Islandski film “Ovnovi”, priča o dvojici braće koji uzgajaju ovce, žive u zabiti jedan do drugoga i ne razgovaraju četiri desetljeća, obišao je sve festivale u regiji, od Bitolja i Palića do Ljubljane i Zagreba, a njegova redatelja Grímura Hákonarsona najviše je fasciniralo to što ga je publika prihvaćala kao da je nastao u njihovim sredinama. Rekao sam mu da to nije ništa čudno pa na selima u ovim prostorima bliski rođaci ne razgovaraju zbog komadića zemlje čak i dulje vremena.
Iako su “Djeca prirode” Fridrika Thora Fridrikssona svojedobno bila nominirana za Oscara za najbolji strani film, “Ovnovi” su ipak najveći međunarodni uspjeh male islandske kinematografije, koja posljednjih godina niže sve zanimljivija ostvarenja, od filma “O konjima i ljudima” do “Djevičanske planine”, a njihov redatelj Baltasar Kormákur čak je napravio zapaženu holivudsku karijeru (“Everest”, “Dva okidača” i dr.).
Prvi film u Cannesu
“Ovnovi” su prvi islandski film primljen u Cannes, pobijedio je u prestižnom pratećem programu Izvjestan pogled (najveći konkurent bio mu je “Zvizdan”), prodan je u četrdeset zemalja, a mnogi su mu proricali i nominaciju za Oscara, koja je ipak izostala. Zašto? Po njegovu sudu, glavni problem je bio što je njegov američki distributer Cohen Media Group zastupao i francuski film “Mustang” i njega više gurao. “Čitava ta utakmica za Oscara neravnopravna je, a ponekad i apsurdna, kako je moguće da se lani sjajni švedski film “Turist” nije probio među pet nominiranih?”
Inspiracija za “Ovnove” bile su mu godine koje je proveo kao tinejdžer na islandskim pašnjacima čuvajući ovce i dobro upoznao pastire i njihove karaktere. Kada su filmovi u pitanju, uzor mu je bola “Jednostavna priča” Davida Lyncha, koja je i tematski slična jer se i tamo radi o dvojici zavađene braće, dok se u vizualnom pogledu nadahnuo ostvarenjima rumunjskog novog vala, “Tihim svjetlom” Carlosa Reygadasa i epom “Bit će krvi” Paula Thomasa Andersona. Ono što ne bi očekivao, shvatio je da su audicije za ovce puno kompliciranije od onih za glumce: neke se znaju ponašati pred kamerama, a druge to u potpunosti odbijaju. Inače, imao je prvorazredne suradnike, direktor fotografije Sturla Brandt Grøvlen lani je snimio briljantni dvoiposatni film “Victoria” Sebastiana Schippera u jednom jedinom kadru i za njega dobio njemačku filmsku nagradu, no Hákonarson ga je upozorio da ne želi ekshibicije, kamera mora biti statična i što realističnija. Skladatelj filmske glazbe Atli Örvasson radi i na holivudskim blockbusterima, no dobio je izričitu naredbu da izbjegava “holivudski” zvuk.
Susreti s Bjork
Island je neobična zemlja, ima 320 tisuća stanovnika, a na desetke umjetnika svjetske reputacije. “To je kao da ste u nekom kafiću gdje se svi poznaju. Naravno da tu i tamo sretnem Björk pa momke iz grupe Sigur Rós, a posebno je povezana naša filmska zajednica, jedni drugima čitamo scenarije, raspravljamo o projektima, dajemo sugestije što bi trebalo napraviti”. Ponosan je što su “Ovnovi” lani bili najgledaniji islandski film, istina, završili su tek na 14. mjestu godišnje top-liste, no i tamo u multipleksima se najviše gleda samo ono što je iz Hollywooda.
“Ovnovi” su mu drugi dugi igrani film, prije toga je snimio “Ljetnu zemlju”, koja je bila dosta zapažena, no u priči je bilo dosta fantastike, što ubuduće namjerava izbjegavati, prizemljenost “Ovnova” upravo je ono što mu odgovara. Ako se planovi obistine, naredni bi mu film trebao biti opora lezbijska ljubavna priča.
Kako je uspio financirati film? “Najprije su me odbili na Euroimagesu, no povezao sam nekoliko kompanija i napravio film koji bi u idealnim uvjetima koštao tri milijuna eura za milijun.” Kažem mu da je to cijena i prosječnog hrvatskog filma, no u odnosu na njih “Ovnovi” izgledaju superiornije. Je li gledao “Zvizdan”? Naravno, vizualno mu se jako sviđa, no ne zna koliko priča o međunacionalnim sukobima odgovara našoj stvarnosti.
Najgledaniji film
Manje je poznato da je studirao na poznatoj praškoj filmskoj akademiji FAMU, koju je diplomirao i čitav niz naših redatelja, od Rajka Grlića i Srđana Karakovića do Lordana Zafranovića, Gorana Markovića, Gorana Paskaljevića i Emira Kusturice. Kako se odlučio za tu školu? “Na Islandu imamo studij filma koji je u povoju, pomišljao sam i na poznatu filmsku školu u Łódźu, no tamo morate prvo naučiti poljski. U FAMU imaju međunarodnu sekciju, gdje su predavanja na engleskom i to je apsolutno u redu.”
Zanima me je li gledao “Povratnika” za koji je Alejandro G. Iňárritu ove godine dobio svog drugog Oscara. Naime, scena u kojoj se Leonardo DiCaprio zavlači u utrobu mrtvog konja da bi preživio zimu doslovno je prepisana iz islandskog filma “O konjima i ljudima”. “Naravno da sam to zapazio, ali mislim da ga redatelj Benedikt Erlingsson još nije gledao. Samo što je ta scena kod njega puno bolja. Konj je junakov ljubimac i on ga ubija s grižnjom savjesti. DiCapriju je svejedno to što radi. No, kome ćete se žaliti kada ste s Islanda? Nitko vas ne bi uzeo ozbiljno.”