Nakon cjeloživotne karijere renomiranog redatelja dokumentarnih filmova, cijenjeni američki filmaš Frederick Wiseman snimio je fiktivni igrani film "Un Couple" (A Couple), koji pripovijeda priču o dugogodišnjem ljubavnom odnosu ruskog romanopisca realizma i jednog od najvećih pisaca svih vremena Lava Nikolajeviča Tolstoja i njegove supruge Sonje, to jest, Sofije. Gotovo pedesetogodišnji brak s piscem, čija djela "Rat i mir" i "Ana Karenjina" pripadaju književnom kanonu te se smatraju književnim klasicima, bio je, piše NPR, turbulentan i nestalan, no paru je donio čak trinaestero djece, od kojih je devetero preživjelo djetinjstvo.
Upravo na ideji o njihovom promjenjivom, toplo-hladnom, disfunkcionalnom odnosu izgrađen je francusko-američki film Fredericka Wisemana.
Kada je najavljen, piše Indiewire, mnogi su, s obzirom na redateljev raniji opus, pretpostavili da se radi o dokumentarnom filmu. "To je dobro", odgovorio je na to redatelj u intervjuu za Indiewire te dodao: "Znate onaj stari Emersonov kliše: ‘Dosljednost je vražićak u malim umovima.‘ Zašto bih bio kategoriziran samo kao redatelj dokumentaraca?"
Pomisao na to kako će film biti prihvaćen u odnosu na njegov dosadašnji rad nije ga morila. "Oduvijek sam radio što sam htio. Činilo mi se da je pravi trenutak za takav film pa sam ga snimio. Ništa me ne obvezuje na dosljednost", priznao je Wiseman.
Jednosatni film devedesetdvogodišnjeg redatelja umjesto na tradicionalno pripovijedanja oslanja se na monologe djelomično inspirirane Sonjinim pismima i dnevnicima te "oscilira između Sofijinih dubokih kontemplacija i fokusa na prirodne ljepote koje ostavljaju bez daha", piše Indiewire koji spominje i "zapanjujuće prizore tamnih stijena koje se spuštaju u ocean i čudesnih djelića s biljnim i životinjskim svijetom".
"Svjedočit ćete i ljepoti oceana i snazi valova. Također, život unutar vrta je vizualno predivan, no iza toga se noću nalazi nasilan, okrutni svijet jer životinje jedu jedne druge", kaže redatelj čiju je junakinju Sofiju utjelovila glumica Nathalie Boutefeu, s kojom je Wiseman prethodno surađivao na francuskoj kazališnoj produkciji predstave Emily Dickinson. I u toj predstavi tekst je bio u formi monologa.
Jedan od ciljeva bio je da glumica predoči nestabilnost braka (koji je, kaže Wiseman, "oscilirao između ravnodušnosti i strasti") na fizičkoj razini.
" To je bio potpuno drugačiji redateljski izazov za mene. U svojim dokumentarcima nikada ne tražim da išta učine za mene", pripovijeda Wiseman za Indiewire o filmu čija je produkcija započela samo dva mjeseca od smrti redateljeve supruge Zipporah Batshaw Wiseman. Par je u braku proveo 66 godina, a Wiseman je svoju produkcijsku kompaniju nazvao po njoj (Zipporah Films).
Film, koji se premijerno prikazuje u rujnu na Venecijanskom filmskom festivalu, nije prvi umjetnički projekt koji se pozabavio ovom temom. O braku važnog ruskog pisca i njegove odabranice pisane su knjige, a po romanu "Posljednja postaja" (The Last Station) Jayja Parinija, snimljen je i film o sukobu Vladimira Čertkova i Sonje za prava na Lavova djela s velikim filmskim zvijezdama Christopherom Plummerom i Helen Mirren u glavnim ulogama.
Leah Bendavid-Val, autorica knjige "Pjesma bez riječi: Fotografije i dnevnici grofice Sofije Tolstoj" (Song Without Words: The Photographs and Diaries of Countess Sophia Tolstoy) tvrdi, piše NPR, da je sporni brak otpočeo "na lijep način" te da su Tolstoj i supruga, kada su se vjenčali, bili ludo zaljubljeni. Sofija je prepisivala Lavove rukopise, a on je slušao njena mišljenja, tvrdi Bendavid-Val. Dijelili su sve, prenosi NPR, čak i dnevnike. Tolstoj je inzistirao da ih čitaju i pred gostima tijekom večera, sugerira sinopsis filma "Un Couple".
