Rijetki su redatelji čiji obožavatelji mogu računati na novi film svake dvije do tri godine. Jedan od njih je španjolski redatelj Pedro Almodóvar.
Njegov novi film "Paralelne majke" predstavljen je na ovogodišnjem Venecijanskom filmskom festivalu, a sada je došao i u naša kina. Riječ je o drami koja nastavlja intimna, ogoljena ostvarenja kojima je Almodóvar u kinematografiju unio promjenu stila. Ujedno je i odmak od prenaglašenih i ekscentričnih, riječima samog redatelja, baroknih priča i likova koji su obilježili neke od njegovih najvećih hitova.
Nakon "Juliete" i "Tuge i slave" Almodóvar se vratio s još jednom neposrednom i dirljivom pričom: ovaj put niti priče pletu dvije vrlo različite buduće majke, a njihov susret neraskidivo će ispreplesti njihove živote.
On u filmu prati zrelu i samostalnu Janis (Penélope Cruz), uspješnu fotografkinju koja se sprema postati treća samohrana majka u svojoj obitelji, nakon bake i majke, ranjivu, preplašenu i naivnu maloljetnicu Anu (Milena Smit) koju muče ozbiljne sumnje u vezi s njenom budućom majčinskom ulogom te Teresu (Aitana Sánchez Gijón), Aninu majku, glumicu čiji je život obilježila slična borba jer pravu odanost nije osjećala prema djetetu, nego prema svojim snovima i strastima.
Majčinstvo i ženska solidarnost središnje su teme raznih Almodóvarovih filmova, a njegov interes za iskustvo žena odavno je prepoznat pa ne čudi da ovu priču gotovo isključivo pripovijedaju žene (jedini muškarac u filmu je Arturo, otac Janisina djeteta, kojeg glumi Israel Elejalde) te one nipošto nisu u funkciji razvoja priče muškog lika, nego su utjelovljenje punokrvnih, stvarnih žena, njihova unutarnjeg svijeta, borbi i odnosa.
Paralelno uz priču o dvije majke čije sudbine su postale dijelovi iste slagalice, gledatelj se upoznaje s jednom od najvećih rana u španjolskoj kolektivnoj svijesti.
Naime, Janis je u potrazi za grobom pokojnog pradjeda koji je tragično skončao kao žrtva Španjolskoga građanskog rata te je uvjerena da je pronalazak pradjedova tijela od esencijalne važnosti za njezin život. Kada mlada Ana istakne važnost gledanja u budućnost, Janis joj objašnjava što prošlost znači za našu sadašnjost i budućnost.
Radnja i potezi likova odraz su bilo svjesne, bilo podsvjesne čežnje za osvještavanjem, izgovaranjem i prihvaćanjem osobne i kolektivne istine o onome što se dogodilo u prošlosti. Budućnost se nastavlja na prošlost i njezin je produžetak. Dok istina ne ugleda svjetlo dana, dok nije priznata i prihvaćena, nema mira. Dok se ne zatvore stare priče, nema prilike za nove.
Film "Paralelne majke" nema koheziju, zaokruženost i profinjenu suptilnost "Tuge i slave", a neki elementi radnje suvišni su i narušavaju njezin tijek. Ipak, aduti Almodóvarova novog filma su fotografija pod vodstvom direktora fotografije José Luisa Alcainea, gluma i glazba, koje gledatelja uvlače u radnju te brišu granice između filma i stvarnosti pa se lako uživjeti, poistovjetiti s unutarnjim previranjima likova te, tako uronjen u Janisin i Anin svijet, na trenutak zaboraviti da je riječ o fikciji.
Sánchez Gijón posebno je zasjala u ulozi netipične majke i energične glumice koja je odlučila slijediti vlastite strasti, a Smit, čiji je ovo tek drugi film, uvjerljivo je utjelovila ranjivost i plahost majke tinejdžerice.
Povezivanju s likovima i njihovim osjećanjima te interesu za svaki njihov sljedeći korak pridonijela je i glazba skladatelja Alberta Iglesiasa koja je utjecala na ton filma i posebno naglasila trenutke napetosti, iščekivanja, iznenađenja i tajnovitosti.
Gledatelji bi mogli uživati i u Almodóvarovim dovitljivim onelinerima i pozdraviti male uloge dugogodišnjih "chicas Almodóvar" Rossy de Palme ("Kika", "Cvijet moje tajne", "Zakon požude") i Juliete Serrano ("Tuga i slava", "Žene na rubu živčanog sloma", "Veži me!").
Iako je film, prema riječima redatelja, naišao na određenu "hladnoću" Španjolaca jer se bavi temom Španjolskoga građanskog rata, koja i danas izaziva podjele u društvu, "Paralelne majke", Almodóvar te Cruz, Smit i Sánchez Gijón, među ostalima, nominirane su za nagradu Goya, a Cruz je već pobrala lovorike u Veneciji, gdje su je proglasili najboljom glumicom.