Sandi i Monika Imerović: Zdrav život je puno više od utega i namirnica na tanjuru

Sve što radimo, kako djelujemo, kako živimo je fitness – ukratko opisuju svoju strast supružnici Monika (30) i Sandi (35) koji već sedam godina dijele savjete i motiviraju druge da 'budu veliki', a njihove savjete na Instagramu ukupno prati oko 40 tisuća ljudi.

Kako ste odlučili pokrenuti profil s tematikom fitnessa?

SANDI: Naš profil pokrenuo sam još 2012. tijekom priprema za prvenstvo Hrvatske u body buildingu. Na našim prostorima tada još nije bilo stranica takvoga tipa, a riječ influencer nije se koristila, koliko znam niti postojala. Želio sam približiti svoj način života, a to je tada bio natjecateljski body building, široj publici jer sam smatrao da se radi o zanimljivom sadržaju iz kojeg će ljudi moći puno toga naučiti o zdravoj prehrani i ozbiljnijoj razini treninga. Zaključio sam da bi takva fitness stranica mogla biti idealna platforma za našu sadašnju tvrtku BUDI VELIK, koja je tada bila tek u nastajanju, i za sve fitness entuzijaste željne aktualnosti i besplatnih savjeta koji su i danas temelj naše stranice. Nešto kasnije, na već dobro uhodanom virtualnom prostoru, priključila se i moja supruga Monika. Njezina ženska uloga bila je točno ono što je nedostajalo kako bi u potpunosti zadovoljili potrebe kako muškog, tako i ženskog dijela publike.

Po čemu se Vaš profil izdvaja od ostalih?

SANDI: Sjećam se početaka i vremena kada informacije nisu bile lako dostupne kao danas. Nekad sam ja imao uzore i cijenio svaku dobivenu informaciju kao suho zlato, a kasnije sam postao poznat po potpuno besplatnim savjetima koje sam dijelio na svojoj stranici, neovisno o tome planirate li nešto kupiti ili ne. Danas sam ja taj koji je uzor nekome, što je neprocjenjiva privilegija i čast koju s ponosom svakodnevno uživam i želim opravdati. Smatram da je u životu bitno samo jedno – imati cilj, što me kasnije dovelo do svjetskog zlata. Besplatni savjeti i kvalitetna informacija su srž naše stranice, kojoj je Monika dala posebnu dimenziju uspijevajući na zanimljiv, zabavan, prije svega emotivan i sebi svojstven način prikazati kako je zdrav život puno više od utega i sadržaja namirnica na tanjuru.

Kako biste nekome tko ne zna što točno radite opisali svoj posao?

SANDI: BUDI VELIK kao slogan koji stoji iza nas i naše stranice je zamišljen kao pokretač, kao motivator, kako bi se klijentu pomoglo jednostavno vizualizirati ono što želi postići te donijeti čvrstu odluku nakon koje zajedno osmišljavamo strategiju kako to i ostvariti. A to ne znači samo sport, već i sve ostalo u životu. Želim biti uspješan u školi, na fakultetu, poslu, u sportu… Ne želim biti prosjek, hoću bolje i više u svemu! Od uloge trenera do uloge psihologa, obuhvaćen je svaki aspekt fitnessa gdje smo nas dvoje u mogućnosti klijentu pružiti ruku i olakšati put do željenog uspjeha.

Kako izgleda čitav proces nastanka jedne fotografije s Vašeg feeda?

MONIKA: Puno fotografija nastaje u hodu, bez previše razmišljanja. Uglavnom se fotografiramo sami, s izuzecima kad slikamo jedno drugo jer je to jedna od rijetkih stvari u kojoj se nećemo složiti pa smo to ostavili za prijatelje ili slučajne prolaznike. Današnje aplikacije stavljaju fotografiju u prvi plan, dok nas dvoje uvijek dajemo prednost tonu. Sandi će rijetko kad objaviti fotografiju bez korisne informacije, dok ću ja rijetko kad objaviti fotografiju bez popratnih emocija ili savjeta. Iskustvom nekako prirodno dođe da sve manje vremena trošiš na vizualni dio, a sve se više koncentriraš na poantu onoga što slikom želiš poručiti.

Koliko vremena ulažete u nastanak samog posta i editiranje fotografije/videa?

