Osmu godinu za redom u povodu Dana oslobođenja Zagreba od fašizma na savskom nasipu ispred kluba Močvara održava se manifestacija Trnjanski kresovi, nastavak Trnjanskih kresova kakvi su nekad bili. Organizira je Mreže antifašistkinja Zagreb kroz razne programe, a ovogodišnje izdanje 6. svibnja otvorit će se izložbom u Pogonu jedinstvo posvećenom narodnom heroju Ivici Sabljaku pod nazivom "Djelovanje".
"Do te je izložbe došlo tako što sam tijekom različitih istraživanja i rada na muzejskoj građi Spomen-područja Jasenovac neprestano nailazila na ime narodnog heroja Ivice Sabljaka kao ključne osobe u organizaciji ilegalne logorske organizacije", govori autorica izložbe Martina Barešić, kustosica Spomen-područja Jasenovac. "Ulazeći sve dublje u temu, otvarala su se nova pitanja, a odgovore sam često nalazila u poslijeratnim svjedočanstvima preživjelih logoraša koji su logorsku organizaciju isticali kao ključnu u samoodržanju zatočenika. Bilo mi je važno prikazati volju zatočenika za životom, za međusobnim udruživanjem u okruženju koje ih je na sve načine pokušavalo razjediniti te volju za bijegom iz logora."
Riječ je o izložbi na 20 panoa koja povezuje osobnu povijest narodnog heroja Ivice Sabljaka te biografskim pristupom njegovo djelovanje stavlja u povijesni kontekst Drugog svjetskog rata i logora Stara Gradiška. Izložba se bavi i prijeratnim djelovanjem Ivice Sabljaka u Zagrebu, a zatim u logoru Jasenovac i Stara Gradiška. Kroz svjedočanstva preživjelih zatočenika, fotografije i dokumente, izložba donosi prikaz ključnih akcija organizacije i punktova otpora u logoru. Cilj joj je "očuvanje sjećanja na narodnog heroja Ivicu Sabljaka i njegovo djelovanje u kontekstu logoraškog otpora, a što je pogotovo važno u vremenu kada se napori antifašističke borbe neprestano umanjuju i uklanjaju iz javnog prostora".
Poveznica s manifestacijom kojom se obilježava Dan oslobođenja Zagreba od fašizma, napominje kustosica, upravo je otpor Ivice Sabljaka budući da je prije deportacije u logor Jasenovac djelovao u Zagrebu. "Bio je jedan od glavnih organizatora omladinskih udarnih grupa u okupiranom Zagrebu, a sudjelovao je u brojnim akcijama i diverzijama, kao npr. u paljenju sijena kod ustaških jedinica u Maksimiru. U Staroj Gradišci postaje svjedokom masovnog uništenja i dehumanizacije koja se provodila u logoru, te jedan od glavnih rukovoditelja logorske tajne organizacije u čemu mu je pomoglo upravo iskustvo ‘s terena‘". Danas se, podsjeća, ime Ivice Sabljaka nalazi na spomen-ploči na planinarskom domu Glavica, nekadašnji Dom društva "Prijatelj prirode", na Medvednici. Spomen-ploča s imenima 95 članova predratnog društva "Prijatelj prirode", a od toga 14 narodnih heroja, svečano je otkrivena 16. listopada 1966.
Izložba "Djelovanje" bavi se, tumači nadalje Martina Barešić, pitanjem otpora u kontekstu logora u kojemu je neizvjesnost svakodnevice dovela do političkog i ekonomskog udruživanja zatočenika.
"Kad je riječ o samom pojmu otpora, u kontekstu zatočenja u logoru on poprima neko novo značenje. Unutar logorskih žica i zidova, otpor se pružao izolaciji, dehumanizaciji, gladovanju i bolesti. Bilo kakav izravan otpor zatočenika bio je strogo kažnjavan, najčešće smrću. To se pretežito odnosilo na otvoreni neposluh ili bijeg zatočenika, nakon kojeg bi često smrću bili kažnjeni ostali zatočenici. Budući da su u logoru Stara Gradiška bili zatočeni većinom politički zatočenici, odnosno osobe koje su bile aktivne u komunističkom pokretu ili su mu na razne načine pomagale, organiziranje među zatočenicima bilo je nešto lakše nego u logoru Jasenovac."
