‘Prava je privilegija biti sposoban zamijetiti sitnice koje ovaj život čine posebnim‘

Jedna od najvećih, a nerijetko i točnih predrasuda koje imamo o umjetnicima ona je da hodaju po oblacima. No što to točno znači "hodati po oblacima"? Ako to podrazumijeva maštanje, hipersenzibilnost, intuitivno djelovanje i razumijevanje okoline, onda to definitivno možemo reći i za našu sugovornicu, slikaricu i poduzetnicu Anu Marinović. Ako, pak, hodanje po oblacima ide ruku pod ruku s neodgovornošću, prokrastinacijom, iracionalnošću i naivnošću, tada Ana upravo razbija predrasude.

Njen je mozaik: malo sreće, puno rada, pozamašna količina hrabrosti, upornosti i, naravno, obilje kreativnosti rezultirali su time da magistra ekonomije danas s ponosom može reći kako živi isključivo od umjetnosti. Osim što slika, završila je i glazbenu školu u kojoj je naučila svirati klavir, a samostalno je svladala i gitaru. Njeni radovi krase domove brojnih klijenata, ali i interijer hotela Jarun u Zagrebu. Ovo ljeto imat će i prvu samostalnu izložbu u Zadru. Radovi s njenim potpisom specifični su po mnogo čemu: najčešće apstraktni, ekspresivni i trodimenzionalni, inspirirani su malim stvarima koje sačinjavaju bit i smisao života, a time i srž same umjetnosti.

Imate svoj reprezentativan stil. Kako se on razvijao?

- S obzirom na to da sam samouka slikarica i da nikad nisam pohađala tečajeve slikarstva, nitko me nije podučio tehnikama slikarstva. Kad bih imala određenu ideju, služila bih se internetom tražeći informacije o tehničkom dijelu slikanja, a ostalo je bila isključivo moja intuicija i mašta.

Što je za vas umjetnost? Kako je konzumirate, kako je procesuirate?

- Umjetnost je način izražavanja kroz talente koji su nam dani. Umjetnost ne mora biti samo slikarstvo ili glazba. Ono može biti izraženo i u kulinarstvu, pisanju, dizajnu, pa i u računovodstvu. U prijevodu, mašta može stvoriti umjetnost iz svega što nas okružuje i što na nas djeluje, a umijeće je to prenijeti u djelo, u mojem slučaju na platno. Umjetnost je u malim stvarima koje većina ljudi niti ne primjećuje. One su u svemu što nas okružuje, a prava je privilegija biti sposoban zamijetiti te sitnice koje ovaj život čine posebnim.

Što omogućava apstraktno slikarstvo, a da realističnom nije dostupno?

- Apstraktno slikarstvo omogućava apsolutnu slobodu izražavanja. U realizmu postoje strogo određena pravila i strukture i sve je onako kako doista vidimo. Primjera radi, ako konju poželim dodati ljubičastu boju, on više nije realan, slika prelazi u moju ekspresiju konja jer ga ja iznutra tako osjećam i vidim. Ako istog tog konja poželim naslikati raznim bojama, bez jasnih linija i pravila, takva slika prelazi u nešto u potpunosti moje i osobno. Tada slikam emociju, a ne konkretnu životinju, i ta emocija je apstraktna.

Volite li se igrati kontrastima ili preferirate boje koja jedna drugoj na neki način odgovaraju?

- Češće radim s bojama koje se upotpunjuju i koje prirodno idu jedna uz drugu, ali isključivo jer želim da moje slike izazivaju mir. Moje slike nisu predviđene isključivo za muzeje i izložbene prostore, već i za domove ljudi. Ako pogledamo prirodu oko sebe i boje koje ona nosi, npr. more i pijesak ili drveće u jesenjem izdanju, možemo vidjeti kako će nas plava i bež te zelena i narančasta najviše opuštati, jer nam kombinacija boja izgleda prirodno. Naravno, to ne mora biti pravilo. Ponekad sam raspoložena i za malo netipične kombinacije pa iznenadim samu sebe rozom, zelenom i plavom na istom platnu. Poanta je da stvaramo nove stvari i pomičemo vlastite granice.

Koji su vam najdraži stilski trendovi u slikarstvu, odnosno pravci, škole, razdoblja?

- Impresionizam i veličanstveni Monet sa svojim "Ljiljanima" i "Izlaskom sunca", nadrealizam i neponovljivi Dalì s nadnaravnim slikama koje podsjećaju na najbizarnije, a opet najmaštovitije snove. David Hockney sa svojim portretom ("Bazen s dvije figure") koji spada u modernu pop art umjetnost 60-ih godina i naš Boris Guina, kojeg izrazito poštujem, sa svojim apstraktnim kompozicijama.

Ima li publike za slikare? Kupaca? Može li se živjeti od umjetnosti?

- Smatram da postoji publika zainteresirana za umjetnost, a samim time i kupci. S ponosom mogu reći da živim isključivo od umjetnosti. Put do toga nije bio lagan. Potrebno je bilo uložiti mnogo truda i odricanja. Jedno sam vrijeme paralelno radila posao u struci i slikala. Najveći korak bio je odreći se sigurnosti i stabilnosti koje mi je pružao moj tadašnji posao. Nakon što sam čvrsto odlučila pratiti svoje snove, svi moji strahovi su nestali i postala sam sigurna da ću uspjeti, ako ću raditi iz srca. Drago mi je što sam završila Ekonomski fakultet jer sam upravo tamo stekla znanja o pozicioniranju na tržištu, marketingu te prodaji što mi je od velike koristi kod samog poslovanja i vođenja obrta.

