Ovo su naše ikone! Maksim, Jadranka, Saša, Dora, Rade, Ksenija i Goran u ikoničnim razgovorima

Planetarno prepoznat, a posve tih; umjetnik koji obuzima dvorane do granice ekstaze, a nakon toga nestaje u svom unutarnjem svijetu. U privatnosti ostaje posve miran i povučen. Njegova glazba može biti i krik i molitva, i ekstaza, i sve ono što se ne može reći riječima. A Maksim Mrvica, tiha ikona, ostaje onaj rijetki umjetnik koji se ne da objasniti, nego samo osjetiti.

Jadranka Đokić

Jadranka Đokić nije glumica koju ćete često vidjeti na naslovnicama niti će vam putem medija servirati detalje iz privatnog života. Ona je umjetnica koja vlastitu prepoznatljivost ne gradi na eksponiranosti, nego na temeljitom i predanom radu. Iako ima zapažene uloge na filmu i u serijama, njezin najveći forte je kazalište, a iza njezinih uloga ne stoji želja za popularnošću, nego za istinom koju može prenijeti. Jadranka Đokić je zapravo rijedak primjer glumačke ikone svoje generacije koja ikoničnost ne nosi kroz glamur, već kroz dosljednost i vjeru u umjetnost. U razgovoru ne skriva da joj je važnija tišina od buke, osobna autentičnost od nametnute vidljivosti.

Saša Šekoranja

Saša šekoranja se ne da sasjeći na format, ni svesti na podsjetnicu. Nije profesija. Cvjećar, slikar, scenograf, dizajner - zvuči tako ograničavajuće pri pomisli na ludilo njegovog unutrašnjeg svijeta. Saša Šekoranja je događaj. Jedan od najvećih ekscentrika kojeg Zagreb poznaje, čovjek koji gradu daruje mojo svjetskog velegrada i pretvara ga u kulisu za vlastite fantazije. I zato ga je nemoguće uloviti u okvir. Jer Šekoranja je sam svoj film: vizualni, duhoviti, zaigrani, duboki.

Dora Ruždjak Podolski

Dora Ruždjak Podolski nije tišina. Ona je fanfara. Puls koji se širi kad uđe u kadar. Redateljica koja diže energiju kao da uključuje nevidljivi reflektor. Ljudi se podignu, osmijeh im se ocrta na usnama, krv im poteče. To je Dora. Postoji jedna fotografija iz njezinod djetinjstva u kojoj sva djeca normalno stoje, ali ona pozira glavom odozdo, iz samo svoje perspektive. Biti umjetnik danas znači odabrati najuzbudljiviju i najopasniju avanturu na planetu. Dora je na to putovanje otišla bez povratne povratne karte. Iza sebe ima više od stotinu režija, nagrade, velike scene, ali uvijek i onu istu dječju potrebu da se zaljubi u glumačku igru kao prvi put.

Rade Šerbedžija

Misli iz intervjua za novi broj Glorije Glam nisu zapisane tintom, nego glasom koji i šapuće i gromi... U njima ćete pronaći velikog glumca, umjetnika, pjesnika... uvijek zaigranog, uvijek istinitog.

Ksenija Marinković

Prvakinja Drame zagrebačkog HNK-a otkriva što za nju znači uspjeh, ostaviti trag i uživati u životu, a govori i o svojoj premijernoj ulozi - bake.

Goran Milić

Prošlo je 55 godina otkako je legendarni televizijski urednik, voditelj i novinar snimio svoj prvi prilog za večernji Dnevnik. U to je vrijeme, kako kaže, imao "kosu do ramena i brkove kao Nikola Plećaš". Danas su zalisci nešto dublji, brkovi su samo uspomena iz fotoalbuma, no i sa 79 godina osjeća isti žar prema svom poslu kao taj čupavi mladić kojeg je nekad gledao u ogledalu. Mirovina? Samo na papiru!