Ivica Sabljak bio je porijeklom iz Rakovice pokraj Slunja, rođen u siromašnoj seljačkoj obitelji. Nakon izučavanja postolarskog zanata odlazi u Zagreb 1938. godine, a ubrzo postaje i član Komunističke partije. "Po proglašenju NDH Ivica se priključuje Narodnooslobodilačkom pokretu, a glavne akcije bile su usmjerene na Zagreb i sabotiranje ustaša. Njegov prkosni karakter i iskustvo u ilegalnim akcijama protiv ustaša u Zagrebu bili su ključni za njegovo djelovanje u jasenovačkim logorima", priča autorica izložbe. "Iz iskaza preživjelih zatočenika može se iščitati poštovanje koje su zatočenici osjećali prema njemu kao organizatoru glavnih akcija otpora u logoru. U vrijeme smrti 1944. imao je tek dvadeset pet godina."
No zašto su njegova pisma važna i što nam ona govore?
"Ivica Sabljak je tijekom 1944. godine razmjenjivao pisma s Odborom za pomoć logorima u Zagrebu putem kojih je obavještavao Partiju o samim događajima u logoru. Pisma se ističu po svojoj opsežnosti i bogatstvu informacija o zbivanjima u logoru. Taj je odbor, s druge strane, obavještavao logorsku organizaciju o stanju na ratištu i tijeku borbi, a to je podizalo moral zatočenicima i davalo nadu za preživljavanje. Pisma govore i o domišljatosti Ivice Sabljaka, naime, pisma su morala biti predana provjerenoj vezi i dobro skrivena, te su bila šifrirana."
Od eksponata kustosica izdvaja upravo korespondenciju Ivice Sabljaka i Odbora za pomoć logorima, što je ujedno bio glavni izvorni materijal u radu na izložbi. "Eksponat povezan s izložbom je i radioprijemnik koji su u tajnosti sastavili članovi logorske organizacije. Dijelove za radioprijemnik poslao je Odbor za pomoć logorima na zahtjev Ivice Sabljaka. Radioprijemnik je nakon rata poklonjen Muzeju revolucije naroda Hrvatske, današnji Povijesni muzej, a danas je na posudbi i dio stalnog postava Memorijalnog muzeja Jasenovac.
Ipak, kustosica Spomen-područja Jasenovac smatra da su teme i osobe vezane za pokret otpora danas na margini interesa javnosti, a ujedno postoje društveni sukobi u vezi s politikom sjećanja na razdoblje Drugog svjetskog rata. "Nažalost, takvi su sukobi često ideološki obojeni i otežavaju sama istraživanja i njihovu recepciju u javnosti." Kaže također, iako je tema ove izložbe dosta specifična, kako smatra da je pristupačna posjetiteljima koji u temu nisu upućeni. "Bitno je izvući iz zaborava osobe koje nisu pristale na dehumanizaciju ni pod koju cijenu, a to su teme koje su i danas relevantne. Obično posjetitelji nakon razgledavanja stalnog postava Memorijalnog muzeja pogledaju i ovu privremenu izložbu koja se nalazi u prostorijama Obrazovnog centra. Posjetitelji obično komentiraju neupućenost u tematiku otpora u logoru, odnosno nisu znali da zatočenici jasenovačkih logora nisu rezignirano čekali smrt i da su postojali načini međusobnog organiziranja. Pano koji je definitivno dobio najviše pozornosti jest onaj koji govori o razmjenama zatočenika po rodbinskim linijama, a to je nešto što je Ivica Sabljak zamjerao Centralnom komitetu KPH."