Siječanj je i dalje sunčan, kao da olakšava tradicionalnu postnovogodišnju depresiju, još pojačanu uvođenjem eura. Zaboravit ćemo poskupljenja, nacirusku agresiju na Ukrajinu, krvavi rat iza naših leđa, opet dvoznamenkasti dnevni broj umrlih od korone, samo da ovako lijep dan osvane i sutra. A kad su posrijedi vijesti, možda je najbolje pozornost prebaciti na tužnu sudbinu jednog kraljevića.
RTL je ekskluzivno za naše tržište emitirao intervju princa Harryja s Andersonom Cooperom dan nakon što je prikazan na američkom CBS-u. Znači, u televizijskom smislu, kao već dobrano izraubanu robu, vjerujem ne i preskupu, ali i dalje dovoljno atraktivnu da se na njoj marketinški ušićari. Cooper je ledena lica, sivoledene frizure, uredne kao da je tokarena, a Harry je pak malko nervozan ostarjeli mladić, pomalo raščupan, rekao bih za jednog kraljevića dosta nesolidna izgleda, suvišnih tikova, pomućenih gesti. Znamo da tvrdi kako ga ne muči nikakav stres zbog toga što je svojedobno iz helikoptera postrijeljao po Afganistanu 25 talibana; znamo da su to za njega bile šahovske figure, a sad znamo i to da ga je možda doživotno osakatio susret sa zlom maćehom!
Netom nakon majčine smrti nije mogao podnijeti tu ženu. Još i taj stariji brat, siledžija samo takav. Ti se nešto buniš, a on te obori na tlo. Kraljevsko tlo koje, uostalom, i hoće pripasti njemu, starijem bratu koji će jednoga dana isto biti kralj, a mali kraljević Harry će, izgleda, zauvijek ostati zarobljen u prekomorskoj koloniji Hollywoodu, u kakvom manjem zamku najnovije proizvodnje, sa svojom izabranicom, bivšom glumicom i razvedenicom, ne baš potpuno bijelom, čija, dakle, djeca nikad neće zasjesti na prijestolje, osim u nekom čudnom spletu okolnosti koji bi ionako vjerojatno označio i kraj cijele te njemačke dinastije na čelu najslavnije europske monarhije…
Znači, Harry, mladić koji to više nije, a još jest, odviše živčan za jednog ozbiljnog gospodina, djeluje energično, ali nažalost i nestaloženo te me zbilja ne čudi što je i sama pokojna kraljica majka često bivala ljutita na njega.
Njegov otac, sada kralj, znao ga je zadirkivati u najnježnijoj dobi da možda i nije njegov otac. Kakav tipičan od Engleza usvojen smisao za humor. Poslije se samo malko sabereš, očvrsneš, postrijeljaš dva tuceta “Indijanaca” u nekom kraljevstvu i carstvu oduvijek dostupnoj nigdini, poslije se oženiš te se nastavljaš gložiti sa starijim bratom kao što se glože Štef i Joža iz neduhovite hrvatske serije.
Gdje je tu drama? Gdje je zaplet? Što smo dramatično doznali? Ništa. Osim to što je sad jasno da je princ Harry jedan, gotovo bi čovjek rekao, rođeni pučanin. Priprost, pretjerano sklon emocijama te ukratko, za potencijalnog kralja zbilja neprikladna osoba. Možemo, dakle, samo zamišljati koliko je samo napatio upravo pokojnu baku kraljicu ako je naočigled bliži nama pučanima nego njima, ljudima iz bajki.