MONIKA: Dok će Sandi reći da je to cjelodnevni posao, ja ću se držati one da ono što radiš srcem nije posao. Moji postovi su uglavnom tok misli u trenutku, fitness savjeti i životna škola do koje sam sama došla godinama. Sve nekako dolazi samo od sebe, bez previše razmišljanja i pripreme. Naravno da se fotografije malo urede, ali kao što sam i rekla, daleko više vremena trošim na paletu riječi nego paletu boja.

Koje Vam je do sada najdraže iskustvo koje ste doživjeli ''influenciranjem''?

MONIKA: Definitivno prijateljstva koja su se izrodila iz prvotno poslovnih odnosa. Danas su nam neki od klijenata postali najbliži prijatelji. Kada s nekime prolazite kroz proces transformacije, vi ne prolazite samo proces fizičke promjene, već pratite unutarnji rast i razvoj klijenata popraćen velikom zahvalnošću i zadovoljstvom gdje prelazite granicu profesionalnog odnosa trener – klijent i prelazite u fazu u kojoj te iste ljude doživljavate svojim prijateljima od kojih ćete, nažalost, samo neke imati sreću upoznati i uživo. I to zaista i je tako. Pročitati da ste mijenjajući fizionomiju nekome promijenili život je najljepša plaća koju možete dobiti u ovome poslu.

A koje najgore?

SANDI: Ono što meni trenutačno pada na pamet je "hejt" grupa s našim imenom. Međutim, važno je napomenuti da nam je to bila samo potvrda da nastavimo u smjeru u kojem idemo. Radilo se o fitness "kolegama" koji se u to doba nisu snašli u novonastalim uvjetima na tržištu novih medija te je njihova reakcija zapravo potpuno razumljiva. Paradoksalno, takvi potezi su upravo oni koji podižu popularnost i lajkove. Grupa je doduše, vrlo brzo nakon toga i ugašena.

UKLJUČITE SE U GLASOVANJE ZA INFLUENCERA GODINE

Što mislite o učestalim negativnim konotacijama i olakom shvaćanju Vašeg posla?

SANDI: Ako je netko prepoznao poslovnu priliku objavljivanjem slika za novac u vidu reklame na društvenim mrežama, zašto tu priliku ne i iskoristiti? Treba imati na umu da ako želiš biti dobar influencer s velikom snagom i populacijom koja te prati, jednostavno moraš uložiti puno vremena u sadržaj profila - ako vam je u cilju održavati nivo kvalitete. To je poput malih novina, a ti si i urednik i izdavač i novinar i fotograf… Neovisno o kojem području se radi, bilo kakav trud je važno respektirati, a negativnim konotacijama, olakim shvaćanjem, umanjivanjem tuđeg rada i koncentrirajući se na tuđe "greške" jedino što umanjujemo je prilika za vlastitim uspjehom.

MONIKA: Ovo je posao koji zahtijeva cjelodnevni angažman. Ne samo u vidu stvaranja sadržaja, već i vlastitog treninga, pripreme hrane i organizacije svega onoga što je potrebno za plasiranje sebe kao vizualno kvalitetan produkt svog znanja i iskustva. Mi smo podredili život fitnessu, sve što radimo, kako djelujemo, kako živimo je fitness.

SANDI: Uvijek se šalimo kako sam ja prodaja, a Monika logistika našeg posla. Naš dućan sportskih dodataka prehrani je više moja briga, dok se Monika uz klijentice i svu papirologiju od koje ja bježim, ponovno odlučila vratiti u školske klupe i ostvariti svoje snove upisavši novinarstvo i nastavljajući njegovati ljubav prema pisanju. Dok sam ja ganjao medalje, Monika je ganjala diplome - osim što je fitness trenerica, magistra je ekonomije. No bez obzira na titule, nas dvoje ćemo uvijek biti fitness treneri, nikad ne zaboravljajući što je naša najveća strast.

Kako ste došli do svojih prvih suradnji i što se promijenilo do danas?

SANDI: U doba kada smo mi počeli, dakle prije nekih sedam godina, gurao sam se na sve strane i pokušavao potencijalnim sponzorima objasniti snagu društvenih mreža, međutim dugo nije bilo sluha sve dok se društvene mreže nisu popularizirale pa sada potencijalni klijenti pronalaze nas. Za to vrijeme mi smo maksimalno promovirali našu tvrtku, proizvode i nas same kao fitness trenere.  

