poduzetnica. Mislim da mi je kreativni dio i dalje najprirodniji – osmisliti novi okus, kampanju, suradnju, vizual ili neku novu ideju. Ali onda dođu tablice, troškovi, nabava, računi, zaposlenici i sve ostalo što ide uz posao, pa jako brzo moraš uključiti i tu drugu stranu.

Rollin’ je otvoren samo petkom, subotom i nedjeljom, i to do rasprodaje. Zašto ste odabrali takav poslovni model?

- Od početka nisam htjela da Rollin’ bude klasična pekara koja mora imati punu vitrinu od jutra do večeri. Trenutačno nemamo veliku proizvodnju niti mogućnost beskonačnih količina jer je svaka rolica ručno rađena. Zato smo se odlučili za petak, subotu i nedjelju od 10 sati do rasprodaje. Ostatak tjedna koristimo za proizvodnju, pripremu novih okusa, suradnje i sve ono što se ne vidi kada kupac dođe po rolicu. A iskreno, sviđa mi se i ideja da se ljudi malo zažele Rollin’a iz vikenda u vikend.

Što se događa iza zatvorenih vrata Rollin’a tijekom ostatka tjedna?

- Puno više nego što sam i ja zamišljala prije otvaranja. Dok su vrata zatvorena, nama zapravo počinje drugi dio posla – nabava, proizvodnja, priprema tijesta i punjenja, slaganje rasporeda, dogovaranje suradnji, administracija, društvene mreže, odgovaranje na poruke, smišljanje novih okusa… Trenutačno praktički nema dana u tjednu kada se nešto vezano uz Rollin’ ne radi. Ta tri dana samo su dio koji kupci vide.

Koliko Vam je iskustvo iz marketinga pomoglo u stvaranju prepoznatljivog identiteta Rollin’a?

- Jako puno. Mislim da je to jedna od najvećih prednosti koje sam imala pri pokretanju Rollin’a. Godinama sam radila društvene mreže i sadržaj za druge brendove pa sam naučila gledati brend puno šire od samog proizvoda. Od početka mi je bilo važno da Rollin’ ima svoj ton komunikacije, vizual, energiju i da ljudi čim vide neki sadržaj znaju da je naš. Naravno, puno je lakše smišljati marketing za tuđi brend nego za vlastiti jer ovdje sve shvatiš deset puta osobnije.

Već na otvaranju ispred Rollin’a stvorili su se redovi. Jeste li očekivali takav interes i kako ste se osjećali kada ste ih prvi put vidjeli?

- Nadala sam se da će ljudi dobro reagirati jer smo prije otvaranja stvarno puno radili na komunikaciji, ali kada sam prvi put vidjela red ispred Rollin’a, bilo mi je potpuno nestvarno. Mislim da u tom trenutku nisam ni stigla procesuirati što se događa jer smo samo radili i pokušavali što prije poslužiti sve ljude. Tek kasnije mi je došlo do glave da su svi ti ljudi stvarno došli probati nešto što smo mi napravili. To mi je definitivno jedan od najdražih trenutaka od otvaranja.

Stvara li tako uspješan početak pritisak da svaki sljedeći vikend morate ponuditi nešto novo i još atraktivnije?

- Da, sigurno postoji taj pritisak, pogotovo zato što sam i sama osoba koja stalno želi nešto novo. Ali pokušavam se podsjetiti da ne mora svaki vikend biti veći i luđi od prethodnog. Želim da ljudi dolaze prvenstveno zato što im je proizvod stvarno dobar, a ne samo zato što svaki tjedan moramo napraviti novi viralni okus. Limited edition okusi i suradnje su super i jako ih volim, ali Classic rolica će mi uvijek biti baza svega.

Koliko Vam je pokretanje vlastitog posla promijenilo pogled na novac i troškove koje kupci najčešće ne vide?