Ipak, oba su partnera bila "veoma emotivna i strastvena", "njihova je ljubav bila potpuna, strastvena, duboka i bogata, no isto je vrijedilo i za njihovu mržnju", kaže Bendavid-Val te zaključuje:
"Nažalost, čini se da je mržnja ipak pobijedila na kraju."
Iako je u početku Sofija Lavu pružala veliku potporu i pomoć u njegovom radu, kako je vrijeme prolazilo, Tolstoj je postao opsjednut idejama o socijalnoj reformi te je naginjao jednostavnijem životu, što se njegovoj bračnoj družici nije sviđalo, piše NPR.
Prema članku The Washington Posta iz 1994. godine o biografiji Williama L. Shirera naziva "Ljubav i mržnja: problematični brak Lava i Sonje Tolstoj" (Love and hatred: The Troubled Marriage of Leo and Sonya Tolstoy, Tolstoj je rekao Maksimu Gorkiju: "Čovjek prolazi kroz potrese, epidemije, horor bolesti i razne vrste duhovnih muka, no tragedija koja izaziva najveći očaj je oduvijek bila i uvijek će biti tragedija spavaće sobe".
Citat je to koji bi, sudeći po Shirerovoj biografiji, kao i onaj mnogo poznatiji iz Tolstojeva remek-djela "Ane Karenjine" ("Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način"), mogao biti odraz osobnih iskustava samog književnika.
"Majko Božja, pomozi mi, zaljubljen sam više no što sam mislio da je moguće. Lud sam. Upucat ću se ako se ovako nastavi", zapis je iz Tolstojevog dnevnika koji svjedoči o entuzijazmu početne faze ljubavnog odnosa Tolstoja i osamnaestogodišnje Sonje, prenosi The Washington Post.
Idila nije trajala duže od kratkog trenutka, a nevolje su počele još prije izmjene zavjeta, piše TWP. Tolstoj je Sonji prije braka navodno ustupio svoje dnevnike u kojima opisuje svoj promiskuitet, sklonost opijanju te seksualnu opsesiju seoskom djevojkom s njegovog obiteljskog imanja koja mu je, piše TWP, rodila i dijete.
"Sjećam se koliko su me ti dnevnici slomili. To što je učinio bilo je pogrešno, plakala sam kada sam vidjela kako je živio u prošlosti", prenosi TWP misli iz Sonjina dnevnika.
Usprkos potresnim saznanjima, par se kroz tri dana vjenčao.
U razumijevanju njihovog nespokojnog braka Shireru je pomogla supruga, koja je zahvaljujući ruskom identitetu imala uvid i u neprevedene misli iz Sonjinih dnevnika.
Sonjini dnevnici, čije je prvo izdanje na ruskome izašlo 1978. godine, bacili su novo svjetlo na odnos supružnika, za čiji se raspad prethodno krivilo isključivo Sonju, piše TWP.
Niti djeca nisu unijela veselje u njihovu kuću. Iz Tolstojevih dnevnika saznaje se da ih je pisac doživljavao kao "odbojne i patetične" i da je smatrao "da bi bilo bolje da nije imao djecu". Optimističnije nisu niti Sonjine riječi uslijed rođenja desetog djeteta: "Pomisao na novo dijete me ispunjava osjećajem beznađa. Moj svijet je tako maleno i sumorno mjesto."
U godinama koje su uslijedile odnos im se nastavio urušavati.
"Razmišljam o odlasku", naveo je Tolstoj u svom dnevniku, dok se Sonja u svome žalila da joj je "srce u paklu".
Agonija je, poslije svih sukoba, poput onog oko Tolstojeve želje da se odrekne svojih romana i obitelj ostavi bez nasljedstva, završila Tolstojevim bijegom od kuće, a ubrzo potom, i njegovom smrću.