Koji su po Vama najveći problemi s kojima se susrećete u branši?

MONIKA: Moram priznati da ovo nije lako pitanje. Nas dvoje nikada ni jedan segment života nismo sagledavali kroz prizmu problema, tako ni posao. Ponekad mi samo bude žao što se broj lajkova precjenjuje, a premalo razmišlja o stvarnom efektu.

SANDI: Siguran sam da ste bar jednom zadnjih godina čuli rečenicu: "Danas su svi treneri!". Ovo nije iznenađujuće jer ispada da je za postati trener dovoljno otvoriti profil na društvenoj mreži, a isti se problem javlja i u drugim branšama. Upravo zbog ove situacije trenerski se posao dosta banalizira, no bitno je napomenuti da je za dobrog trenera važna edukacija, praćenje trendova te ono najbitnije – iskustvo.  

Kako vidite ovaj posao u budućnosti?

SANDI: Imamo tu sreću da smo na vrijeme prepoznali sav potencijal društvenih mreža i iskoristili ga u našu korist. Što vrijeme ide dalje, ta torta se dijeli na sve manje dijelova i teško je predvidjeti kako će se to dalje razvijati. Vjerujem da će oni najjači opstati i da će se stvari ipak malo iskristalizirati kroz koju godinu jer činjenica je da se od toga može zaraditi, no je li to siguran novac s kojim možeš plaćati račune? Baš i ne.

Svjesni toga, mi svoj utjecaj na vlastitu publiku koristimo za dobrobit naših tvrtki te daljnji razvoj već izgrađenog brenda, a sve preko toga je dobrodošlo. Da bi brend opstao mora se stalno nadograđivati i razvijati pa tako za ovu jesen imamo u planu izbaciti i prve dodatke prehrani s Imerović potpisom.

Koji Vam je najdraži post do sada za koji smatrate kako Vas najbolje opisuje?

MONIKA: Objava posvećena našem odnosu - koji je od samog početka bio ZIHER.

Da jednom riječju moram opisati naš odnos, a da nije ljubav (jer to je jasno je li). To bi bila ZIHER. Od prvog dana. Prvog trenutka to je bio čisti ziher. U svemu. Svaka odluka koju smo donesli, od one da zovem sestru da se udajem za mjesec dana, iako nemam ni salu ni vjenčanicu, je bila ziher. Od pijanog jutra i zaruka nakon mjesec dana poznanstva, sve je bilo ziher. I pronalazak vjenčanice, koja nije vjenčanica, na Googlu u 3 minute je bio ziher. Tetoviranja naših datuma rođenja prije nego smo znali točnu godinu proizvodnje. Sve je bilo ziher! Kao i u palačikarnici. Jasno je ko dan da on uzima duplu čokoladu, Nutellu, muss od čokolade i sve sastojke koji su crni. Dok ja uzimam duplu bijelu Linoladu, bijeli muss, sladoled od vanilije i sve što postoji na cjeniku, a bijele je boje. I nikad neće doći dan kad ja ću uzeti nešto crno ili on nešto bijelo. Jer to je ziher! Ne postoji sredina našeg odnosa. Ne postoji dvoumljenje. U ničemu. Imerovići su sinonim za previše. U slučaju da mu kažem da je muzika preglasna ili da previše jede, pazi, trenira, reći će - tako i tebe previše volim. Da postoji opcija stavljanja prefiksa mi bi se prezivali Premerović. Za stvari koje volimo, ne znamo mjeru. Ne mogu stavljati Zeca manje od previše kad ga previše volim. Tako je i s ostalim stvarima. Tako je bilo i s motorom. Nije bilo diskusije koje će biti boje. Od prvog trenutka znalo se da će biti crni. Bez razmišljanja. U jedno popodne, u 4 minute kupio se motor. Jest da se drugi dan nitko od straha impulzivne odluke nije htio probuditi, a samo smo se trebali sjetiti jedne riječi, a to je ZIHER. Koliko god naše odluke bile brze i impulzivne - uvijek su se na kraju pokazale ispravnim. Ovaj svijet i ljudi u njemu su prelabilni da bi jedan ziher za Premeroviće bio previše. Previše ga volim. U tome je stvar. Kažu da ništa nije crno - bijelo. Ja kažem da u ljubavi je. Bijela mačka, crni motor. Kako nije?

Objavu dijeli Monika Imerović (@monika.imerovic)