- Potpuno. Kad pokreneš svoj posao, shvatiš koliko koštaju stvari koje kao kupac nikad ne primjećuješ. Nisu to samo brašno, maslac i najam prostora. Tu su ambalaža, knjigovodstvo, doprinosi, servisi, dostave, održavanje opreme, sitnice koje stalno nedostaju i još sto drugih troškova koji se pojedinačno možda ne čine velikima, ali na kraju mjeseca itekako jesu. Definitivno danas potpuno drukčije gledam i cijene proizvoda drugih malih biznisa.

Jeste li morali odustati od neke kreativne ideje jer poslovno ili proizvodno jednostavno nije bila održiva?

- Mislim da mi je najveća lekcija bila prihvatiti da ne mogu realizirati svaku ideju koju imam. Ja bih najradije svaki vikend imala deset novih okusa, mijenjala stvari i stalno nešto dodavala, ali to u proizvodnji jednostavno nije uvijek realno ni pametno. Nekad moraš stati i pitati se ima li nešto poslovnog smisla, koliko vremena oduzima i može li se kvalitetno napraviti u količini koja nam treba. Još uvijek učim reći sama sebi „ne” na neke ideje.

S 24 godine vodite vlastiti posao i odgovorni ste za tim. Koliko vam je bilo izazovno preuzeti ulogu osobe koja donosi odluke?

- Još uvijek mi je ponekad neobično. Pogotovo zato što sam navikla raditi u timu i volim čuti tuđe mišljenje. Ali kada je posao tvoj, na kraju netko mora donijeti konačnu odluku i preuzeti odgovornost za nju. Mislim da mi je to jedan od najvećih osobnih izazova – naučiti vjerovati svojoj procjeni i prihvatiti da neće svaka odluka biti savršena.

U vlastitom poslu svaka pogreška može imati i konkretnu financijsku cijenu. Je li vas to naučilo drukčije gledati na rizik i neuspjeh?

- Definitivno, jer pogreška odjednom ima vrlo konkretnu cijenu. Ali mislim da sam istovremeno naučila puno manje dramatizirati oko njih. U početku te svaka greška pogodi jer je sve tvoje i sve doživljavaš osobno. Sada pokušavam gledati što mogu iz toga naučiti i kako spriječiti da se ponovi. Mislim da ne možeš graditi nešto svoje, a očekivati da ćeš svaku odluku donijeti savršeno.

Kupci vide lijep prostor, popularne rolice i redove ispred lokala. Koji je najmanje glamurozan dio vođenja Rollin’a?

- Definitivno sve ono iza zatvorenih vrata. Čišćenje, nošenje kutija, nabava, slaganje skladišta, pranje suđa, papirologija, tablice, kvarovi, traženje radnika, pozivi dobavljačima i situacije u kojima ti nešto što ti hitno treba jednostavno ne dođe na vrijeme. Društvene mreže pokažu možda 10 posto onoga što vođenje ovakvog posla stvarno izgleda.

Rollin’ je tek na početku. Osjećate li pritisak da već sada morate znati koji je sljedeći veliki korak?

- Naravno da već imam sto ideja što bi moglo biti sljedeće, to mi je valjda u karakteru. Ali pokušavam se malo zaustaviti i uživati u tome što smo tek otvorili. Rollin’ je još jako mlad i mislim da bi bilo šteta odmah juriti prema sljedećoj stvari prije nego što vidimo koliko potencijala ima ovo što smo napravili. Imam neku viziju smjera u kojem bih ga voljela razvijati, ali ne želim si zadati da sve moram znati odmah.

Vidite li Rollin’ kao brend koji želite razvijati godinama ili kao jedan od mnogih projekata koje ćete tijekom karijere pokrenuti?

- Mislim da jedno ne isključuje drugo. Voljela bih da Rollin’ raste i da ga gradimo godinama jer stvarno mislim da ima puno prostora za razvoj. Ali poznavajući sebe, teško vjerujem da će Rollin’ biti jedina stvar koju ću ikada pokrenuti. Mene jako veseli sam proces stvaranja nečega od nule i sigurna sam da ću kroz život imati još ideja koje ću poželjeti pretvoriti u stvarnost. Trenutačno je ipak sav fokus na Rollin’u i baš me zanima koliko daleko možemo s njim otići.