Naziv vaše izložbe u HDLU jest “Drugi - pravi prostor”, inspirirana je kulturom udruge imigranata s otoka Guadalupe?
- Da, upoznala sam ih tijekom boravka u Parizu. Priča je to o različitosti, komunikaciji među različitim kulturama. Guadalupe je kao prethodna inspiracija bila prikazana u i u Galeriji Galženica, sada je ovaj motiv prikazan u novom kontekstu.
Taj su novi kontekst prizori s motivima iz interijera vašeg stana, koji se isprepliću sa nama egzotičnim prizorima sa spomenutog otoka?
- Tropsku atmosferu dovodim u svoj prostor, prostor u kojem trenutno živim, te njega kao stvarnog prikazujem u fiktivnom okruženju. Spajam dvije kulture, dva okruženja, u biti spajam nespojivo.
Živjeli ste neko vrijeme u Parizu, gdje ste i izlagali među ostalim i u Galeriji Nouvelle Organon. Koliko je boravak na tamnošnjoj sceni, utjecao na vaš rukopis?
- Ne mnogo, Pariz je bio više istraživanje koje se realiziralo u Zagrebu. Boravak tamo je bio uvid u to kako funkcioniraju galerije, postavi, te na koji način se umjetnik može pozicionirati. Prije Pariza živjela sam neko vrijeme i u Berlinu, smatram da je boravak vani za svakog umjetnika jako bitan, jer uvijek nosi nešto novo.
Na slikama u pariškom ciklusu “Je suis perdu” pojavljivao se i ljudski lik, inspiriran ženama koje vas okružuju. U novom je ciklusu čovjek prisutan tek posredno?
- Čovjek je prisutan posredno iz razloga jer se radi o intimnijoj seriji radova, pa je uvedena jedna vrsta mistifikacije.
Slikarstvo ili ilustracija?
- I jedno i drugo, jako puno crtam, pa se to crtanje uvijek reflektira na slike kao i obrnuto.