Većina će ljudi za dnevni boravak odabrati poster iz Ikee, prije nego rad nekog mladog hrvatskog autora. Zašto mislite da ljudi imaju takav "otpor" prema slikama kao dekoraciji?

- Iskreno, smatram da se ne radi o otporu. Smatram da većina ljudi jednostavno ne obraća preveliku pozornost na umjetnost i da im sama umjetnička slika nije presudna stvar u uređenju doma. Slika se često percipira kao ukras na zidu, a ne kao umjetničko djelo, no ja se osobno na to ne vrijeđam. Rijetko koja mlada osoba ciljano zalazi u umjetničke galerije u potrazi za slikom. Takvu kupnju odrađuju spontano. Često čujem kako ljudi jednostavno ne znaju gdje tražiti umjetnine, pogotovo one personalizirane i prilagođene njihovim potrebama i interijerima. S novim generacijama dolaze i nove želje te načini kupovanja. Sve se više koristimo online kupovinom, zašto to ne bi bio slučaj i s umjetninama? Društvene mreže su mi se pokazale kao odličan alat približavanja potencijalnim kupcima, a i zbližavanja na osobnoj razini s istima.

Kad netko kaže "slika" ljudi većinom, u kontekstu vizualnog, pomisle na "boje". A koliko govori tekstura?

- Tekstura, odnosno reljef je ono što svaku sliku čini posebnom. Reljefi daju određenu težinu slici, a njene dubine postaju izraženije. Puno veće oduševljenje dobijem kad ljudi vide trodimenzionalni efekt na slici, jer ju doslovno mogu opipati. Dugo sam usavršavala samu smjesu s kojom radim spomenute reljefe, jer sam htjela postići idealnu gustoću i dugovječnost. Zanimljiva stvar kod tekstura je ta da pod različitim kutem svjetlosti ili vrstom rasvjete, dobivamo više doživljaja iste slike, ovisno kako sjena i svjetlost prodiru kroz njih.

Dolazi li inspiracija na mahove ili cijelo vrijeme čuči negdje u prikrajku?

- Ne mogu reći da sam svaki dan jednako inspirirana, ali naučila sam gledati stvari oko sebe s dozom divljenja i poniznosti. Trudim se u malim stvarima vidjeti nešto lijepo, bio to smijeh ili neka pjesma. Takve stvari me čine opuštenom pa samim time i inspiriranom. Trenutno mi je najveći problem uskladiti vrijeme s količinom narudžbi i ideja koje imam pa često znam raditi više slika odjednom.

Koliko je samokritičnost ubojita u procesu stvaranja?

- Samokritičnost često radi probleme gdje ih zapravo nema. U ljudskoj prirodi je da želimo napredovati i svakim danom biti sve bolji, razvijati se u možda nekom drugom smjeru, koristiti nove tehnike i usavršavati stare... Zna mi se dogoditi da uspoređujem sliku s kojom sam najponosnija s ostalim slikama te pokušavam nadmašiti tu "najbolju" sliku. Tad postajem samokritična. Kad dobijem reakcije na slike, shvatim da pretjerujem jer svatko ima drugačiji ukus i preferencije i još važnije, svatko doživljava sliku na drugačiji način. Kad bih se vodila samokritičnošću, slikala bih jednu sliku godinama i vjerojatno ni tad ne bih bila zadovoljna ishodom. Važno je jednostavno popustiti samom sebi i ponekad biti nježniji.

Instagram vam je sigurno puno pomogao na vašem putu, da ljudi saznaju za vas, da čuju za vas. Koje su još dobre, a koje loše strane života mikroinfluencera kakav ste i sami?

- Ako moj profil dovodi do toga da se ljudi više interesiraju za umjetnost i kreativna zanimanja, onda sam izrazito ponosna i sretna što im to mogu pružiti. S vremenom sam se oslobodila "srama" čestog objavljivanja i unošenja sebe u taj profil, jer sam shvatila da ljudi jednostavno žele dobiti što više informacija, kako o meni, tako i o slikama. Jedna od najpozitivnijih strana Instagrama i sličnih platformi, je u tome što su nam novi sadržaji odmah dostupni i imamo sve informacije na istom mjestu. Također, imamo i međuljudski kontakt. Kupci jednostavnim slanjem poruke dolaze direktno do mene i na taj način započinjemo suradnju. Loše strane su čisto tehničke, kao npr. veličina zaslona na mobitelu u okvirima Instagrama. Teško je putem fotografije dočarati kako uistinu izgleda slika pa se koristitim reelsima, čestim objavljivanjima priča i sličnim trikovima.

Kombinirate umjetnost i poduzetništvo - kako pomirujete te dvije vaše strane? Jesu li uopće ikada u sukobu?

- Izrada umjetnina te prodaja istih nisu nikako u sukobu, već upotpunjuju jedna drugu. Mislim da se ekonomija i umjetnost jednako isprepliću u svakodnevnom životu, samo ovisi kako doživljavate stvari. Odrasla sam uz majku pjevačicu i oca poduzetnika tako da sam možda navikla gledati te dvije, naizgled suprotstavljene strane u isto vrijeme. Ekonomija ne bi funkcionirala bez kreativaca, a ni kreativci bez ekonomije. Najpametnije bi bilo kad bi se udružili.