Film "Sjedinjene Države protiv Billie Holiday" ima jednu nominaciju za Oscara i to je posve dovoljno - za glavnu žensku ulogu. Pjevačica Andra Day prvi put se okušala kao glumica i zbilja nije loša u ulozi jazz legende, a to što je dosta vješto "skinula" i njezin vokalni stil, dodatni joj je poen.
Direktor fotografije Andrew Dunn efektno je snimio njezine nastupe, naglašavajući živopisni kolorit njezine jarko crne kose i crvenog ruža za usne, i to je manje-više to. Redatelj Lee Daniels (najbolji film u karijeri i dalje mu je rani "Precious") i scenaristica Suzan-Lori Parks (dobitnica Pulitzerove nagrade za kazališni komad "Topdog/Underdog") ograničili su, na žalost, radnju na pozno razdoblje "prve dame bluesa", od 1947. do njezine smrti 1959., kako bi pojačali tezu da je nju sustavno progonio FBI (što je točno), ali ne baš samo zbog antirasističke pjesme "Strange Fruit" (u tom razdoblju u nekoliko ju je navrata otpjevala na pločama) nego i uživanja heroina.
Dosta tu ima fikcije - uostalom, sama Billie odgovorila je novinaru koji se pozivao na njezinu autobiografiju "Lady Sings the Blues": "Pa nisam je ja napisala" (imala je "pisca u sjeni" Williama Duffyja), a kad bi prepričavala neki događaj, često je znalo biti nekoliko verzija. Glumačka i vokalna izvedba Andre Day izdiže tu problematičnu cjelinu u podnošljivo ostvarenje, no na pravi film o životu Billie Holiday još ćemo pričekati.